Spasenija Babović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 67:
 
==== Hapšenje i robija ====
Tokom Caninog boravka u [[Sarajevo|Sarajevu]], u [[Kragujevac|Kragujevcu]] je izbila policijska provala u kojoj je bio uhapšen veliki broj članova KPJ. Među uhapšenima, je bio i jedan od članova Okružnog komiteta - Života Đurđević, koji je usled policijske torture islednicima odao imena ostalih članova komiteta. Na taj način policija je saznala da se Cana nalazi u Sarajevu i tamo je otputovao Đorđe Kosmajac, agent beogradske policije, koji je rukovodio njenim hapšenjem [[13. jul]]a [[1937]]. godine.<ref name="NH"/><ref name="SM-SCB"/>
 
Posle hapšenja, bila je vozom, u pratnji agenata, prebačena u Kragujevac gde je bila zatočena i saslušavana u zgradi Vojnog zatvora. U dve male specijalne samice, koje su bile bez prozora i svetlosti, nalazili su se [[Krsto Popivoda]] i Cana Babović. I pored teškog mučenja od strane policijskih agenata, iz [[Beograd]]a, [[Novi Sad|Novog Sada]] i Kragujevca, među kojima su bili Nikola Gubarev, Đorđe Kosmajac, [[Svetozar Vujković]] i [[Boško Bećarević]], koji je i vodio njihov slučaj, njih dvoje su uporno odbijali da bilo šta progovore.<ref name="NH"/><ref name="SM-SCB"/> Cana je čak bila i suočena sa Životom Đurđevićem, koji ju je pred agentima savetovao da i ona prizna i počne da sarađuje, ali je ona tvrdila da ga nepoznaje (''posle ovog suočenja, Života Đurđević je u svojoj ćeliji izvršio samoubistvo'').<ref name="SM-SCB"/> Policijsko mučenje je nastavljeno i kasnije - Cana i Krsto su još strašnije prebijani i mučeni žeđu, ali i dalje ništa nisu priznali. Cana Babović i Krsto Popović su, zbog ovog „herojskog držanja pred klasnim neprijateljem“, jedini nosioci malo poznatog partijskog priznanja ''„Heroj ćutanja“''.<ref name="NH"/><ref name="SM-SCB"/>
 
Iz Kragujevca su prebačeni u Beograd, najpre u zatvor Okružnog suda, a potom u istražni zatvor Državnog suda za zaštitu države na [[Ada Ciganlija|Adi Ciganliji]]. Tamo su septembra 1937. učestvovali u štrajku zatvorenika, zbog polcijske torture nad inženjerom Vladimirom Kristnom, koji je od posledica batina oslepeo.<ref name="SM-SCB"/> Tokom boravka u [[Zatvor na Adi Ciganliji|zatvoru na Adi Ciganliji]] bila je zatvorena sa komunistkinjom dr Brainom Fos, sa kojom se sprijateljila. Cana i Krsto Popivoda su pred [[Državni sud za zaštitu države]] izvedeni [[21. januar]]a [[1938]]. godine sa još 29 optuženih, a branio ih je advokat Selimir Jevtić. Presuda je doneta [[9. februar]]a i oni su osuđeni na dve godine zatvora, dok je polovina ostalih optuženih bila oslobođena.<ref name="NH"/><ref name="SM-SCB"/>
 
Robiju, u koju joj je bio uračunat i šestomesečni boravak u istražnom zatvoru, izdržala je u ženskom odeljenju zatvora u [[Požarevac|Požarevcu]]. Zajedno sa Canom, u zatvoru sa tada boravile i druge političke zatvorenice-komunistkinje - Slavka Tasić, Jelena Mihailović, Zora Nikolić, Anka Gržetić i dr. Ubrzo po dolasku u zatvor, učestvovala je u uspešnom trodnevnom štrajku zatvorenica, aprila 1938. godine. Iz zatvora je puštena jula [[1939]]. godine.<ref name="NH"/><ref name="SM-SCB"/>
 
==== 1939—1941. ====