Osman ibn Afan – razlika između verzija

'''Osman ibn AffanAfan''' ('''Uthman ibn `Affan''', {{lang-ar|عثمان بن عفان|`Uthmān ibn `Affān}}, navođen i kao Usman ili Utman, cca. 579 – 17. jul 656) bio je jedan od [[Ashabi|drugova]] [[Proroci islama|islamskog]] proroka [[Muhamed]]a. Igrao je važnu ulogu u ranoj [[Historija islama|historiji islama]] kao treći po redu [[Sunitski islam|sunitski]] ''[[Rašidun]]'' ili Pravedni halifa.

Osman je bio rođen u [[Omejidski kalifat|UmejjiTaif]]u odili [[Meka|MekeMeki]], u moćnoj porodici unutar plemena [[Kurejš]]a. Bio je Muhamedov drug koji je preuezo mjesto vođe ([[kalif]]a) Muslimanskog Carstva u dobi od 70 godina, a poslije [[Umar ibn al-Khattab]]a. Pod njegovim vodstvom se carstvo oko 650. proširilo u [[Fars]] ([[Iran]]), neka područja [[Veliki Horasan|Horasan]] [[651]]. godine, a osvajanje [[Armenija|Armenije]] je započelo [[640-ih]].<ref name="middle east">{{cite book|last1=Ochsenweld|first1=William|last2=Fisher|first2=Sydney Nettleton|title=The Middle East: a history|edition=sixth|year=2004|publisher=McGraw Hill|location=New York|isbn=0072442336}}</ref> Neka od najvećih Osmanovih dostignuća su ekonomske reforme, te konačna kompilacija Kurana u njegov današnji oblik.

Nakon smrti [[Omer ibn el-Hattab|Omera r.a]], okupilo se vijeće kako bi izabrali novoga [[halifa|halifu]]. Bilo je predloženo šest [[ashabi|ashaba]], da bi nakon rasprave trojica odustala, a ostali su: Osman ibn Affan, [[Alija ibn Ebu-Talib]] i [[Abdurrahman ibn Avf]]. [[Abdurrahman ibn Avf]] je tada rekao: "Ja ću preuzeti na sebe izbor, i odredit ću onoga ko je preči od vas dvojice", pa je ispitivao stanovništvo u nadi da će volja naroda odlučiti. Međutim, kada ni jednom od njih dvojice narod ne ukaza povjerenje, on se odluči da okupi vjernike u [[džamija|džamiji]], te sa [[minber]]a zatraži od kandidata da se zakunu [[Kur'an|Allahovom Knjigom]] i sunnetom Njegovog [[Muhammed|Poslanika a.s.]] da će raditi kao [[Ebu-Bekr]] i [[Omer ibn el-Hattab]]. [[Alija ibn Ebu-Talib]] odgovori da se ne može zakleti, ali da će uložiti sve od sebe, a Osman izreče zakletvu, te tako postade treći [[halifa]].

Za vrijeme Osmanovog [[hilafet]]a nastavljena su osvajanja na istoku. Osvojena je [[Armenija]] i [[Azerbejdžan]], a stanovnici [[Tabaristan]]a i [[Gruzija|Gruzije]] su se dobrovoljno predali. Period [[hilafet]]a Osmana r.a. je period kada su [[muslimani]] bili najjači, i kada su živjeli u najvećem blagostanju. To vrijeme je zapamćeno po sljedećem:

Pobuna je prerasla u opsadu Osmanove r.a. kuće. Okupili su se stanovnici [[Egipat|Egipta]], [[Kufa|Kufe]] i [[Basra|Basre]], a bilo je i nekolicina [[Muhadžiri|muhadžira]] i [[Ensarije|ensarija]] koji su se kasnije razišli zbog obavljanja [[Hadždž]]a. U petak 8. zul-hidžeta 35.HG pobunjenici su preskočili zidove kuće i sukobili se sa stražarima. U kuću su upali: Muhamed ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bišr ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su Osmana r.a. kako čita [[Kur'an]]. Kenane je željeznim štapom udario [[halifa|halifu]], oborivši ga na stranu, a Amr ibn el-Hamk mu je sjeo na prsa i devet puta ga udario nožem. Halifa je umro sa riječima: ''"Neka je slavljen uzvišeni Allah"''

* [http://islamwww.dzematstudio-din.orgcom/modules.php?name=News&file=article&sid=839108 UbistvoBiografija Osmana r.a.]

* [http://wwwislam.umsadzemat.org/modules.php?name=News&file=article&sid=2221839 PjesmaUbistvo o Osmanu r.a.Osmana]