Richard I od Engleske – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Uklanja: zh-classical:獅心王理查; kozmetičke promjene
Red 1:
[[ImageDatoteka:Richard coeurdelion g.jpg|thumb|right|Ričard Lavlje Srce]]
'''Ričard I Lavlje Srce''' ([[8.9.]] [[1157]].-[[6.4.]] [[1199]].) [[engleski kralj]] od [[1189]]. do [[1199]]. sin [[Henri II|Henrija II]].
 
Krenuo je [[1190]]. u [[Treći krstaški rat]], zajedno sa francuskim kraljem [[Filip II Avgust|Filipom II Avgustom]] i nemačkim carem [[Fridrih Barbarosa|Fridrihom Barbarosom]]. U [[Sveta Zemlja|Svetu Zemlju]] stiže [[jun]]a [[1191]]. Po povratku iz rata [[Austrija|austrijski]] vojvoda [[Leopold V]] ga je zarobio u blizini [[Beč|Beča]]a. Iz zarobljeništva izlazi [[1194]]. godine pošto je prvo platio 100.000 ondašnjih [[Marka|maraka]].
 
Za vreme njegovog odsustva njegov brat [[Jovan bez Zemlje|Jovan]] je bio spreman da mu preuzme tron, Ričard mu oprašta pa ga čak proglašava i za naslednika. U [[maj]]u [[1194]]. kreće u [[Francuska|Francusku]] gde ratuje protiv francuskog kralja i više se ne vraća u Englesku.
 
== Rani život ==
=== Borbe sinova protiv oca ===
 
Sin je engleskog kralja [[Henri II|Henrika II]]. Roditelji se rastavljaju, a Ričard počinje vladati vojvodstvom Akvitanijom [[1168]]., a Poatjeom [[1172]].
Red 15:
[[Henrik II]] je napao dva puta Akvitaniju, a Ričard je bio zadnji od braće, koji se još bunio. Ipak odbija da se bori lično protiv oca, pa ga moli za izvinjenje i [[1174]]. polaže novu zakletvu odanosti.
Ričard se bunio protiv oca, jer nije dobijao moći, a ni sredstava.
=== Pobuna protiv Ričarda ===
 
U Akvitaniji, a posebno Gaskonji izbija [[1179]]. pobuna protiv Ričarda. Postajao je sve okrutniji, pa su se pobunjenici nadali da će ga se rešiti. Za Ričarda je ključni događaj bilo osvajanje gotovo neosvojive tvrđave Tajebur. Ta pobeda je Ričardu donela prestiž veštog vojnog komadanta, pa mnogi pobunjenici posle toga izjavljuju lojalnost Ričardu.
=== Braća protiv Ričarda ===
[[ImageDatoteka:Richard coeur de lion.jpg|thumb|250px|right|Ričard Lavlje Srce]]
Posle pobede nad pobunjenicima, ponovo se pojavljuju napetosti u odnosima sa ocem od [[1180]]. do [[1183]]. Ričard odbija da prizna princa Henrika Mladog Kralja kao naslednika prestola. Ričardova braća su napala Akvitaniju 1183. s ciljem da Ričarda privedu poslušnosti. Međutim Ričard je sa svojom vojskom uspevao da odoli svim napadima, a osim toga je izuzetno surovo pogubio zarobljenike. Princ Henrik Mladi Kralj je umro jula [[1183]], pa je konflikt nakratko bio zaustavljen. Ponovo uzaludno napadaju Ričarda sve do [[1186]], kada je umro još jedan Ričardov brat Žofroa . Ričard je postao najstariji sin i time naslednik krune, ali još uvek se borio sa ocem Henrikom II.
 
[[Henrik II]] je nameravao [[1188]]. da preda Akvitaniju najmlađem sinu [[Jovan bez Zemlje|Jovanu bez Zemlje]]. Ričard je bio prinuđen da se udruži sa francuskim kraljem [[Filip II Avgust|Filipom II Avgustom]]. U zamenu za Filipovu pomoć Ričard je obećao da će predati [[Normandija|Normandiju]] i [[Anžu]] Filipu. Ričard je takođe dao zakletvu o vazalnom položaju Filipu novembra [[1188]]. Ričard je pokušao da [[1189]]. sam preuzme tron uz Filipovu pomoć. Pobedio je Henrika II, pa je Henrik II imenovao Ričarda naslednikom. Henrik je umro [[6.7.]] [[1189]]. a Ričard Lavlje Srce postaje kralj [[3.9.]] [[1189]].
 
== Nasilje protiv Jevreja ==
 
Kad je krunisan kao kralj zabranio je da [[Jevreji]] prisustvuju ceremoniji. Neki Jevreji su se ipak pojavili sa darovima na dvoru, pa su batinama oterani. Raširila se vest da je Ričard Lavlje Srce naredio da se pobiju svi Jevreji. Građani [[London]]a su počeli da ubijaju Jevreje. Počeo je masakr. mnogi su bili pretučeni na smrt, orobljeni, a bilo je i živih spaljenih. Spaljeno je mnogo jevrejskih kuća, a mnogi Jevreji su nasilno pokršteni. Mnogo ih je tražilo sklonište, a mnogi su i pobegli.
Red 30:
Kad je Ričard shvatio da takvi napadi destabiliziraju kraljevinu u doba kad je on nameravao da ide u Svetu Zemlju, naredio je da se kazne odgovorni za najgore zločine. Izdao je poseban kraljevski dekret zahtevajući da se [[Jevreji]] ne diraju. Uprkos tome nasilje je ponovljeno marta [[1190]].
 
== Rani period vlasti ==
Ričard je kritikovan da je učinio jako malo za Englesku. U Engleskoj je samo skupljao novac za [[krstaški rat]] i za pohode u Francuskoj. Tokom vlasti proveo je samo 6 meseci u Engleskoj. [[Engleska]] je bila samo mali deo njegovih teritorija. Engleska mu je bila važna samo da može reći da je kralj. Čak ni [[engleski]] nije govorio, kao ni ostali engleski kraljevi pre 14. veka. Francuski posedi su mu bili značajniji. U Engleskoj je ostavljao predstavnike da vladaju u njegovo ime.
 
== Ričard Lavlje Srce učestvuje u Trećem krstaškom ratu ==
 
Inspiriran je bio gubitkom [[Jerusalim]]a 1187. od strane [[Saladin]]a. Počeo je skupljati novac svuda za krstaški pohod za svoju uglavnom normansku vojsku. Potrošio je većinu očeve blagajne, podigao je poreze, prodavao je službene položaje, prava i zemlju za novac.
Rekao je da bi čak i London prodao.
 
On i [[Filip II Avgust]] su odlučili da zajedno krenu u krstaški pohod, jer su se bojali da bi onaj koji ostane mogao uzeti protivničke teritorije. U Svetu zemlju je krenuo 1190. [[Fridrih Barbarosa]] je krenuo drugim pravcem.
 
=== Borba za Siciliju ===
[[ImageDatoteka:Richard I of England - Palace of Westminster - 24042004.jpg|thumbnail|right|275px|Statua Ričarda ispred Vestminsterske palate u Londonu]]
 
U sepembru [[1190]]. stigao je na [[Sicilija|Siciliju]]. Kralj [[Vilijam II Sicilijanski]] je umro [[1189]]. Naslednik je trebala biti Konstanca Sicilijanska, udana za cara [[Henrik VI(Sveti Rimski Car)|Henrika VI(Svetog Rimskog Cara)]]. Međutim [[Tankred I Sicilijanski]] se pobunio i postao kralj Sicilije. Tankred je bio omiljen od pape i običnih ljudi Sicilije, ali imao je problema sa plemstvom.
Red 47:
U celi sukob se meša i Ričard. Sestra Ričarda Lavljeg Srca je bila kraljica Jovana, udovica kralja Vilijama II Sicilijanskog. Tankred ju je utamničio i nije joj dao nasleđe, koje je dobila oporukom. Ričard je zahtevao da Tankred oslobodi njegovu sestru.
 
Prisustvo dve strane krstaške vojske (engleske i francuske) izaziva nemire neđu stanovništvom Sicilije. Tokom oktobra [[1190]]. stanovništvo [[Mesina|Mesine]] se pobunilo i zahtevalo je da krstaši napuste Siciliju. Na to Ričard osvaja [[Mesina|Mesinu]] [[4.10.]] [[1190]]. Posle osvajanja usledile su pljačke i paleži. Ričard je u Mesini uspostavio bazu i tu je boravio do marta [[1191]], kada sklapa sporazum sa Tankredom. Po sporazumu:
*Jovana se oslobađa i dobija nasledstvo
*Ričard i Filip priznaju Tankreda kraljem Sicilije
Red 55:
Taj sporazum je itzazvao pobunu Ričardovog brata [[Jovan bez Zemlje|Jovana bez Zemlje]], koji se nadao da će on biti naslednik.
 
=== Osvaja Kipar ===
 
[[ImageDatoteka:RichardSaladin.jpg|thumb|350px|Ričard Lavlje Srce u dvoboju protiv Saladina, engleski prikaz (oko 1340.)]]
 
Na putu prema [[Jerusalim]]u zaustavio se tokom olujnog nevremena na [[Rodos]]u u aprilu [[1191]]. Svoju verenicu Berengariju Navarsku video je samo jednom , nekoliko godina pre venčanja. Ričardova majka je ugovarala venčanje sa kraljem Navare, ocem Berengarije. Kad je [[Berengarija]] sa Ričardovom majkom rođacima krenula za Ričardom desio im se brodolom kraj Kipra. Ričard je na tu vest krenuo u maju sa Rodosa, ali i njegovu flotu je zahvatilo nevreme.
Red 63:
Despot Kipra Isak Komnin je zarobio blago sa potopljenih brodova, a i Ričardovu verenicu. Ričard je krenuo da ih spasi. Ričardova flota je stigla [[6.5.]] [[1191]]. do [[Limasol]]a na [[Kipar|Kipru]]. Ričard je zauzeo [[Limasol]]. Despot Kipra Isak Komnin Kiparski pokušao je da zaustavi krstaše, ali bilo je prekasno, pa se vratio u [[Kolosi]]. Isak je zahtevao odlazak krstaša, pa je usledio rat Ričarda i despota Kipra Isaka. Ričardu se pridružio deo plemstva Kipra nezadovoljnog Isakovom vlašću. Ričardova vojska je bila veća i bolje opremljena, tako da je Ričard pobedio.
 
Isak Komnin Kiparski se ''predao nakon Ričardovog obećanja da ga neće staviti u gvožđe. Međutim Ričard ga je okovao srebrenim okovima''. Ričard je postao vladar Kipra. [[Kipar]] je postao odlična baza, jer je bio blizu Svete Zemlje, a nije bio izložen napadima Turaka. Ričard je popljačkao Kipar i pobio sve, koji su mu se suprostavljali. Venčanje Ričarda i Berengarije Navarske bilo je 12. maja [[1191]]. u [[Limasol]]u. U junu 1191. je krenuo prema Svetoj Zemlji.
 
=== Ričard u Akri ===
Na Kipru Ričard Lavlje Srce dobijao je vojnu pomoć od [[Gi Luzinjan|Gija Luzinjana]]. Gi je bio kralj Jerusalima, ali Jerusalim je bio u rukama muslimana.
 
Ričard je došao i posle opsade zauzeo [[Akra|Akru]] u junu [[1191]]. Tu se Ričard svadio sa [[Leopold V Austrijski|Leopoldom V Austrijskim]], pa je Leopold napustio krstaški pohod. Sa [[Filip II Avgust|Filipom II Avgustom]] se svadio oko statusa Kipra i kraljevstava Jerusalim. Filip je zahtevao celi Kipar, što ne dobija, pa ljut i bolestan od dizenterije on napušta krstaški pohod. Ričard ostaje usamljen.
Ričard je imao 2600 zarobljenih muslimana kao taoce pomoću kojih je naterao [[Saladin]]a, da ispuni sve obaveze predaje zemlje oko Akre. Filip je svoje zarobljenike predao Konradu Monferatskom, ali Ričard je prisilio Konrada da mu preda zarobljenike. Ričard se osećao odsečenim u Akri, pa su mu zarobljenici bili potrebni kao zaštita. Međutim u naletu nestrpljenja ubija zarobljenike.
 
Ričard je prodao [[Kipar]] [[Templari]]ma, a oni su ga preprodali [[Gi Luzinjan|Giju Luzinjanu]]. Ričard je prihvattio izbor Konrada Monferatskog za kralja Jerusalima. Mećutim nekoliko dana kasnije nepoznate ubice ubijaju Konrada. Dosta sumnje je padalo na Ričarda.
Red 77:
*hrišćanima se dopušta pristup i prisustvo u Jerusalimu
 
== Ričard je zarobljen ==
[[ImageDatoteka:Richard1TombFntrvd.jpg|thumb|250px|right|Grob u Fontevrou]]
Loše vrene je prisililo Ričarda Lavljeg Srca da pristane na [[Krf]]u, koji je bio deo Vizantije. Car Vizantije je bio ljut zbog Ričardove aneksije Kipra, pa Ričard beži prerušen u piratskom brodu sa Krfa . Doživio je brodolom kraj Akvileje, pa je bio prinuđen da krene na opasan kopneni put kroz centralnu Evropu. Išao je prerušen, ali to mu nije pomoglo. Pred Božić [[1192]]. između Beča i moravske granice vojvoda [[Leopold V Austrijski]] zarobljava Ričarda i optužuje ga za smrt Konrada.
 
Leopold ga je predao nemačkom caru [[Henrik VI(Sveti Rimski Car)|Henriku VI]] . Nemački car je tražio 150.000 maraka otkupa. To je bio dvogodišnji prihod engleske krune. Ričardova majka je počela da poziva na sakupljanje novca za Rizardov otkup. Konficiralo se zlato i srebro crkvi, porezi su postali izuzetno visoki, a sveštenici su morli platiti vrednost četvrtine svojih imanja. Car je onda tražio 100.000 maraka. [[Jovan bez Zemlje]] je nudio 80.000 maraka, ali da nemački car drži Ričarda što duže.
Konačno je Ričard oslobođen [[4.2.|4. februarfebruara]]a [[1194]].
 
== Kasnije godine i smrt ==
Tokom Ričardova odsustva [[Jovan bez Zemlje]] je bio blizu preuzimanja trona. Kad se vratio Ričard mu je oprostio i imenovao ga naslednikom.
 
Sukobio se sa francuskim kraljem [[Filip II Avgust|Filipom II Avgustom]]. Rat u Francuskoj koštao je jako mnogo. Stvorio je veliki broj savezništava protiv francuskog kralja. Vojvoda Flandrijski, grof Burgonje i kralj Navare pomagali su Ričarda Lavljeg Srca protiv francuskog kralja. Uspeo je osigurati veliko saksonsko nasleđe za svog nećaka [[Oton IV|Otona IV]], koji kasnije postaje kralj Nemačke. Ričard je pobedio Filipa u mnoštvu bitaka.
 
Ričard Lavljeg Srvca nije poginuo u borbi protiv Francuza nego u nekoj maloj opsadi protiv pobunjeničkog zamka.
Nije imao dece, pa ga je nasledio brat [[Jovan bez Zemlje]]. Međutim francuske teritorije nisu htele da prihvate Jovana kao zakonitog naslednika.
 
[[Kipar]], koga je okupirao Ričard pokazao se kao neprocenljiva baza za održanje francuskog kraljevstva u Svetoj Zemlji.
 
 
 
[[CategoryKategorija:Britanski vladari]]
[[CategoryKategorija:Krstaši]]
[[CategoryKategorija:Srednji vijek]]
 
[[af:Richard I van Engeland]]
Red 158:
[[vi:Richard I của Anh]]
[[zh:理查一世]]
[[zh-classical:獅心王理查]]