Osman I – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 10:
|Supružnik=[[Malhun hatun]] (m.1287-1323)}}
 
'''Osman Gazi''' ili '''Otoman Gazi''' ([[1258]] — [[1326]]), turski vođa 1281—1299, turski sultan 1299—1326 i osnivač vladarske [[Osmanska dinastija|kuće Osmanlija]].
[[Datoteka:Sultan Osman thomb Bursa Turkey 2013 2.jpg|300p|mini|desno|Grob Osmana I]]
Rođen je 1258. godine, iste godine kad su [[Mongoli]] popalili [[Bagdad]]. Nakon smrti oca [[Ertugrul]]a [[1281]]. godine Osman sa 23 godina je postao beg i vođa dela turskog plemena Kaji. Ovaj deo plemena se potom po Osmanu nadalje naziva Osmanlijama. Vladao je iz mesta Sogut, na granici sa [[Vizantijsko Carstvo|Vizantijom]], koji je njegov otac naselio bežeći pred mongolskom najezdom i koji je bio sedište plemena. Ubrzo je počeo okupljati plaćenike i redovno pljačkati oslabljeno [[Vizantijsko Carstvo|Vizantijsko carstvo]]. Pored toga, i dalje su se reke turskih izbeglica pred mongolskim zlodelima slivale u njegovu oblast uključujući i veliki broj vojnika, Gazi ratnika, verskih ratnika, graničara i boraca za širenje islama.
 
Vrijedio je kao čovjek vrlo pametan, hrabar i koji je bio vješt sa oružjem. Osman Gazi je održavao, kao i njegov otac, dobre veze sa [[seldžuci|seldžučkim]] [[sultan]]om u [[Ikonija|Ikoniji]]. Oni su zajedničkim snagama vodili ratove protiv [[Vizantijsko carstvoCarstvo|Vizantinaca]] i upada [[Tatari|Tatara]]. Za njegovu nesebičnu pomoć i odanost sultanu bio je redovno nagrađivan svim počastima, zastavama i titulama. Tako je dobio pravo na izradu vlastitog [[Novac|novca]] i ovlašćenja vlastitog suda. Osmanov stalni pratilac i prijatelj (privatno i po oružju), bio je [[Koze Mihailo]], vizantijski zemljoposjednik od Harman Kaua, koji još nije bio prešao na [[islam]]. Uz pomoć svog prijatelja, ali i političku snalažljivost, pošlo je Osmanu za rukom da se proširi po prostoru i po uticaju. Preduzimao je napade i prodirao sve do Burse, čime je stalno proširivao područje svoje vlasti.
 
Još 1288. god. potukao je on Romeje kod Melangine i preneo tamo svoju prestonicu, poturčivši i samu varoš u Karadžahisar. Posle raspada ikoniskog sultanata on počinje da stvara novu maloazijsku državu. To stvaranje moglo je biti samo na račun Vizantije.