Gorée – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 18:
}}
'''Otok Gorée''' ([[francuski]]: ''Île de Gorée'') je [[otok]] udaljen 3,5 km
== Geografija ==
== Historija ==
Do otoka
Nakon [[Portugalci|Portugalaca]] otokom su vladali [[Holanđani]] pa [[Britanci]] i nakraju [[Francuzi]], svatko od njih izgradio je građevine, od bezličnih robovskih tamnica do elegantnih domova trgovaca robljem, snažne utvrde do raskošna guvernerova rezidencije ''Relais de l’Espadon''.
Red 38:
=== Otok Gorée kao mjesto trgovine robovima i mjesto na listi Unesca ===
[[Datoteka:
Procjenjuje se da je od [[1536]]. do [[1848]]. oko 12 milijuna crnih robova prošlo otokom.<ref name=his> {{cite web
|url=http://www.mairiedegoree.org/page.php?rubrique6
Red 46:
|accessdate = 26. 12. 2011
}}</ref>
Prvu kuću za robove su sagradili prvi vlasnici otoka [[Portugalci]] [[1536]]., a posljednju [[Holanđani]] [[1776]]. godine. Sve kuće za robove građene su uz rub otoka Goréea. Te male kućice primale su između 150 do 200 robova, koji su u njima morali čamiti jako dugo (do tri mjeseca) prije nego što su bili preuzeti na brodove trgovaca. U male ćelije, dimenzija 2,60 x 2,60 m trpali su od 15 do 20 ljudi poredavši ih leđima uza zid, te vezali lancima oko vrata i ruku. U sredini lanca bila je velika željezna kugla koju je rob morao nositi između svojih ruku i noge. Iz ćelija su puštani samo jednom dnevno u dvorište kuće, da obave fiziološke potrebe. Higijenski uvjeti su bili toliko odurni da je izbila velika [[epidemija]] koja je poharala otok [[1779]]. Ako bi neki od muškaraca bio lakši od 60 kg, što je bio minimum za prijevoz preko [[Atlantik]]a, smještali bi ga u posebnu prostoriju gdje je bio šopan domaćim grahom
{{UNESKO kutijica
|WHS = Otok Gorée
Red 63:
}}
Strmi hodnik koji je vodio do vrata prema moru porobljeni zatvorenici zvali su ''put bez povratka'' jer je vodio do mola odakle su robovi odvoženi robovlasnicima. Neki od robova su čekali taj trenutak kako bi skočili u more ne bi li se spasili. No, nisu stizali daleko jer bi ih ubili stražari, ili bi ih proždrili [[morski psi]] koji su bili privučeni uvijek prisutnim leševima bolesnih ili mrtvih robova koje su stražari bacali u more. Nagnuti nad balkon izad ovog stubišta, evropski trgovci robljem i drugi potencijalni kupci mogli su promatrati robove i raspravljati o vrijednosti svakog, jer je svaka afrička etnička skupina imala svoju propisanu vrijednost i specijalizaciju. Gornji dio zgrade služio je kao rezidencija za evropske trgovce.
[[Datoteka:Ile de goree museum.JPG|mini|desno|250px|<center>Muzej iz Goreea]]
Prodaja robova po Americi ovisila je o potražnji, a odvajanje obitelji je bilo obavezno. Postojale su posebne prostorije u kojima su smještala djeca i tu je stopa smrtnosti bila najviša u kući. Mlade djevojke su odvajane od žena, jer su bile skuplje.
<gallery>
Datoteka:Maison-des-esclaves-goree-01.jpg|<center>Kuća robova ''Maison des Esclaves'' (današnji muzej)
Datoteka:Senegal Gorée (8).jpg|<center>Stepenice u Kući robova
Datoteka:Gorée - Eglise Saint Charles Borromée (1).JPG|<center>Crkva St Charles Borromée
</gallery>
==
* [[Robovlasništvo]]
* [[Ljudska prava]]
Red 88:
{{Svjetska baština u Senegalu}}
{{Normativna kontrola}}
[[Kategorija:
[[Kategorija:Otoci Atlantskog oceana]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Senegalu]]
▲[[Kategorija:Arheološka nalazišta u Africi]]
|