Plastika – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m novi ključ za kategoriju Plastike: " " pomoću gadgeta HotCat
m Уклањање сувишних унутрашњих веза
Red 17:
 
Plastike se mogu se podeliti u dve glavne grupe: termoplastični materijali i termoreaktivni materijali ili duroplasti.
* Termoplastične mase - grejanjem omekšaju, a hlađenjem se vraćaju u prvobitno stanje(npr. [[polivinilhlorid]], [[polietilen]], [[polistiren]]). Sastoje se od vrlo dugih molekula s ravnim lancima (linearni [[polimer]]ipolimeri).
* Termoreaktivne plastične mase ili duroplasti - grejanjem ireverzibilno otvrdnu i kasnije se više ne mogu oblikovati ([[bakelit]], aminoplasti). Imaju prostornu mrežastu strukturu. Plastika SE TOPI JEEEEEEJ.
 
== Karakteristike plastike ==
Red 78:
Tokom 1800-tih, sa razvojem [[Hemijska industrija|industrijske hemije]] tokom [[Industrijska revolucija|Industrijske revolucije]], formirano je mnoštvo novih materijala. Razvoj plastika je isto tako bio ubrzan otkrićem [[Charles Goodyear|Čarls Gudjirovog]] procesa [[vulkanizacija|vulkanizacije]] kojim se formiraju termootporni materijali od prirodne gume.
 
[[Parkesin]] se smatra prvom veštačkom plastikom. Taj plastični materijal je patentirao [[Alexander Parkes|Aleksandar Parkes]] iz [[Birmingham|Birmingema]], [[UK]] 1856. godine.<ref>{{cite book|last=UK Patent office|title=Patents for inventions|year=1857|publisher=UK Patent office|page=255|url=http://books.google.com/books?id=0nCoU-2tAx8C&pg=PA255}}</ref> On je predstavljen na [[Internacionalna izložba 1862.|Velikoj međunarodnoj izložvi 1862.]] godine u [[London]]u.<ref>Stephen Fenichell, ''Plastic: The Making of a Synthetic Century'', HarperBusiness, 1996, ISBN 0-88730-732-9 p. 17</ref> ''Parkesin'' je osvojio bronzanu medalju na [[Svetski sajam|Svetskom sajmu]] u [[London]]uLondonu 1862. Parkesin je formira od [[celuloza|celuloze]] (glavne komponente biljnih ćelijskih zidova) treatirane [[azotna kiselina|azotnom kiselinom]] kao rastvaračom. Proizvod procesa (široko poznat kao celulozni nitrat ili piroksilin) može da bude rastvoren u [[alkohol]]u. On otvrdnjava u transparentni i elastični materijal, koji se može oblikovati zagrevanjem.<ref>{{cite web|url=http://www.websters-online-dictionary.org/ce/celluloid.html |title=Dictionary – Definition of celluloid |publisher=Websters-online-dictionary.org |accessdate=2011-10-26}}</ref> Inkorporiranjem pigmenta u produkt, može se ostvariti da podseća na [[slonovača|slonovaču]].
 
Godine 1897. u Hanoveru je Wilhelm Krische, vlasnik nemačke prese za masovno štampanje, radio na razvoju alternativnih tipova štamparskih šablona. Rezultirajuća plastika, koja je nalikovala materijalu rogova, je bila izrađena od mlečnog proteina [[kazein]]akazeina. Ovaj materijal je razvijen u kooperaciji sa austrijskim hemičarom (Fridrihom) Adolfom Spitlerom (1846–1940). Krajnji polimer nije imao željena svojstva.<ref name='Christel Trimborn (August 2004). "Jewelry Stone Make of Milk". GZ Art+Design. Retrieved 2010-05-17.'>{{cite web|last1=Trimborn|first1=Christel|title=Jewelry Stone Make of Milk|website=(August 2004). "Jewelry Stone Make of Milk". GZ Art+Design. Retrieved 2010-05-17.|publisher=GZ Art+Design|accessdate=17 May 2010}}</ref> Godine 1893, francuski hemičar August Trilat je otkrio način da pretvori kazein u nerastvorni materijal putem potapanja u [[formaldehid]].
 
Početkom 20. veka razvijen je [[bakelit]], kao prva potpuno sintetička termoplastika. Za njegov razvoj je zaslužan belgijski hemičar [[Leo Baekeland]]. Materijal je pripremljen polazeći od fenola i formaldehida.
 
Nakon [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]], poboljšanja hemijske tehnologije su dovela do eksplozije novih formi plastike, dok je masovna proizvodnja počela tokom 1940-tih i 1950-tih (tokom [[Drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]]).<ref name=PlasticAge>{{cite journal |author=Thompson RC, Swan SH, Moore CJ, vom Saal FS |title=Our plastic age |journal=Philos. Trans. R. Soc. Lond., B, Biol. Sci. |volume=364 |issue=1526 |pages=1973–6 |date=July 2009 |pmid=19528049 |pmc=2874019 |doi=10.1098/rstb.2009.0054 |url=}}</ref> Među najranijim primerima talasa novih polimera su [[polistiren]] (PS), koji je prvi proizveo [[BASF]] tokom 1930-tih,<ref name=Applications/> i [[polivinil hlorid]] (PVC), koji je otkriven 1872, mada je komercijalna proizvodnja počela tokom kasnih 1920-tih.<ref name=Applications/> Godine 1923. je preduzeće ''Durite Plastics Inc.'' počelo sa proizvodnjom fenolno furfuralnih rezina.<ref>{{cite web|url=http://www.furan.com/furfural_historical_overview.html|title=Historical Overview and Industrial Development|website=International Furan Chemicals, Inc.|accessdate=4 May 2014}}</ref> Istraživači Reginald Gibson i Eric Fawcett iz kompanije [[Imperial Chemical Industries]] (ICI) su otkrili [[polietilen]] 1933. godine.<ref name=Applications/>
 
[[Giulio Natta]] je 1954. godine otkrio [[polipropilen]], a proizvodnja je počela 1957.<ref name=Applications/> Kompanija [[Dow Chemical]] je 1954. godine izumela prošireni polistiren, koji je korišten za izolaciju zgrada, i za izradu ambalaže i posuđa sa jednokratnom upotrebom.<ref name=Applications/>