Dominikanski samostan i crkva u Dubrovniku – razlika između verzija

Nalaze se u istočnom dijelu starog <!--dijela-->grada uz [[Dubrovačke zidine|gradske zidine]]. [[Dominikanci]] su osnovali [[samostan]] u Dubrovniku [[1225]]. godine. Čini ga komples zgrada među kojima su crkva sv. Dominika, zvonik, klaustar i tri samostanska krila. Izgradnja je započeta početkom 14. st, a završila je sredinom 15. st. Unutar samostana se nalazi i djelo venecijanskog majstora, Paola Veneziana. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i 217 inkunabula, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: [[Lovro Dobričević|Lovre Dobričevića]], [[Mihajlo Hamzić|Mihajla Hamzića]] i [[Nikola Božidarević|Nikole Božidarevića]] i oltarnu palu "sv. Magdalena", rad slavnog talijanskog slikara [[Tizian]]a iz [[1550]]. godine. [[Crkva (građevina)|Crkva]] je jedna od najvećih [[gotika|gotičkih]] građevina na istočnoj obali [[Jadran]]a. Nacrte je izradio [[Michelozzo|Michelozzo di Bartolomeo]], a gradnju su vodili dubrovački majstori Utešimović, Radomanović i dr.

Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovali su redovnici [[1225]]. g. Danas se nalazi uz gradske zidine i Vrata od Ploča te tvori kompleks zgrada koji čine velika jednobrodna crkva s prigrađenim zvonikom, [[klaustar]] (sa sjeverne strane) i tri samostanska krila koja zatvaraju klaustar. U spomenuti kompleks spadaju još i četiri manje samostanske crkve iako nisu potpuno uklopljene u cjelinu. To su crkva sv. [[Sveti Sebastijan|Sebastijana]], crkva sv. [[Sveti Luka|Luke]], crkva [[Navještenje|Navještenja]] i crkva Gospe od Rozarija, tj. bratovštinska crkva Rozario.

Crkva sv. Sebastijana [[Gotika|gotička]] je crkva sagrađena [[1466]]. g. tik uz crkvu sv. Dominika, točnije, uz njezin južni zid. Iako još gotička, primjer je prve crkve s polukružnom [[Apsida|apsidom]] u [[Dubrovnik]]u. Njen položaj u neposrednoj blizini gradskih vrata trebao je značiti sv. [[Sveti Sebastijan|Sebastijanovu]] zaštitu grada od kuge koja je u to vrijeme bila velika prijetnja stanovništvu Europe. Crkve sv. Luke, zatim crkva Navještenja i bratovštinska crkva Rozario prostorno su odvojene od središnjeg kompleksa samostana, no unatoč tomu one su u njegovu vlasništvu. Prve dvije smještene su s istočne strane Ulice sv. [[Sveti Dominik Guzman|Dominika]], dok je posljednja, crkva Gospe od Ružarija sagrađena nasuprot zapadnoga pročelja crkve sv. Dominika.

Iako je poznata činjenica da je još [[1282]]. g. na mjestu današnjeg samostana sv. Dominika postojao neki manji klaustar s grobovima, tek se rujan [[1301]]. g. po prvi puta spominje kao datum početka izgradnje spomenutog samostana. Inicijativu predvodi Malo vijeće koje naređuje da pri izgradnji samostana moraju sudjelovati svi stanovnici, i muškarci i žene.

Južnim pročeljem crkve dominira glavni ulaz do kojeg vodi strmo stubište. Majstor je vanjskog, kasnogotičkog okvira [[Bonino da Milano|Bonino Jakovljev iz Milana]]. On je zajedno s domaćim dubrovačkim klesarima [[1418]]. g. izradio vanjski okvir južnog portala i figuru Boga Oca koja se nalazi na vrhu. Drugi, zapadni ulaz u crkvu otvoren je tek sredinom 15.

U sklopu samostanskog kompleksa, uz crkvu sv. [[Sveti Dominik Guzman|Dominika]] nalazi se zvonik. Okružen je gradskim zidinama s juga, istoka i sjevera. Njegovo prizemlje uklopljeno je u prostor sakristije. Za početak izgradnje uzima se godina 1390. kada na njemu počinje raditi graditelj Cecho iz Monopolija. Prema De Diversisu, godine 1444. zvonik je još uvijek u gradnji, a smatra se da nije bio završen prije [[1450]]. Kao krajnji datum završetka uzima se [[1531]]. g. kada je mjedeni pozlaćeni pijevac postavljen na vrh. No, kako je taj vrh bio uništen gromom čak tri puta u 17. i 18. stoljeću klesari su ga, sukladno novim stilskim strujanjima, nakitili baroknim girlandama i volutama te su svinuli oblik kubeta kao što je to u vrijeme baroka bilo uobičajeno. Zvonik je u osnovi izgrađen u romaničkom stilu, no vidljive su i gotičke i renesansne stilske oznake, jednako kao i [[Barok|barokne]]. Nakon potresa [[1979]]. g. znatno su stradali svi zvonici na dubrovačkom području pa tako i zvonik dominikanskog samostana. Obnova je započela devet godina kasnije.

[[Klaustar]] dominikanskog samostana ističe se među dubrovačkim spomenicima svojom prostranošću i ljepotom. Ideja o izgradnji klaustra postojala je još u 14. st. Ipak, njegovi trijemovi gradit će se tek u razdoblju od [[1456]]. do [[1483]]. g. Također, ovaj se klaustar smatra primjerom prvog prodora [[Renesansa|renesanse]] u dubrovačku sakralnu arhitekturu iako neki detalji još uvijek nose odlike gotičkog stila. U središtu dvorišta nalazi se kameni zdenac iz 16.st. Jedan o majstora koji je sudjelovao pri gradnji klaustra je i poznati umjetnik [[Firenza|firentinskog]] quattrocenta, Maso di Bartolomeo.

U začelju velike crkvene lađe, smješteno u luku apsidalnog otvora monumentalne crkve, u visini nad oltarom nalazi se velebno Raspelo koje je, prema riječima [[Grgo Gamulin|Grge Gamulina]] jedno od najgrandioznijih djela osnivača mletačke škole trečentističkog slikarstva, [[Paolo Veneziano|Paola Veneziana]]. Njegov smještaj prati već ustaljeno opremanje srednjovjekovnih svetišta u kojima su se Raspeća postavljala u visini nad oltarom time predočavajući Žrtvu Božjeg Sina čija simbolika zaziva [[Spasenje]]. U središtu je naslikan raspeti Krist dok su na pobočnim poljima likovi [[Bogorodica|Bogorodice]] i Ivana. Datira se u razdoblje između [[1350]]. i [[1355]]. g., a smatra se da je nastalo u zenitu stvaralaštva Paola Veneziana. Ovo djelo je zasigurno među najskupljima iz kasnog srednjeg vijeka u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].