Razlike između izmjena na stranici "Ilindanski ustanak"

Dodana 7.752 bajta ,  prije 1 godinu
Vraćanje izvora bez objašnjenja je vandalizam.
m/м (Vraćene izmjene Sashko1999 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357)
oznaka: vraćanje
(Vraćanje izvora bez objašnjenja je vandalizam.)
'''Ilindanski ustanak''' (takođe '''Ilindensko-preobraženjski ustanak''') je jedan od najvećih i najznačajnijih događaja u [[istorija Severne Makedonije|istoriji Severne Makedonije]] i [[istorija Bugarske|istoriji Bugarske]]. Vođen je protiv [[Otomansko carstvo|Osmanlijskog carstva]], za oslobođenje [[Makedonija (region)|Makedonije]] i Istočne [[Trakija|Trakije]] i za stvaranje autonomne makedonske-odrinske države. Ustanak je počeo [[2.8.|2. avgusta]] u Makedonije i [[19.8.|19. avgusta]] [[1903]]. godine u Istočne Trakije, na [[pravoslavlje|pravoslavni]] vjerski praznik [[Ilindan]] i [[Preobraženje]]. Ustanak je organizovala [[Tajna makedonska-odrinska revolucionarna organizacija]] (kasnije ''Unutrašnja Makedonska Revolucionerna Organizacija'', skrađeno [[makedonski jezik|mak]]. i [[bugarski jezik|bug]]. VMRO).
 
Najveći zamah ustanak je imao u [[Bitoljski revolucionarni okrug|Bitoljskom revolucionarnom okrugu]]. Ustanici su presijekli [[telegraf]]ske i [[telefon]]ske žice, napadali [[beg]]ovske kule i posjede i mjesne [[garnizon]]e i porušili [[most]]ove. U [[prespa]]nskom kraju napadnut je [[nahija|nahijski]] centar [[Nakolec]], u [[Demir Hisar|demirhisarskom]] kraju napadnut je garnizon u selu [[Pribilci]], u [[kostur]]skom kraju ustanici su napali asker u selu [[Višeni]] i gradove [[Klisura|Klisuru]] i [[Neveska|Nevesku]]. U [[lerin]]skom kraju bili su napadnuti [[Staro Neredski]] i [[Nidženski]]. U [[ohrid]]skom kraju napadani su [[Malsija]], [[Gorna Debarca]], [[Dolna Debarca]] i [[Ortakol]]. Bilo je napadnuto i [[Kičevo]]. U [[prilep]]skom kraju najveća akcija je bila napad na selo [[Čanište]].
 
[[Kruševo]] je bilo oslobodeno napadom na [[kasarna|kasarnu]], [[pošta|poštu]], zgradu [[opština|opštine]] i druge objekte. U njemu je uspostavljena skupština od 60 članova. Proglašena je [[Kruševska Republika]], prva [[republika]] na [[Balkan]]u u to vrijeme, a [[Nikola Karev]] (1877-1905) je izabran za njenog predsjednika. Formirana je skupština koja će da izabere republičku vladu. Članovi Vlade bili su makedonske[[Bugari|bugarske]], [[Vlasi|vlaške]] i [[Albanci|albanske]] nacionalnosti - [[Dinu Vangeli]], [[Georgi Čače]], [[Teohar Neškov]], [[Hristo Ćurkčiev]], [[Dimitar Sekulov]] i [[Nikola Balju]].<ref>[http://www.promacedonia.org/obm1/6_1_2.html Siljanov, Hristo. Oslobodilačke borbe Makedonije, Sofija 1933 (na bugarskom), s. 292.]</ref><ref>[http://www.kroraina.com/knigi/ilpr1968/ilpr1968_3.html#55_1 Томалевски, Георги. 13-те дена на Крушовската република. Спомени, Илинденско-Преображенското въстание 1903—1968, София 1968, с. 64.]</ref><ref>Лабаури, Дмитрий Олегович. Болгарское национальное движение в Македонии и Фракии в 1894-1908 гг: Идеология, программа, практика политической борьбы, София 2008, с. 166.</ref><ref>''"Беше наполно прав и Мисирков во своjата фундаментална критика за Востанието и неговите раководители. Неговите укажуваньа се покажаа наполно точни во послешната практика. На пр., во ослободеното Крушево се формира градска управа составена од "Бугари", Власи и Гркомани, па во зачуваните писмени акти не фигурираат токму Македонци(!)..."'' Блаже Ристовски, "Столетиjа на македонската свест", Скопjе, Култура, 2001, стр. 458.</ref> Vlada je izdala dokument pod imenom [[Kruševski manifest]], koji je određivao ciljeve ustanka i organizovanje [[Republika Makedonija (regija)|Makedonske]] države nakon ustanka.
 
Turske vlasti su sprovele kontranapad, krenuvši na [[Smilevo]], a zatim i na [[Demir Hisar]]. [[10.8.|10. avgusta]] 20.000 turskih vojnika pod komandom Bahtijar-paše opkolilo je [[Kruševo]]. Kruševski revolucionari, kojih je ukupno bilo 1200, zauzeli su odbrambene položaje. Bahtijar-paša je [[12.8.|12. avgusta]] pozvao ustanike da se predaju, ali oni su to odbili. Nakon bombardovanja grada, turski asker je sa svih strana ušao u [[Kruševo]]. U četi vojvode [[Pitu Guli]]ja svi su izginuli. Štab, na čelu sa Nikolom Karevim, probio se niz turski kordon. Međutim, ustanici su pobijeđeni. Kruševska republika trajala je samo deset dana. Turci su zatim vršili odmazdu nad stanovništvom Kruševa. Sljedeća tri mjeseca još su tražili i ubijali ustanike po Makedoniji. Posljedice ustanka bile su tragične. Izgorjelo je 12.400 kuća, 70.836 ljudi je ostalo bez domova, iz Makedonije je izbjeglo 30.000 ljudi, bilo je ubijeno 8.816 ljudi, žena i djece.
 
U Odrinskoj Trakiji ustanci postigli su određne uspehe ali ubrzo su turske vojske ugasili ustanak. Isto kao i iz Makedonije hiljade izbeglica iz Trakije našli su ubežište u [[Kneževina Bugarska|Bugarskoj]].
 
Neuspjehom Ilindanskog ustanka, situacija u Makedoniji se znatno promijenila. U nju su dovođene efikasnije turske čete, a dolazile su i čete iz [[Kraljevina Srbija|Srbije]], [[Kraljevina Grčka|Grčke]] i [[Bugarska|Bugarske]], koje su sve tri željele sebi da priključe teritoriju Makedonije. U VMRO je došlo do raskola i pojavile su se dvije političke struje. Makedonski revolucionari koji su preostali bili su više usredsređeni na politiku nego da oslobođenje od turske vladavine. VMRO je oslabila i nije uspjela da se pretvori u samostalnu makedonsku vojsku koja bi se zalagala za nezavisnost Makedonije, kako je željela. U Makedoniji su ojačali tzv. ''vrhovisti'', pristalice [[Vrhovni makedonski komitet|Vrhovnog makedonskog komiteta]], političkog tijela koje je uspostavila Bugarska i koje je imalo za cilj pobugarenje stanovništva Makedonije i pripajanje tih oblasti Bugarskoj.
 
== Vidi još ==
* [[VMRO]]
* [[Vrhovni makedonski komitet]]
* [[Istorija Severne Makedonije]]
{{Commonscat|Ilinden-Preobrazhenie Uprising}}
 
'''Ilindanski ustanak''' (takođe '''Ilindensko-preobraženjski ustanak''') je jedan od najvećih i najznačajnijih događaja u [[istorija Severne Makedonije|istoriji Severne Makedonije]] i [[istorija Bugarske|istoriji Bugarske]]. Vođen je protiv [[Otomansko carstvo|Osmanlijskog carstva]], za oslobođenje [[Makedonija (region)|Makedonije]] i Istočne [[Trakija|Trakije]] i za stvaranje autonomne makedonske-odrinske države. Ustanak je počeo [[2.8.|2. avgusta]] u Makedonije i [[19.8.|19. avgusta]] [[1903]]. godine u Istočne Trakije, na [[pravoslavlje|pravoslavni]] vjerski praznik [[Ilindan]] i [[Preobraženje]]. Ustanak je organizovala [[Tajna makedonska-odrinska revolucionarna organizacija]] (kasnije ''Unutrašnja Makedonska Revolucionerna Organizacija'', skrađeno [[makedonski jezik|mak]]. i [[bugarski jezik|bug]]. VMRO).
[[Kategorija:Istorija Makedonije]]
 
Najveći zamah ustanak je imao u [[Bitoljski revolucionarni okrug|Bitoljskom revolucionarnom okrugu]]. Ustanici su presijekli [[telegraf]]ske i [[telefon]]ske žice, napadali [[beg]]ovske kule i posjede i mjesne [[garnizon]]e i porušili [[most]]ove. U [[prespa]]nskom kraju napadnut je [[nahija|nahijski]] centar [[Nakolec]], u [[Demir Hisar|demirhisarskom]] kraju napadnut je garnizon u selu [[Pribilci]], u [[kostur]]skom kraju ustanici su napali asker u selu [[Višeni]] i gradove [[Klisura|Klisuru]] i [[Neveska|Nevesku]]. U [[lerin]]skom kraju bili su napadnuti [[Staro Neredski]] i [[Nidženski]]. U [[ohrid]]skom kraju napadani su [[Malsija]], [[Gorna Debarca]], [[Dolna Debarca]] i [[Ortakol]]. Bilo je napadnuto i [[Kičevo]]. U [[prilep]]skom kraju najveća akcija je bila napad na selo [[Čanište]].
 
[[Kruševo]] je bilo oslobodeno napadom na [[kasarna|kasarnu]], [[pošta|poštu]], zgradu [[opština|opštine]] i druge objekte. U njemu je uspostavljena skupština od 60 članova. Proglašena je [[Kruševska Republika]], prva [[republika]] na [[Balkan]]u u to vrijeme, a [[Nikola Karev]] (1877-1905) je izabran za njenog predsjednika. Formirana je skupština koja će da izabere republičku vladu. Članovi Vlade bili su [[Bugari|bugarske]], [[Vlasi|vlaške]] i [[Albanci|albanske]] nacionalnosti - [[Dinu Vangeli]], [[Georgi Čače]], [[Teohar Neškov]], [[Hristo Ćurkčiev]], [[Dimitar Sekulov]] i [[Nikola Balju]].<ref>[http://www.promacedonia.org/obm1/6_1_2.html Siljanov, Hristo. Oslobodilačke borbe Makedonije, Sofija 1933 (na bugarskom), s. 292.]</ref><ref>[http://www.kroraina.com/knigi/ilpr1968/ilpr1968_3.html#55_1 Томалевски, Георги. 13-те дена на Крушовската република. Спомени, Илинденско-Преображенското въстание 1903—1968, София 1968, с. 64.]</ref><ref>Лабаури, Дмитрий Олегович. Болгарское национальное движение в Македонии и Фракии в 1894-1908 гг: Идеология, программа, практика политической борьбы, София 2008, с. 166.</ref><ref>''"Беше наполно прав и Мисирков во своjата фундаментална критика за Востанието и неговите раководители. Неговите укажуваньа се покажаа наполно точни во послешната практика. На пр., во ослободеното Крушево се формира градска управа составена од "Бугари", Власи и Гркомани, па во зачуваните писмени акти не фигурираат токму Македонци(!)..."'' Блаже Ристовски, "Столетиjа на македонската свест", Скопjе, Култура, 2001, стр. 458.</ref> Vlada je izdala dokument pod imenom [[Kruševski manifest]], koji je određivao ciljeve ustanka i organizovanje [[Makedonija (regija)|Makedonske]] države nakon ustanka.
 
Turske vlasti su sprovele kontranapad, krenuvši na [[Smilevo]], a zatim i na [[Demir Hisar]]. [[10.8.|10. avgusta]] 20.000 turskih vojnika pod komandom Bahtijar-paše opkolilo je [[Kruševo]]. Kruševski revolucionari, kojih je ukupno bilo 1200, zauzeli su odbrambene položaje. Bahtijar-paša je [[12.8.|12. avgusta]] pozvao ustanike da se predaju, ali oni su to odbili. Nakon bombardovanja grada, turski asker je sa svih strana ušao u [[Kruševo]]. U četi vojvode [[Pitu Guli]]ja svi su izginuli. Štab, na čelu sa Nikolom Karevim, probio se niz turski kordon. Međutim, ustanici su pobijeđeni. Kruševska republika trajala je samo deset dana. Turci su zatim vršili odmazdu nad stanovništvom Kruševa. Sljedeća tri mjeseca još su tražili i ubijali ustanike po Makedoniji. Posljedice ustanka bile su tragične. Izgorjelo je 12.400 kuća, 70.836 ljudi je ostalo bez domova, iz Makedonije je izbjeglo 30.000 ljudi, bilo je ubijeno 8.816 ljudi, žena i djece.
 
U Odrinskoj Trakiji ustanci postigli su određne uspehe ali ubrzo su turske vojske ugasili ustanak. Isto kao i iz Makedonije hiljade izbeglica iz Trakije našli su ubežište u [[Kneževina Bugarska|Bugarskoj]].
 
Neuspjehom Ilindanskog ustanka, situacija u Makedoniji se znatno promijenila. U nju su dovođene efikasnije turske čete, a dolazile su i čete iz [[Kraljevina Srbija|Srbije]], [[Kraljevina Grčka|Grčke]] i Bugarske, koje su sve tri željele sebi da priključe teritoriju Makedonije. U VMRO je došlo do raskola i pojavile su se dvije političke struje. Makedonski revolucionari koji su preostali bili su više usredsređeni na politiku nego da oslobođenje od turske vladavine. VMRO je oslabila i nije uspjela da se pretvori u samostalnu makedonsku vojsku koja bi se zalagala za nezavisnost Makedonije, kako je željela. U Makedoniji su ojačali tzv. ''vrhovisti'', pristalice [[Vrhovni makedonski komitet|Vrhovnog makedonskog komiteta]], političkog tijela koje je uspostavila Bugarska i koje je imalo za cilj pripajanje tih oblasti Bugarskoj.
 
== Vidi još ==
* [[VMRO]]
* [[Vrhovni makedonski komitet]]
* [[Istorija Severne Makedonije]]
{{Commonscat|Ilinden-Preobrazhenie Uprising}}
 
==Bilješke i izvori==
{{izvori}}
 
[[Kategorija:Istorija Severne Makedonije]]
[[Kategorija:Istorija Bugarske]]
766

izmjena