Rab – razlika između verzija

Za razliku od ostalih [[kvarnerski zaljev|kvarnerskih]] otoka, koje karakterizira relativno veliki broj naselja, otok Rab ima relativno mali broj naselja. Na Rabu se nalazi 8 naselja: [[Banjol]], [[Barbat na Rabu|Barbat]], [[Kampor]], [[Lopar]] (općina), [[Mundanije]], [[Palit]], [[Rab (grad)|Rab]] i [[Supetarska Draga]].

[[Banjol]], nekadašnje selo je apartmanizacijom spojio Rab i Barbat i primjer je neprimjerene divlje gradnje (s građevinskim dozvolama) čime je betonizirana i uništena predivna pjeskovita obala pa ju nazivaju ''Obalom pohlepe''.Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje [[Supetarska Draga|Supetarska Draga.]] Ime sela izvedeno je iz naziva samostana sv. Petra u Drazi. U sredini prostrane plodne doline [[1059]]. godine osnovana je [[benediktinci|benediktinska]] [[opatija (redovnička ustanova)|opatija]] sv. Petra u Drazi.

Rab je među onim malobrojnim [[jadran]]skim otocima koji ne bilježe pad broja stanovnika. Štoviše, broj stanovnika stalno se povećava. No ipak, broj stanovnika oscilira prema godišnjem dobu. TijekomPo ljetaljeti broj raste dok zimi pada zbog sezonskog rada i oslanjanja na turizam sezonskog tipa.

* [[Datoteka:Rab SEufemia.jpg|mini|300x300piksel|Manastir Sv. Eufemije]]'''''Franjevački samostan svete Eufemije''''' smješten je u dnu najdublje i najslikovitije rapske uvale, te je nenadmašno uklopljen u prirodni okoliš. Crkvica posvećena svetoj Eufemiji koja se prvi put spominje u [[13. vijek|XIII. st.]] zacijelo je još ranokršćanske osnove. Samostanski sklop sastoji se od Crkve svete Eufemije, Crkve svetog Bernardina, Gospine kapele, Kapele svetog Križa, klaustra, knjižnice i refektorija (blagovališta). Pročelja su skromno urešena jednostavnim pravokutnim prozorima i vratima. Provincijalni vikar iz [[Zadar|Zadra]] fra Nikola Puliksan s papinim dopuštenjem odlučio je podići novi [[franjevci|franjevački]] [[samostan]]. Sačuvala se pisana isprava na pergamentu iz godine [[1446.]], tj. povelja o zasnivanju samostana čiji je osnivač bio rapski plemić PetarPietro Car (Zaro). Na toj povelji prvi put se navodi ime otoka i grada uz [[latinski]] i [[hrvatski]] oblik. Ispravu je [[9. siječnja]] sastavio notar NikolaNicola Depretto iz [[Piran]]a, a ovjeren je pečatima rapske općine, suda i biskupa. Do današnjih dana preživjela je i druga isprava, u kamenu ploču uklesani natpis u kojem se navodi ista godina gradnje i donatori rapskih opservanata. Taj natpis je danas uzidan u istočni zid klaustra, dok mu je izvorno mjesto bilo iznad ulaznih vrata samostana. Osnova samostana je naravno spomenuta Crkvacrkva sv. Eufemije, jednostavna jednobrodna građevina. U znak posebnog štivanjaštovanja sv. Bernardina Sijenskog gradi se nova crkva njemu posvećena, u samostanskom sklopu. Ugovor za gradnju sklapa Petar Car sa zadarskim majstorom Jurjem Dimitrovim koji radi u samostanu od [[1448.]] do [[1452.]] godine. Crkva je jednobrodna redovnička građevina pravokutna tlocrta sa svetištem kvadratnog tlocrta, a koje je presvođeno križnorebrastim svodom, a od crkve odvojeno [[gotika|gotičkim]] trijumfalnim lukom. Izvorno je bilo proviđeno jednim šiljastim gotičkim prozorom na sjevernoj strani, kojeg je zamijenio veliki [[barok]]ni prozor u obliku [[polumjesec]]a u drugoj polovini 17XVI. st. Naos crkve izvorno je bio prekriven tipičnim kasnogotičkim otvorenim oslikanim drvenim krovištem ("na brodsku kolibicu"). Gotički jednostavni prozori su zazidani, a na njihovom mjestu otvorene nove barokne ''mezzalune''. Godine [[1669.]] [[split]]ski slikar Napoli oslikao je postavljeni novi stropni tabulat. Naslikano je 27 prizora iz života sv. Frane i ostalih značajnih franjevačkih svetaca. U središnjoj slici s prikazom BogorodiceMadone, sv. Kristofora i sv. Bernardina nalazi se nastpis. Uz bočna ulazna vrata iz klaustra na južnom crkvenom zidu nalazi se natpis o posveti crkve iz [[1466.]] godine koji navodi pet dalmatinskih pastira (biskupa) kao njezinih posvetitelja. Na glavnom oltaru u crkvenom svetištu je vrijedan [[poliptih]] mletačkih slikara braće Antonia i Bartolomea Vivarini naslikan [[1458.]] godine. Pozlaćeni drveni okvir izradio je drvorezbar Franciscus. Na poliptihu u donjem tijelu naslikani su likovi sv. Bernardina u sredini, sv. Frane i sv. Petra lijevo te sv. Kristofora i sv. Ante Padovanskog desno. U gornjoj zoni su polulikovi BogorodiceMadone s malim KristomIsusom u središtu, sv. Ivana Krstitelja i sv. Jerolima lijevo te sv. Eufemije i sv. LjudevitaLuja Kralja desno. Samostanski sklop čuva još umjetnina. Među njima su dvije slike u tehnici tempere na drvu s prikazima sv. Pavla i sv. Kristofora iz 15XV. st. Drveno obojeno raspelo u Kapeli svetog Križa odiše dramatičnom kasnogotičkom ekspresivnošću iako je [[renesansa|renesansnog]] oblikovanja. Na prijelazuprelazu iz 15XV. u 16XVI. st. prigrađena je sa sjeverne strane crkve uz zapadno pročelje [[zavjet]]na kapela obitelji Chimalarcha iz [[Mletačka Republika|Venecije]], o čemu svjedoči nastup na istočnom zidu iz [[1506.]] Zavjet samog donatora Andrije koji je izvršila njegova sestra označen je darom samostanu [[bizant]]ske ikone Bogorodice iz druge polovine 15XV. st. koja se sada nalazi u nadgrađu drvenoga baroknog oltara. U istočni zid klaustra uzidani su kameni fragmenti [[stari Rim|rimskih]] natpisa, predromaničke pleterne plastike nekadašnjeg crkvenog namještaja itd. Od triju nadgrobnih ploča također tu uzidanih izdvaja se središnja, koja upućuje na majstora Petra Trogiranina. Ploča pripada [[grob]]u mletačkog trgovca Andrije Chimalarche u GospinojMadoninoj kapeli. U nasuprotnom kutu ovoga trijema nalazi se zanimljiv [[sarkofag]] iz 15XV. st. s trima u visokom reljefu klesanim likovima Bogorodice s Kristom u naručju, sv. Frane i sv. LjudevitaLuja Kralja, pod gotičkim lukovima. Na kutovima su dva krilata [[anđeo|anđela]] u dugačkim haljinama koji se nagnuti pridržavaju platnenim trakama ovijenima uokolo stupića gotičke arkature. Stranica s višebojnim inicijalom S u Velikom psaltiru iz druge je polovine [[15. vijek|XV. st.]], a krije ju samostanski sklop. Zavjetni [[križ]] utemeljitelja samostana Petra Cara s prikazom stigmatizacije sv. Frane vrhunski je rad mletačkog [[zlatarstvo|zlatarstva]] polovine 15. st. Oltarna pala u tehnici ulja na platnu s prikazom istog prizora pripisana je mletačkom baroknom slikaru A. Grapinelliju. U prizemlju zapadnoga krila smještene su samostanska [[knjižnica]] i pismohrana. Knjižnica posjeduje nešto više od 7 000 jedinica, među kojima ima značajnih i raritetnih primjera kao što su npr. četiri korala koje je oslikao fra Bernardin Rabljanin na početku 16XVI. st., zbirka od 34 inkunabule, zakonik grada Raba iz [[1598.]] itd. ''Velika kamporska kronika'' fra Odorika Badurine pisana je tijekom više od 20 godina i danas je neiscrpno vrelo podataka iz svih segmenata otočne povijesti.

*[[Datoteka:Lopar East - look at the small island Kaštelina - panoramio.jpg|mini|293x293piksel|Pogled na školj Kaštelina]]Mnoštvo [[arheologija|arheoloških]] artefakata krije poluotok Kaštelina u Kamporu, odvojen pretpovijesnim zemljanim nasipom s kontinuitetom još od kasne antike. Masivni perimetralni zidovi graditeljskog sklopa na gotovo cijeloj površini poluotoka s naznakom kutnih kula, ostaci cisterni, niz [[mozaik|mozaičkih]] kockica te vjerojatno postojanje sakralne građevine potkrjepljuju pretpostavku da je na ovom mjestu bila ranobizantska utvrda. To potvrđuje i njena ubikacija naspram istovrsnih građevina na [[Cres]]u i [[Krk]]u. Može se naslutiti postojanje slične građevine i na ''Punti Zidine'' u Loparu. Crkva svetog Stjepana u Barbatu nalazi se gdje je bio benediktinski samostan iz [[11. vijek|XI. st.]], a koji je tu sagrađen na ranokršćanskoj osnovi nekog sklopa iz [[5. vijek|V.]] ili [[6. vijek|VI.]] st. Čuvaju se veliki sarkofag s križem na čeonoj stranici uz još manje značajnih sporadičnih arheoloških nalaza i predmeta, te oslikano raspelo iz [[15. vijek|XV. st.]] Oltarna pala na glavnom oltaru s kraja 19XIX. st. prikazuje Bogorodicu s Kristom u krilu i svecima. U Mundamijama se nalaze Župnaparohijalna crkva sv. Ilije i Kapelakapela sv. Matije s topičkim kontinuitetom starijih bogomolja. U Banjolu je nova Crkvacrkva sv. Lucije, a u Loparu uz Župnuparohijalnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i Crkvacrkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Nedavno je obnovljena, a spominje se još u [[14. vijek|XIV. st.]] U njoj je zbirka zavjetnih darova [[etnografija|etnografske]] naravi jedinstvenoga otočnog običaja. Crkva čuva višebojni reljef s prikazom sv. Ane i Bogorodice, rustičan kasnoromanički rad iz 14XIV. st.

*[[Datoteka:Rab - Kilátás a Harangtoronyból (4).jpg|mini|277x277piksel|Školj Sv. Jure na ulazu u Rapsku luku]]Po otočnim dragama, kosama i brježuljcima niz je ostataka srednjovjekovnih crkava, crkvica i kapelica. To su npr. ona iznad uvale Gožinka (ranokršćanska), sv. Maura u Ogradama, sv. Margarite (spomenuta [[1472.]]) u istoimenoj uvali, sv. Lucije u Banjolu (spomenuta [[1343.]]), sv. JurjaJure na otočiću pred rapskom lukom, sv. Kristofora u istoimenoj uvali, ona na rtu poluotoka Frkanj, sv. Danijela na visoravni Fruga, sv. Jelene i sv. Pavla uz još neke na području Kalifronta, sv. Nikole na rtu Sorinju u Loparu, one na otočiću Lukovac, sv. Magdalene u Banjolu, sv. Anastazije itd.