Dejan Nebrigić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Replacing Flag of Serbia (state).svg with Flag of Serbia.svg. Translate me here!
Nema sažetka izmjene
Red 23:
 
 
'''Dejan Nebrigić''' ([[29.12.]][[1970]]. [[Pančevo|Pančevu]] – [[29.12.]][[1999]]. u) bio je [[Srbija|srpski]] [[gej]] i mirovni aktivista, pisac i pozorišni kritičar,. poStudirao obrazovanjuje filozoffilozofiju.
 
Nebrigić je jedan od osnivača [[LGBT pokret]]a u Srbiji, jedan od najistaknutijihistaknutijih gej aktivista i prvi gej u Srbiji koji je imao javni [[coming out]].
 
Godine 2000. Nebrigić je posthumno dobio nagradu [[Nagrada Felipa de Souza|Felipa de Souza]], koju dodeljuje [[IGLHRC]] za LGBT aktivizam[http://www.iglhrc.org/site/iglhrc/section.php?id=76].
Red 32:
==Aktivizam==
 
Godine 1990. Dejan Nebrigić je, zajedno sa [[lezbejka|lezbejskom]] aktivistkinjom, [[Lepa Mlađenović|Lepom Mlađenović]] i još dvadesetak aktivista, učestovao u organizovanju prve gej i lezbejske organizacije u Srbiji, [[Arkadija (organizacija)|Arkadije]].
 
Sa početkom sukoba u Hrvatskoj, Nebrigić počinje da se bavi anti-ratnim aktivizmom u Srbiji i jedan je od osnivača i saradnika anti-militarističkog, mirovnog časopisa „''Pacifik''“, u kome je tokom 1992. i 1993. godine uređivao gej i lezbejskelezbejsku stranicesekciju.
 
Godine 1993. pridružuje se mirovnoj organizaciji [[Žene u crnom]] i uređivao je časopis „Žene za mir“.
 
Posle rata vraća se gej i lezbejskom aktivizmu. Tokom 1998. i 1999. radi kao izvršni direktor „[[Kampanja protiv homofobije|Kampanje protiv homofobije]]“, prve takve kampanje u Srbiji.
 
==Tužba protiv homofobije i ubistvo==
 
Dejan Nebrigić je duže vreme primao redovne pretnje od Vlastmira Lazarova<ref><small>[http://www.vreme.com/arhiva_html/463/08.html Homofobija na sudu], tekst u [[Vreme (časopis)|Vremenu]], broj 463 od [[20.11.]][[1999]]</small></ref>, oca svog bivšeg dečka. O tome je najpre obavestio policiju, koja je odbila da interveniše. Na ponovljen poziv, patrola policije je došla u Nebrigićev stan u Pančevu i uhapsila ganjega. U kolima do stanice policije su ga tukli i vređali, a dežurni advokat je odbio da zastupa Nebrigića, jer nije želeo da „razgovara sa pederima“.
 
Pretnje preko telefona su nastavljene u narednim mesecima, a dovoljni dokazi su prikupljeni tek februara 1999. godine, kada je Nebrigić odlučio da pokrene tužbu za krivično delo ugrožavanja beznednosti. To je bio prvi slučaj homofobije na sudu.
Red 48:
Tužba je podneta početkom marta, a prvo ročište u opštinskom sudu u Pančevu bilo je zakazano tek za 17. novembar 1999. godine, ali je odloženo na neodređeno vreme, zbog bolesti sudije, Sulatana Feratovića.
 
Noći [[29.12.|29. decembra]], [[1999]]. godine, na njegov 29. rođendan, Dejana Nebrigića je brutalno ubio Milan Lazarov, Dejanov bivši momak i sin optuženog Vlastimira Lazarova.
 
U klimi koju je duboko oslabljen Miloševićev režim stvarao, ubistvo Nebrigića je iskorišćeno za još jedan napad na političke protivnike. Istražni sudija, Nedeljko Martinović, doveo je Dejanovu smrt u vezu sa anti-režimskim i anti-državnim pokretom. Martinović je izjavio da je Arkadija, koju je osnovao Nebrigić, primala novac iz inostranstva da bi promovisala porast subverzivnih sekti, koje imaju„imaju za cilj borbu protiv „našenaše države“. Državni mediji su zatim izveštavali o povezanosti LGBT pokreta sa uličnim protestima [[Savez za promene|Saveza za promene]]. Savez za promene je iz straha od reakcije homofobične sredine u Srbiji, odmah odbacio povezanost sa Arkadijom. (''Vidi dalje'': ''[[Homofobija#Upotreba homofobije u politici|Upotreba homofobije u politici]]'').
 
Dejan Nebrigić je sahranjen 31. decembra, 1999. na katoličkom groblju u Pančevu.
 
==Književni rad==