Dragutin Dimitrijević Apis – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dodan sadržaj i izvor
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
→‎Biografija: Dodan sadržaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 11:
Rođen je [[5. 8.|5. avgusta]] [[1876]]. u [[Beograd]]u. Rano je ostao siroče. Nakon toga, brigu o njemu preuzima njegova sestra i njen suprug. Završava Osnovnu Školu u [[Niš]]u, a nižu školu gimnazije u [[Beograd]]u([[prva beogradska gimnazija]]). Nakon školovanja upisao je nižu školu Vojne akademije i završio je [[1896]]. kao šesti u klasi. Bio je na službi u 7.pešadijskom puku u Beogradu gde je proizveden u čin potporučnika.
 
Septembra [[1898]]. upisao je višu školu Vojne akademije za generalštabne oficire. U čin pešadijskog poručnika proizveden je [[august|avgusta]] [[1899]].Govorio je i služio se nemačkim, francuskim i ruskim jezikom.<ref>Živanović</ref>
 
Nikada se nije oženio iako je imao mnogo prilika za to, stavljajući državne obaveze ispred privatnog života. Živeo je u porodici svoje sestre i zeta u njihovoj kući, a za sebe nije stekao nikakvo materijalno bogatstvo. Sve što je svojim testamentom imao da podeli bili su dva konja, džepni sat i nešto konzervi i duvana.<ref>Živanović</ref>
 
U vreme vladavine kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra Obrenovića]], zbog lošeg stanja u zemlji, smislio je i organizovao oficirski [[puč]] kraljevskog para Obrenović.
Linija 19 ⟶ 21:
Godine [[1905]].položio je ispit za Generalštab i otputovao na vojne studije u [[Berlin]]u. Po povratku u zemlju, dodeljen je generalštabnom odeljenju Ministarstva Vojnog, i služio je u njemu od [[septembar|septembra]] [[1906]]. do [[mart]]a [[1907]].
 
Bio je u [[Makedonija|Makedoniji]] kraće vreme, a po povratku vršio je dužnost pomoćnika načelnika štaba Drinske divizije [[1908]]. Još za vreme svog boravka na jugu Srbije, Apis se priključio tajnom komitetu koji je tada već bio stvoren sa ciljem da se odupre bugarskim pretenzijama. U isto vreme, postao je član [[Četnici|Četničkog]] udruženja sa sedištem u [[Skoplje|Skoplju]] i [[Kumanovo|Kumanovu]], a sa ciljem oslobađanja Stare Srbije i Makedonije od Turaka. U tom cilju, imajući informacije od drugova Vojina Popovića-Vuka, Vojislava Tankosića i drugih da su Turci u tim krajevima oslabljeni poveo je akciju među političarima o sklapanju saveza sa Bugarskom i Grčkom za konačno oslobođenje od Turaka.
 
[[1911]]. sa svojim drugovima osnovao je tajno udruženje [[Crna ruka|Ujedinjenje ili smrt]], poznato pod imenom [[Crna ruka]]. Za vreme sameboravka mobilizacijena ujugu, septembruneposredno [[1912]].pred teškopočetak Balkanskih ratova, gde je oboleoboravio odkako trovanjabi krvubedio albanska plemena da ne napadaju srpsku vojsku kada se ona bude sukobila sa turkom,i pabio je moraootrovan, najverovatnije mlekom, usled čega je dobio teško trovanje krvi i jedva preživeo. Morao je biti vraćen u [[Beograd|Beograd, te]], a potom prebačen na lečenje u Berlin, zbog togačega nije mogao učestvovati u [[Balkanski ratovi|balkanskom ratu]]. Nemogućnost učestvovanja u Balkanskim ratovima Apis je smatrao za svoju najveću nesreću u životu. Kao šef obavještajnog odeljenja Ratnog ministarstva Dimitrijević je uspostavio kontakte sa istomišljenicima iz mnogih krajeva.
 
U [[Prvi svjetski rat|I svetskom ratu]] je rukovodio obaveštajnom službom. Potom je bio načelnik štaba Užičke i Timočke vojske. Zatim, pomoćnik načelnika štaba III armije. Apis je u decembru [[1916]]. uhapšen na [[Solunski front|solunskom frontu]] kao član tajne organizacije [[Crna ruka|Ujedinjenje ili smrt]]. Optužnica ga je teretila za "prevratničko djelovanje" s političkim ciljem u samoj zemlji. Pored toga u tužbi se navodilo, da je prikrivao [[Rade Malobabić|Rada Malobabića]] i [[Muhamed Mehmedbašić|Muhameda Mehmedbašića]], koji su bili optuženi istom tužbom, i da su [[29. 8.|29. avgusta]] [[1916]]. izvršili [[atentant]] na prestolonasljednika [[regent]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]], kada se automobilom vozio iz Ostrova u svoj logor. Proces je vođen u [[Solun]]u pred vojnim sudom za oficire. Presudom od [[23. 8.|23. avgusta]] [[1916]] Dimitrijević je [[smrtna presuda|osuđen na smrt]], a streljan je [[14. 6.|14. juna]] [[1917]]. u Solunskom polju zajedno s artiljerijskim majorom [[Ljuba Vulović|Ljubom Vulovićem]] i [[Rade Malobabić|Radom Malobabićem]].