Édouard Herriot – razlika između verzija

|veličina=

|opis slike=

|stranka=[[Parti républicain, radical et radical-socialiste|PR]]

|potpis=

'''Édouard Herriot''' ([[Troyes]], [[5. srpnja]] [[1872.]] – [[Saint-Genis-Laval]], [[26. ožujka]] [[1957.]]) je bio [[Francuska|francuski]] političar koji je u tri navrata obnašao dužnost [[Premijer Francuske|premijera]], bio član ukupno devet vlada te dugogodišnji vođa Radikalne stranke, a jedno vrijeme i član ozloglašene parlamentarne grupe ''[[Cartel des gauches]]''.

 

Rođen je [[1872.]] godine u [[Troyes]]u kao sin vojnog oficira. Godine [[1891.]] upisuje ''[[École normale supérieure]]'', na kojoj diplomira [[1894.]] godine. Jedno je vrijeme radio kao profesor na [[lycée|licejima]] u [[Nantes]]u i [[Lyon]]u, gdje je stekao visoki ugled u akademskim krugovima. Tu reputaciju dodatno su utvrdile njegova studija ''Madame Récamier et ses amis'' ([[1904.]]) i popularna [[književna kritika|kritička]] knjiga ''Précis de l’histoire des lettres françaises'' ([[1905.]]).

 

Herriot je svoju političku karijeru započeo na lokalnoj razini. Godine [[1904.]], izabran je za gradskog vijećnika grada [[Lyon]]a, a sljedeće godine zamijenio je [[Victor Augagneur|Victora Augagneura]] na mjestu [[gradonačelnik]]a [[Lyon]]a. Na tom mjestu boravio je sve do svoje smrti [[1957.]] godine, uz četverogodišnji prekid tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] po čemu je apsolutni rekorder u historiji tog grada. Njegov gradonačelnički mandat trajao je ukupno 47 godina. Lyon je doživio značajan gospodarski skok za vrijeme Herriota, a povjerenje koje su građani imalu u njega bilo je i više nego enormno. Godine [[1912.]], Herriot je postao i [[Senat (Francuska)|senator]] za [[departman]] [[Rhône (departman)|Rhône]]. Radikalnoj stranci pridružio se u mladosti te joj je bio vjeran do smrti.

 

Svoju prvu ministarsku poziciju, onu ministra javnih radova, držao je od prosinca [[1916.]] do ožujka [[1917.]] godine u vladi [[Aristide Briand|Aristidea Brianda]]. Herriot je pokazao iznimnu vještinu u reorganizaciji prijevoza potrepština tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], što mu je donijelo značajan ugled. U studenom [[1919.]] godine odrekao se mandata u Senatu te se "preselio" u [[Zastupnički dom (Francuska)|Zastupnički dom]]. Tu je ujedno postao i predsjednik Radikalne stranke. Svoj brzi uspon na političkoj sceni, Herriot je dugovao svom oratorskom talentu i dobrim organizacijskim vještinama.

[[File:HerriotEinstein.jpg|thumb|left|250px|Édouard Herriot <small>(desno)</small> i [[Albert Einstein]] <small>(lijevo)</small> na primanju doktorata ''honoris causa'' na [[Sveučilište u Glasgowu|Sveučilištu u Glasgowu]] [[1933.]] godine.]]

Nakon Prvog svjetskog rata, Herriot je bio predvodnik poslijeratne opozicijske koalicije znane kao ''[[Bloc national]]'', a kada se ista raspala [[1924.]], prepustivši mjesto kontroverznoj koaliciji ''[[Cartel des gauches]]'', Herriot je postao i njezin predvodnik. Koalicija je nedugo nakon formiranja uspjela prisiliti predsjednika [[Alexandre Millerand|Milleranda]] na ostavku, a izborna pobjeda je Herriotu donijela prvi [[Premijer Francuske|premijerski]] mandat i poziciju ministra vanjskih poslova u lipnju [[1924.]], neposredno nakon što je [[Gaston Doumergue]] naslijedio Milleranda. Za vrijeme njegova mandata, Francuska je potvrdila svoje priznanje [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], kojega je Herriot posjetio dvije godine ranije. Također, došlo je do prihvaćanja [[Dawesov plan|Dawesovog plana]] i povlačenja trupa koje je bivši predsjednik [[Raymond Poincaré]] poslao u [[Ruhr]] kako bi prisilio [[Weimarska Republika|Njemačku]] da plaća reparacije. Njegov kabinet pada u travnju [[1925.]] zbog financijske politike, no već Herriot se ponovo vraća na mjesto premijera [[19. srpnja]] [[1926.]] godine. Ta je vlada trajala samo tri dana prije nego što je pala [[21. srpnja]] [[1926.]] godine. Nakon tog neuspjeha, Herriot postaje ministar obrazovanja u vladi [[Raymond Poincaré|Raymonda Poincaréa]].

 

Dana [[3. lipnja]] [[1932.]], Herriot ponovo postaje [[Premijer Francuske|premijer]] i ministar vanjskih poslova. No, Herriotova vlada je ponovo bila kratkoga vijeka te je pala već u prosincu [[1932.]] godine jer je Zastupnički dom odbio isplatiti prosinačku ratu francuskog ratnog duga [[SAD|Sjedinjenim Državama]]. U vladama [[Gaston Doumergue|Gastona Doumerguea]] i njegova nasljednika [[Pierre-Étienne Flandin|Pierrea-Étiennea Flandina]] držao je mjesto ministra bez portfelja. Naime, Doumergue je pozvao Herriota u vladu, kao i [[André Tardieu|Tadrieua]], želeći sastaviti [[vlada nacionalnog jedinstva|vladu nacionalnog jedinstva]] nakon [[Kriza 6. veljače 1934.|recentne krize]], no u tome nije uspio. Godine [[1936.]], ponovo je izabran u Zastupnički dom, gdje je služio sve do [[Bitka za Francusku|francuske kapitulacije]] u lipnju [[1940.]] godine, tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].

 

Herriot je bio jedan od zastupnika koji su odbili glasovati kada je zajednička [[Narodna skupština (Francuska)|Narodna skupština]] [[10. srpnja]] [[1940.]] godine glasovala o [[Glasovanje o delegaciji punih ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu|delegiranju apsolutnih ovlasti]] [[Philippe Pétain|Philippeu Pétainu]]. Kada je Pétain u kolovozu [[1942.]] raspustio parlamentarne odbore Zastupničkog doma i senata, Herriot i predsjednik Senata, [[Jules Jeanneney]], ulažu zajednički protest. Posljedica toga bila je da je u rujnu Herriot stavljen u kućni pritvor, a ubrzo je uhapšen i deportiran u [[Treći Reich|Njemačku]]. Oslobodili su ga [[SSSR|sovjetski]] [[Crvena armija|vojnici]] u travnju [[1945.]] godine.

 

Herriot je u međuvremenu ponovno izabran za gradonačelnika [[Lyon]]a tako da se vratio na poziciju nakon četiri godine odsustva. Također, zadržao je mjesto predsjednika Radikalne stranke te je izabran u ustavotvorne skupštine [[1945.]] i [[1946.]] godine. Potonje godine postaje i član ''[[Académie française]]''. Sljedeće godine biva izabran za predsjednika nove [[Narodna skupština (Francuska)|Narodne skupštine]] u režimu [[Četvrta Francuska Republika|Četvrte Republike]], što je pozicija koju obavlja sve do umirovljenja u siječnju [[1954.]] godine.

 

Preminuo je [[26. ožujka]] [[1957.]] godine u mjestu [[Saint-Genis-Laval]]. Pokopan je na groblju ''[[Cimetière de Loyasse]]''.

 

* [http://www.aufildemeslectures.net/?P=h&au=512 Citations tirées de ses ''Notes et Maximes'']

 

 

{{Premijeri Francuske}}

 

{{Životni vijek|1872|1957|Herriot, Edouard}}

[[Kategorija:Premijeri Francuske]]

[[Kategorija:Francuski političari]]

[[Kategorija:Francuski političari u Prvom svjetskom ratu]]

[[Kategorija:Članovi Académie française]]