Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: es, nl Mijenja: de, en, hr |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom''' je razdoblje Hrvatske povijesti koje počinje 1102. godine krunidbom mađarskog kralja [[Koloman]]a za kralja Hrvatske, a završava 1. januara 1527. godine kada je hrvatski sabor izabrao Ferdinanda Habsburga za kralja Hrvatske. Nakon 1527. Hrvatska i Mađarska će i dalje nastaviti živjeti u uniji, ali politička situacija će biti drastično promjenjena.
Tijekom vladavine mađarskih vladara iz dinastije Arpadovića ([[1102]]. – [[1301]].), mnogo stvari se dogodilo na štetu Hrvatske, jer su mađarski vladari najviše vodili računa o svojim interesima, dok im interesi Hrvatske i nisu bili tako važni. Iako je prvi kralj iz dinastije Arpadovića, [[Koloman]] (1102. - [[1116]].) dodijelio neke povlastice hrvatskim velikašima, naseljavanje njemačkog i mađarskog vlastelinstva vodi ka jednom novom [[feudalizam|feudalnom]] ustrojstvu temeljenom na sustavu donacija. Naime, tijekom tog vremena razvitak političkih i drugih prilika u Europi zahtijevao je jaku vosku koja se mogla uzdržavati samo teritorijalno, pa je Koloman sve zemljišne posjede, koji već nisu bili u posjedu slobodnih seljaka ili vlastelina, davao vojnicima u zamjenu za vojnu obvezu. Hrvatsko plemstvo se također feudalizira i nestaju stare strukture hrvatskog plemstva županijskog ustrojstva a javlja se novi oblik sa sudskom, upravnom i gospodarstvenom ovlasti. Mađarski kraljevi su imenovali hrvatskog [[ban]]a, dijelili su donacije vlastelinima, potvrđivali zakone donesene na hrvatskom i slavonskom saboru i zapovijedali udruženom ugarsko-hrvatskom vojskom. Hrvatski ban je imao obvezu upravljanja administracijom, sudstvom, financijama i predvodio je hrvatsku vojsku u ratovima. Pojedine su se obitelji, zahvaljujući donacijama, toliko osilile i na taj način uvažavale i jak politički utjecaj ([[Frankopani|krčki]] i [[blagajski knezovi|blagajski]] knezovi, [[Bribir, Dalmacija|bribirski]] Šubići, cetinjski Nepolići, omiški Kačići, krbavski Kurjakovići)▼
▲Tijekom
==Stvaranje unije==
Hrvatski kralj Zvonimir je umro nasilnom smrću 1089. godine (ubijen od pripadnika parlamenta ili samoubojstvo). Kako nije imao djece naslijedio ga je ostarjeli Stjepan II koji je do tada živio u samostanu. On će umrijeti 1091. što dovodi do izumiranja dinastije Trpimirovića i državne krize. Kako je žena kralja Zvonimira bila mađarska princeza Jelena Lijepa ona je pozvala svog brata mađarskog kralja Ladislav da preuzme vlast u Hrvatskoj. Taj poziv koji je počivao na pravno klimavim nogama (samo je Bizant prihvaćao takav način nasljeđivanja) je bio pozdravljen u Slavoniji koja je prihvatila Ladislava. S druge strane stanovnici južne hrvatske i Dalmacije su ga odbili pa su proglasili za novog kralja Petra Svačića. Odlučujuća bitka će se voditi na Gvozdu 1097. godine gdje će poginuti novi kralj, ali Mađarska neće uspjeti anektirati Hrvatsku, nego će se kralj Koloman pobjednik u bitci s svojom vojskom vratiti u svoju domovinu kako bi je obranio od država koje su se protivile aneksiji Hrvatske.
Nakon dužih pregovora na kraju će se 1102 sklopiti dogovor između Kolomana kralja Mađarske i hrvatskih plemića o njegovoj krunidbi za kralja Hrvatske. Koju godinu kasnije on će sklopiti sličan sporazum s dalmatinskim gradovima kojim će se pored ostalog obavezati da će Mađarima biti zabranjeno naseljavanje južno od rijeke Save.
==Mletačko–mađarski ratovi==
Linija 7 ⟶ 15:
==Sukobi sa [[Bizant]]om i pad Zadra pod mletačku vlast==
Koristeći dinastičke borbe u Mađarskoj, Bizant započinje rat protiv Mađarske polovinom 12. stoljeća. Bizantski car [[Manojlo I. (bizantski) |Manojlo I.]] upada [[1164]]. godine u [[Srijem]] i [[Bačka|Bačku]] i prisiljava kralja [[Stjepan III. |Stjepana III.]] ([[1162]].- [[1164]].) da se zvanično odrekne Hrvatske i Dalmacije u korist svojeg brata [[herceg]]a Bele koji je bio carev štićenik. Jedan je dio
[[Bela III.]] ([[1172]]. – [[1196]].), poslije careve smrti [[1180]]. godine zauzima Srijem, Bosnu, Hrvatsku i Slavoniju. Zadar iste godine odbacuje mletačku vlast i upušta kraljevsku vojsku, koja [[1187]]./[[1188]]. godine odbija napada Mlečana na Zadar. Bizant se [[1186]]. godine odriče vlast nad Dalmacijom, a Venecija je, do [[četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]] [[1202]]. godine, samo zadržala sjeverne otoke. 1202. godine Mlečani su uz pomoć križara zauzeli Zadar i Zadrani se [[1205]]. godine obvezuju na biranje Mlečanina za kneza i [[nadbiskup]]a i da sudjeluju u borbama na strani Mlečana duž Jadrana . Zadar, uz kratke prekide, ostaje pod mletačkom vlasti sve do [[1358]]. godine.
Linija 30 ⟶ 38:
Prvi staleški sabor čitave Slavonije održan je [[1273]]. godine u Zagrebu, gdje je plemstvo u suradnji s banom počelo obnašati zakonodavnu ulogu u državi, dok su županije obnašale sudsku i upravnu vlast.
==Prva nasljedna kriza==
1290. godine hrvatsko-ugarski kralj [[Ladislav IV. Kumanac]] je bio ubijen što dovodi do državne krize. Kako on nije imao muške djece postavilo se pitanje nasljednika. Mađarski plemići su za svog kralja izabrali [[Andrija III. Mlečanin|Andriju III. Mlečanina]] dok su ga hrvatski odbili prihvatiti pošto je navodno bio sin kopileta Stjepana, a ne unuk hrvatskog-ugarskog kralja Andrije II. .Zbog optužbi za preljub žena Andrije II. je pobjegla iz Ugarske 1235. godine, a bio je vođen i rat s Mlečanima koji je završen 1244. godine.
Nastale velikaške borbe su pogodovale jačanju i bogaćenu velikaša, što je opet vodilo ka osiromašenju pučanstva, i nestajanje slobodnih ljudi, koji su krajem 13. stoljeća sve više postajali ovisnim kmetovima. Veliki feudalci su kraljevim donacijama ali i u međusobnim borbama bili tako ojačali da su preko pola stoljeća gotovo neovisno vladali u Hrvatskoj i Slavoniji. Tako je bribirski knez [[Pavao I. bribirski]] iz plemena Šubića, kao primorski ban (oko [[1273]]. godine), iskoristio borbu za prijestol između Arpadovića i Anžuvinaca i [[1292]]./[[1293]]. stekao kao državinu ('''dominium''') čitavu Hrvatsku i Dalmaciju, kao i nasljednu vlast bana, a privremeno je podčinio i [[Hum]] i Bosnu.▼
Hrvatski plemići su tada izabrali za svog kralja Karla Martela od Anžua koji je bio unuk hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V. po ženskoj liniji. Ta odluka će dovesti do rata dva kraljevstva koji će završiti 1295. prirodnom smrću Karla Martela i dominacijom Andrije Mlečanina do njegove smrti 1301. godine. Već tijekom bolesti posljednjeg "arpadovića" postignut je dogovor tako da je sina Karla Martela Karlo I. Robert krenuo na putovanje iz južne Italije kako bi preuzeo svoje kraljevstvo. Tijekom boravka u Zagrebu on će u zimi 1300/1301 godina biti okrunjen za kralja Hrvatske. Nakon njega više neće biti odvojenih krunidbi za kralja Hrvatske i kralja Ugarske nego će Sabor dobivati krunidbenu diplomu nakon čijeg bi prihvatanja kralj Ugarske postao i kralj Hrvatske.
Dok će sljedećih 7 godina Ugarsku potresati građanski ratovi između raznih frakcija prije nego što će konačno 1308. godine Karlo Robert biti priznat za kralja, on će neprekidno vladati u Hrvatskoj.
▲
[http://www.euratlas.com/big/big1300.htm Karta Europe oko 1300. godine]
Linija 70 ⟶ 84:
Tada su mađarski velikaši na prijestol doveli Marijina muža [[Sigismund Lukseburški|Sigismunda Lukseburškog]] ([[1387]]. – [[1437]].) čime je i označen svršetak vladavine dinastije Anžuvinaca.
==Sigismunda Luksembuški i druga nasljedna kriza==
Čim je došao na vlast, Sigismund Luksemburški je potpomognut mletačkim snagama oslobodio ženu iz zatočeništva iz [[Novigrad]]a i onda nastavio voditi borbu protiv
Nakon pobjede u [[Kosovska bitka |bitci na Kosovu ]] [[1389]]. godine, Turci su se približili granicama Sigismudova kraljevstva i [[1391]]. godine provalili u Srijem. Kralj je sa svojim postrojbama, u kojim su sudjelovali i ban Gorjanski, velikaši Morović i [[Lacković]], kao i dalmatinske galije, doživio poraz kod [[Bitka kod Nikopolja |Nikopolja]] ([[1396]].). Poslije [[Krvavi sabor |sabora]] u [[Križevci]]ma ([[1397]]. godine - '''Krvavi sabor''') na kojem je ubijen ban [[Lacković]], izbio je ustanak protiv Sigismunda u Hrvatskoj i Bosni. Na čelo ustanka se stavio bosanski vojvoda [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]] koji je odbacio Sigismundove postrojbe i [[1398]]. godine privremeno osvojio Dubičku županiju.
Linija 92 ⟶ 106:
Nakon smrti kralja Sigismunda [[1437]]. godine, Hrvatska se do [[1527]]. godine, kada na vlast dolaze Hasburgovci, nalazi pod vlasti raznih [[hrvatski kraljevi |kraljeva]].
==Zadnja nasljedna kriza==
Poslije smrti [[Matija Korvin|Matije Korvina]] 1490. godine ugarski plemići su za svoje vladare izabrali kralja Bohemije (Češke) Vladislava II. iz dinastije Jagelovića. Nakon krunidbe u Ugarskoj za kralja Hrvatske i Ugarske on je poslao diplomu o stupanju na prijestolje na potvrdu u Sabor. Kako su riječi diplome on degradirale Hrvatsku na status Ugarske pokrajine, Sabor ju je odbio što će dovesti do dvogodišnje političke borbe za priznavanje prava Kraljevine Hrvatske od strane novog kralja. Na kraju 1492. godine Vladislav II. će kapitulirati i poslati novu diplomu u Sabor po kojoj Hrvatskoj priznaje status kraljevine u uniji s Mađarskom [http://www.archive.org/stream/southernslavques00seto/southernslavques00seto_djvu.txt]. Bez obzira na tu pobjedu od 1490. godine titula kralja Hrvatske će biti degradirana u kraljevim očima tako da se ona nakon te godine rijetko upotrebljava. U razdoblju 1102. - 1490. titula hrvatsko-ugarskih kraljeva je bila Kralj Ugarske, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije i tako dalje. Nakon 1490. godine izgled titule na službenim dokumentima je kralj Ugarske, Bohemije i tako dalje.
===Ustroj Hrvatske uoči naleta Turaka===
| |||