Razlike između izmjena na stranici "Kobaška kapetanija"

Dodana 3.182 bajta ,  prije 3 godine
nema sažetka uređivanja
(N-Kobaška Kapetanija)
 
[[Datoteka:Kotor kula2.jpg|mini|Ostaci [[tamnica|tamnice]] u [[Kotor (tvrđava)|tvrđavi Kotor]], 1960-tih]]
'''Kobaška kapetanija''' je bila jedna od 39 (po nekim izvorima i 48) [[kapetanija]] u [[Osmanlije|osmanlijskoj]] [[BiH|Bosni i Hercegovini]]. Sjedište joj je bilo najprije u Bosanskom Kobašu (na [[Sava|Savi]]). Nakon učestalih upada [[Austro-Ugarska|austrougarskih]] uhoda i [[vojnik]]a, preseljena je u Kotor (Kotorgrad, naselje Kotor današnjeg [[Kotor-Varoš]]a). Time je ujedno ostvaren i standard da svaka kapetanija mora imati [[kapetan]]a i kulu. Uvjeti za formiranje ove kapetanije su stvoreni [[1535]]./[[1536]]., kada je Husrevbeg zauzeo gradove [[Kobaš]] i Levač i prešao s vojskom u [[Slavonija|Slavoniju]]. Tada ovo područje ulazi u sastav kobaškog kadiluka, banjalučkog ejalata i Sandžak Bosne.
'''Kobaška kapetanija''' je bila [[kapetanija]] u sastavu [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]] na teritoriji manjih dijelova [[Banjolučki kadiluk|Banjolučkog]] i [[Jajački kadiluk|Jajačkog kadiluka]] sa sjedištem u [[Bosanski Kobaš|Bosanskom Kobašu]] na desnoj obali [[Sava|Save]]<ref name="kreseljakovic151">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=151}}</ref>, a za vrijeme [[Habsburška monarhija|Austrijske vladavine]] (1718–1739) u [[Kotor (tvrđava)|Kotorgradu]] (naselje Kotor današnjeg [[Kotor-Varoš]]i).<ref name="kreseljakovic152">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=152}}</ref> Osnovana je poslije [[Karlovački mir|Karlovačkog mira]], a prije 1716. godine<ref name="kreseljakovic2930">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=29–30}}</ref><ref>Kobaš se nalazio poslije 1718. godine u rukama Habsburške monarhije, a kapetanija je sigurno osnovana u Kobašu, jer se ime kapetanija nikad nije mijenjalo i uvijek sadržalo prvo mjesto osnivanja kapetanije. Iz toga možemo zaključiti da je osnovana prije 1718. godine i vjerovatno prije početka rata 1716. godine, kako to i [[Hamdija Kreševljaković|Kreševljaković]] pretpostavlja.</ref>, kada je izbio [[Austrijsko-turski rat (1716–1718)|Austrijsko-turski rat]], i spominje se prvi put 1723/24. godine (1136. [[Hidžra|po Hidžri]]).<ref name="kreseljakovic151" /> Kapetanija je obuhvaćala dva grada Kobaš i Kotor u kojima je držala i [[dizdar]]e.<ref name="kreseljakovic154" />
 
== Pozadina ==
Prije toga, [[Osmanlije]] su [[1714]]. objavile rat [[Mletačka republika|Mlecima]] pod izgovorom da je pružala vojnu i materijalnu pomoć [[Crna Gora|Crnogorcima]] u pobuni protiv sultana. Tada su u brzoj akciji osvojili ranije izubljeni [[Peloponez]], a počele su borbe u pograničnim [[Bosna|bosanskim]] krajinama. Najveća bitka na [[Sana|sansko]]-[[Dalmacija|dalmatinskoj]] granici bila je kod [[Sinja]], [[avgust]]a [[1715]]. Pod vođstvom [[Bosna|Bosanskog]] namjesnika bila je poražena pa su akcije obustavljene i u drugim dalmatinskim gradovima. Nastavljaju se, međutim, naredne [[1716]]. Pod pritiskom, [[Mlečani]] se povlače iz [[Gabela|Gabele]], a (u [[april]]u) u rat ulaze i [[Austrija]]nci. Osvojili su [[Bosanska Gradiška|Bosansku Gradišku]], [[Jasenovac]], [[Bosanska Dubica|Bosansku Dubicu]] i [[Kostajnica|Kostajnicu]]. Mirovni ugovor je potpisan [[21]]. [[juni|juna]] [[1718]]., u [[Požarevac|Požarevcu]]. Tu je prihvaćeno načelo da svaka strana zadrži osvojeno. Austrija je dobila [[Bijeljina|Bijeljinu]] i uski pojas južno od [[sava|Save]] ([[Brčko]], [[Bosanski Brod]], [[Kobaš]], [[Bosanska Dubica|Dubica]] i Furjan). U Kobašku kapetaniju i sjevernu [[Bosna|Bosnu]], tada su pristigle mnogobrojne izbjeglice i prognanici iz [[Slavonija|Slavonije]], Mačve (Šabac i [[Loznica]]) i ostalih izgubljenih teritorija Carevine.<ref>Kreševljaković H. (1950): Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, Godina II: 89-141.</ref> Može se vjerodostojno pretpostaviti da su današnje [[Bošnjak|bošnjačke]] enklave u [[Posavina|Posavini]] – [[Kobaš]] (općina [[Srbac]]) i [[Orahova (Bosanska Gradiška)|Orahova]] (općina [[Bosanska Gradiška]]) potomci stanovništva iz vremena Kobaške kapetanije.
Uvjeti za formiranje ove kapetanije su stvoreni [[1535]]. godine,<ref name="hazimsaban_177">{{cite book |last=Šabanović |first=Hazim |publisher=Svjetlost|author-link=Hazim Šabanović|title=Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela|place=Sarajevo|date=1982|page=177}}</ref> kada su [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlije]] definitivno zauzeli Kobaš od slavonskih plemića Berislavića.<ref name="kreseljakovic151" /> Poslije osvajanja je [[Gazi Husrev-beg]] sagradio gradić i u njega stavio posadu,<ref name="kreseljakovic151" /> a priključen je [[Bosanski sandžak|Bosanskom sandžaku]] i nešto kasnije novostvorenom [[Kobaški kadiluk|Kobaškom kadiluku]] kojem je Kobaš postao sjedište.<ref name="hazimsaban_177" /> Zbog širenja granica [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]] prema sjeveru u sklopu [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata]] je grad izgubio svoje značenje i bio već oko [[1626]]. godine zapušten, a u njegovoj blizini bilo je oko 100 kuća s jednim [[agaluk|agom]].<ref name="kreseljakovic151" /> Nakon [[Veliki turski rat|Velikog turskog rata]] (1683–1699) su bosanske posjede u Slavoniji sa [[Karlovački mir|Karlovačkim mirom]] prešle u ruke [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]] i s tim je Kobaš opet postao granični grad i Bosanski pašaluk najsjevernozapadnija provincija Osmanlijskog carstva. Zbog tog novog položaja je bilo potrebno utvrditi stari grad i opet postaviti stalnu posadu i s tim je osnovana Kobaška kapetanija.<ref name="kreseljakovic2930" />
 
== Kobaška kapetanija ==
U kotorsku utvrdu ova kapetanija je preseljena [[1723]]. Sve kapetanije su nazivane po imenu glavnog grada ili utvrde svoje teritorije. Imena kapetanija se nisu mijenjala nakon premještanja sjedišta na neku drugu lokaciju. Zato je onovremeno nastajala zbrka oko svakodnevnog imenovanja [[administracija|administrativnih]] jedinica. Imale su službeno ime, a narod ih je nazivao po sjedištu kapetana.<ref>Pelidija E. (2002): Banjalučki boj iz 1737 - Uzroci i posljedice. El-Kalem, Sarajevo.</ref> Saglasno toj općoj praksi, može se pretpostaviti da je Kobaška kapetanija bila poznata i kao Kotorska.
Godine [[1718]]. je poslije [[Austrijsko-turski rat (1716–1718)|Austrijsko-turskog rata]] (1716–1718) potpisan [[Požarevački mir]] i s tim je Kobaš pripao Habsburškoj monarhiji i sjedište kapetanije je premješteno u [[Kotor (tvrđava)|tvrđavu Kotor]].<ref name="kreseljakovic151" /> Prvi poznati Kobaški kapetan bio je Mustafa-kapetan koji se spominje od 1723. do 1744. godine. Za vrijeme njegove vlast je potpisan [[Beogradski mir]] [[1739]]. i Kobaš oslobođen, a sjedište opet vraćeno u stari grad. Sljedeći poznati kapetan bio je Ahmed-aga koji se jednom 1777. godine spominje. Mustafa-aga je sljedeći kapetan koji se prvi put 27. februar 1788. godine spominje, a za vrijeme [[Dubički rat|Dubičkog rata]] (1788–1791) se njegov brat Avdaga spominje kao zamjenik.<ref name="kreseljakovic152" /> Avdagi je 1788. poslata [[bujruldija]] bosanskog vezira [[Bećir-paša Egribuzli]] (1787–1789) da podjeli onih 1000 nefera (''obični vojnici'')<ref name="indokroat_dunja71">{{cite book |last=Brozović Rončević|first=dr. sc. Dunja|publisher=HAZU|title=Od indoeuropeistike do kroatistike: zbornik u čast Daliboru Brozoviću|place=Zagreb|date=2013|page=71}}</ref> što stoje pod zapovjedništvom Kobaškog kapetana, tako da 500 čuva sela i gradove, 250 da dade Hadži-Zulfikaru koji čuva obalu Save, a ostatak od 250 odmah opremi u bosansku vojsku pod zapovjedništvom kotorskog age Saliha. Trećeg marta 1789. godine spominje se kao kapetan u Kobašu Ali-beg, koji je poslat od strane istog vezira za [[Beograd]] da zajedno krenu prema Vidinu. Već u augustu iste godine se vojska vraća kući i Ali-beg navrati u [[Sarajevo]] kod poznatog age Hadži Bešlije gdje je u njegovom konaku nešto prije 30. septembra umro i to bez da djecu iza sebe ostavi.<ref name="kreseljakovic153">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=153}}</ref> Njegov nasljednik bio je Ahmed-kapetan do iza 1815. godine.<ref name="kreseljakovic154">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=154}}</ref> Kapetanija je kao i svi ostale [[Kapetanija|kapetanije]] ukinuta 1835. godine.<ref name="kreseljakovic75">{{cite book |last=Kreševljaković |first=Hamdija |author-link=Hamdija Kreševljaković|publisher=Veselin Masleša|title=Izabrana djela I|place=Sarajevo|date=1991|page=75}}</ref> Na mezarju Hudar-efendijne džamije u Kobašu su vjerovatno sahraneni potomci Kobaških kapetana.<ref>Neke nišane nose natpis sa prezimenom Kapetanović, ali nalazimo i na samu titulu Kobaškog kapetana: ''Mustafa, sin Seida, sin kobaškog kapetana''. {{Cite web |url=http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2414 |title=Historijsko područje – Harem Kobaške (Hudar-efendije) džamije u (Bosanskom) Kobašu|work=[[Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine]]|accessdate= 6. 4. 2016}}</ref>
 
Harem Kobaške ili Hudar efendije džamija u (Bosanskom) Kobašu, proglašen je ([[2004.]]) historijskim područjem:
Status spomenika -> Nacionalni spomenik ("Službeni glasnik BiH", broj 47/04).<ref>http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2414.</ref>
== Reference ==
{{referencerefspisak|2}}
 
== Također pogledajte ==
*[[Kobaš]]
*[[Kapetan]]
*[[Kapetanija]]
*[[Kotor-Varoš]]
*[[Šiprage]]
[[Kategorija:Historija Bosne i Hercegovine]]
 
[[Kategorija:Kapetanije u Bosanskom pašaluku]]