Akustika – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Fix
dopuna s hr.wiki
Red 1:
[[datoteka:Spherical pressure waves.gif|mini|desno|250px|[[Zvuk]] se širi u obliku prostornih [[Longitudinalan val|longitudinalnih valova]] u [[zrak]]u.]]
'''Akustika''' je [[znanost]] koja proučava [[zvuk]]. Zvuk se širi u valovima, ali zvuk nije dio elektromagnetnog spektra, kao što su to svjetlosni ili radio valovi. Zvuk nastaje kada neka materija vibrira. Frekvencija tih vibracija mjeri se jedinicama koje se nazivaju herci i označavaju oznakom Hz. Pojam "frekvencija" odnosi se na broj titraja u sekundi, a varijacije u frekvenciji zvuka proizvode njegovu visinu, odnosno zvuk visokog ili niskog tonaliteta. [[Čovjek]]ovo uho može čuti zvuk frekvencije između 16 i 20 000 Hz (podatak je valjan za djecu, s godinama sluh za visoke frekvencije slabi, pa je realan podatak 16 Hz - 16 kHz).
 
[[datoteka:anechoic chamber.jpg|mini|desno|250px|[[Zvučna izolacija]]: gluha komora prigušuje zvukove s pločama za prigušenje.]]
{{Opće grane u fizici}}
 
[[datoteka:Carl Schweninger sen Das Echo vom Traunstein.jpg|250px|desno|mini|[[Jeka]] je vraćanje emitiranih valova zbog odbijanja od neke površine, tako da reflektirani val dolazi promatraču sa zakašnjenjem u odnosu na izvorni val.]]
 
[[datoteka:FA-18 Hornet breaking sound barrier (7 July 1999).jpg|mini|250px|desno|''Northrop F/A-18'' probija [[zvučni zid]].]]
 
'''Akustika''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''ἀϰουστıϰός'': slušni) je grana [[fizika|fizike]] koja se bavi proučavanjem nastajanja, širenja i osjetom [[zvuk]]a. <ref> '''akustika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1265] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Zvuk je [[Osjeti|osjet]] što ga prima ušni [[živac]] našeg [[Uho|uha]]. Da se ušni živac podraži na osjet zvuka, potreban je izvor zvučne energije i sredstvo ([[medij]]) koje tu [[energija|energiju]] prenosi od izvora do našeg uha. Izvor zvuka je uvijek mehaničko [[titranje]] nekog [[Tijelo (fizika)|tijela]]. Kad udarimo o neki predmet, na primjer trgnemo napetu [[žica|žicu]], čujemo zvuk, a taj osjet zvuka prestaje čim spriječimo da tijelo titra. Energija zvuka širi se nekim sredstvom (medijem) u obliku [[Mehanički valovi|mehaničkog vala]]. To sredstvo je obično [[zrak]], a može biti i [[Tekućine|tekuće]] ili [[elastičnost|elastično]] [[Krutine|čvrsto tijelo]]. Bez sredstva u kojem se šire mehanički valovi ne možemo čuti zvuk. Prema pravilnosti titranja razlikujemo [[ton]], [[šum]] i [[buka|buku]]. Ton je zvuk koji se sastoji od [[Harmonijsko titranje|harmoničkih titraja]], dok su šum i buka smjesa titraja različitih [[frekvencija]] i [[amplituda]].
 
Čovječje uho ne zamjećuje sve mehaničke titraje već samo one kojima [[frekvencija]] leži u granicama od 16 do 20 000 [[Hz]]. Titraje niske frekvencije zamjećuje uho kao dubok, a titraje visoke frekvencije kao visok ton, dok su titraji frekvencije niže od 16, a više od 20 000 Hz, za naše uho nečujni. Te su granice osjetljivosti uha za frekvencije mehaničkih titraja pojedinačne, to jest različite za pojedine ljude. Neki čuju vrlo visoke titraje, a drugi nečuju. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
Zvuk se širi u [[Longitudinalan val|longitudinalnim valovima]], ali zvuk nije dio [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetnog spektra]], kao što su to [[svjetlost|svjetlosni]] ili [[radio valovi]]. Zvuk nastaje kada neka [[materija]] [[Vibracije|vibrira]]. [[Frekvencija]] tih vibracija mjeri se jedinicama koje se nazivaju [[herc]]i (prema njemačkom fizičaru [[Heinrich Rudolf Hertz|Heinrichu Rudolfu Hertzu]] koji je dao veliki fizikalni doprinos u [[Elektromagnetizam|elektromagnetizmu]]). Herci se označavaju oznakom Hz. Pojam [[frekvencija]] odnosi se na broj titraja u sekundi, a varijacije u frekvenciji zvuka proizvode njegovu visinu, odnosno zvuk visokog ili niskog tonaliteta.
 
== Svojstva zvuka ==
 
=== Izvori zvuka ===
 
Izvori zvuka su [[Tijelo (fizika)|fizikalna tijela]] koja [[titranje|titraju]] [[frekvencija|frekvencijom]] od 16 do 20 000 [[Hz]] u nekom elastičnom sredstvu, na primjer napeta struna ili glazbena vilica u [[zrak]]u. Najjednostavniji je oblik titranja izvora zvuka [[harmoničko titranje]]. Harmoničko titranje stvara harmoničke [[val]]ove. Čisti [[ton]] nastaje ako se frekvencija titranja ne mijenja. Složeni tonovi sadrže više [[frekvencija]]. Po [[Joseph Fourier|Fourierovu]] teoremu složeni ton može se prikazati kao zbroj [[sinus]]nih titranja osnovnom frekvencijom ''ν<sub>0</sub>'' i višim harmonicima frekvencije ''n · ν<sub>0</sub>'', (n = 1, 2, 3, ...). [[Šum]] je posljedica potpuno nepravilna titranja. Valovi nastali titranjem izvora frekvencijom većom od 20 kHz opisuju se kao [[ultrazvuk]] (mogu ih čuti neke životinje, na primjer psi i šišmiši), a frekvencijom manjom od 16 Hz kao [[infrazvuk]] (mogu ih čuti na primjer patke i slonovi).
 
=== Širenje zvuka ===
{{Glavni|Brzina zvuka}}
 
Brzina zvučnih valova ovisi o sredstvu kroz koje se ti valovi šire. Tako je brzina zvuka u zraku ([[tlak]]a 101,3 k[[Pa]] i [[temperatura|temperature]] 0 [[celzij|°C]]) 331 m/s, u [[voda|vodi]] 1 485 m/s, a u [[staklo|staklu]] 5 500 m/s. Ako se izvor ili prijamnik zvučnih valova gibaju u odnosu na sredstvo kroz koje se valovi šire, prijamnik bilježi promjenu frekvencije ([[Dopplerov učinak]]). Zvučni valovi prenose energiju ([[jakost zvuka]]).
 
=== Jakost zvuka ===
{{Glavni|Jakost zvuka}}
 
'''Jakost zvuka''' (oznaka ''I'') je [[Mjerna veličina|fizikalna mjerna veličina]] koja opisuje [[energija|energiju]] zvučnoga vala u vremenskom razdoblju (intervalu) kroz površinu okomitu na smjer širenja [[val]]a. Mjerna je jedinica [[vat]] po [[Četvorni metar|kvadratnom metru]] (W/m²).
 
'''Prag čujnosti''' je najmanja jakost zvuka koju ljudsko [[uho]] može čuti:
 
:<math>I_0 = 1~\mathrm{pW/m^2} = 0,000\,000\,000\,001~\mathrm{W/m^2}.</math>
 
'''Razina jakosti zvuka''' (oznaka ''L'') je [[mjerna veličina]] prilagođena osjetljivosti ljudskoga uha, deseterostruki [[logaritam]] omjera jakosti nekoga zvuka i praga čujnosti, odnosno:
 
:<math>L = \frac{1}{2} \cdot \ln\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{Np} = \log_{10}\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{B} = 10 \cdot \log_{10}\!\left(\frac{I}{I_0}\right)\!~\mathrm{dB} </math>
 
gdje je:
*''I'' - razina jakosti zvuka;
*''I''<sub>0</sub> - prag čujnosti;
* Np - [[neper]];
* B - [[Bel (jedinica)|bel]];
* dB - [[Bel (jedinica)|decibel]]. <ref> '''jakost zvuka''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69160] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
==== Decibel ====
 
'''Decibel''' (oznaka dB) je decimalna jedinica brojčane jedinice [[Bel (jedinica)|bel]] iznimno dopuštene izvan SI ([[Međunarodni sustav mjernih jedinica]]). Decibel je jedinica razine neke fizikalne veličine (razine snage, napona, struje, jakosti zvuka i drugog). Poseban je naziv za broj jedan kada je razina (na primjer snage ''P<sub>2</sub>'' prema snazi ''P<sub>1</sub>'') izračunana jednadžbom: <ref> '''decibel''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14135] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
:<math>L = 10 \cdot \log_{10}\!\left(\frac{P_2}{P_1}\right)\!~\mathrm{dB} </math>
 
:<math>1\,\mathrm{dB} = \frac1{10}\,\mathrm{B} </math>
 
==== Bel ====
{{Glavni|Bel (jedinica)}}
 
'''Bel''' (prema [[Alexander Graham Bell|A. G. Bellu]]; oznaka B) je brojčana jedinica razine određene fizikalne veličine prema odabranoj usporedbenoj vrijednosti, kada je ta razina određena dekadskim logaritmom omjera vrijednosti tih veličina. Bel je iznimno dopuštena jedinica izvan SI ([[Međunarodni sustav mjernih jedinica]]), povezana s jedinicom [[neper]] (Np) jednadžbom:
 
:<math>L = \frac{1}{2} \cdot \ln 10\,(\mathrm{Np}) </math>
 
Većinom se upotrebljava decimalna jedinica decibel (dB = 0,1 B). Na primjer ako je [[snaga]] nekog signala 1 [[vat|W]], a dogovorena usporedbena snaga 1 mW, tada je razina signala: <ref> '''bel''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=6672] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
:<math>L = 10 \cdot \log_{10}\!\left(\frac{1}{0,001}\right)\!~\mathrm{dB} = 10 \cdot \log_{10}\,10^3\!~\mathrm{dB} = 30\,\mathrm{dB} </math>
 
==== Neper ====
{{Glavni|Neper}}
 
'''Neper''' (po [[John Napier|J. Napieru ili Neperu]]; oznaka Np) je brojčana jedinica razine određene fizikalne veličine prema odabranoj usporedbenoj vrijednosti, kada je ta razina određena prirodnim logaritmom omjera vrijednosti tih veličina, pa je poseban naziv broja jedan (Np = 1). Neper je iznimno dopuštena jedinica izvan [[SI]]. Rabi se uglavnom u [[Telekomunikacija|elektrokomunikacijama]] za izražavanje gušenja [[signal]]a. <ref> '''neper''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=43419] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
=== Osjet zvuka ===
[[datoteka:Razina glasnoće 1.png|mini|desno|300px|Usporedba razine jakosti zvuka (dB) i glasnoće ili jakosti zvuka (fon) prema [[standard]]u ISO 226 iz 2003.]]
Ljudsko uho osjeća zvukom izazvanu promjenu tlaka zraka (akustički tlak). Za zvučni val frekvencije 1 k[[Hz]] i jakosti koja odgovara pragu čujnosti (''I<sub>0</sub>'' = 10<sup>–12</sup> W/m²), [[amplituda]] pomaka čestice iznosi oko 10<sup>–11</sup> [[metar|m]], dok je amplituda akustičkoga tlaka oko 2 · 10<sup>–5</sup> [[Pa]]. Za zvuk na granici bola pomak je čestice 10<sup>–5</sup> m, a akustički tlak 30 Pa.
 
[[Glasnoća]] zvuka jest osjet jakosti zvuka u ljudskom uhu. Ovisi o jakosti i frekvenciji zvuka. Razina glasnoće izražena u fonima jest, dogovorno, jednaka razini jakosti u decibelima za zvuk frekvencije 1 000 Hz u cijelom području od granice čujnosti do granice bola. Primjeri razine glasnoće različitih složenih zvukova dani su u sljedećoj tablici:
 
{| class="wikitable"
|-
! Vrsta zvuka !! Razina glasnoće ([[fon (jedinica)|fon]])
|-
| prag [[Osjeti|osjeta]] || 0
|-
| šaptanje || 20
|-
| tiha [[glazba]] || 40
|-
| bučan govor || 60
|-
| [[promet]]na [[ulica]] || 80
|-
| prolazak brzog [[vlak]]a || 100
|-
| [[motor]] [[zrakoplov]]a || 120
|-
| prag [[Bol (osjećaj)|bola]] || 130
|}
 
== Osnovni pojmovi ==
 
=== Titraj ===
{{glavni|Titranje}}
 
'''Titraj''' je najjednostavnije mehaničko [[gibanje]] elastičnog [[tijelo|tijela]] od [[Točka|točke]] mirovanja do lijeve i desne strane. Raspon od krajnje lijeve do krajnje desne točke tog gibanja zove se [[amplituda]]. Pričvrstimo li malu olovnu kuglicu na tanku nit i otklonimo je za izvjestan [[kut]] od njenog ravnotežnog položaja, onda ta kuglica na niti vrlo male težine prestavlja matematičko [[njihalo]]. Kuglica se neće zaustaviti u svom ravnotežnom položaju već će oko njega titrati ili [[Oscilacije|oscilirati]]. Put njihala između krajnjih točaka zove se jedan titraj, a vrijeme koje je potrebno da njihalo učini jedan titraj zove se period ili vrijeme titraja.
 
===Ton===
{{glavni|Ton}}
 
'''Ton''' ([[Grčki jezik|grčki]] ''τόνος'': napetost; glas; boja) je složeni zvuk koji nastaje pravilnim i periodičnim [[titranje]]m [[zrak]]a, a parcijalni su mu tonovi u maksimalno [[Harmonijsko titranje|harmoničnom odnosu]], te mu se stoga precizno može odrediti takozvana tonska visina. Ton se, za razliku od zvuka u užem smislu riječi (čiji su parcijalni tonovi u manje harmoničnom odnosu, a visina manje jednoznačna), tradicionalno drži osnovnim elementom [[glazba|glazbe]]. Ton ima četiri bitna obilježja: visinu, trajanje, intenzitet i boju:
* visinu određuje [[frekvencija]] titranja izvora tona, što se u europskoj umjetničkoj glazbi smatra primarnim obilježjem tona. Naznačuje ju se položajem [[note]], kao znaka za ton u notnom crtovlju;
* trajanje tona ovisi o vremenu titranja, a u notaciji ga se regulira sustavom notnih vrijednosti;
* intenzitet ili glasnoća tona ovisi o [[amplituda|amplitudi]] titranja te ga se označuje ponešto neodređenim oznakama za dinamiku;
* boja je rezultat međudjelovanja različitih obilježja tona (ponajviše odnosa parcijalnih tonova), a uvelike ovisi i o konkretnim okolnostima proizvodnje tona. Budući da je usko vezana za [[materijal]] i građu [[Glazbala|glazbenog instrumenta]], boja tona ovisi o raznolikosti načina njegove proizvodnje na pojedinom instrumentu, uporabi velikoga broja različitih instrumenata te vještini njihova kombiniranja u veće sastave (takozvana instrumentacija). <ref> '''ton''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61734] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
=== Zvuk ===
{{glavni|Zvuk}}
 
'''Zvuk''' je [[Mehanički valovi|mehanički val]] [[frekvencija]] od 16 [[Hz]] do 20 kHz, to jest u rasponu u kojem ga čuje ljudsko [[uho]]. Zvuk frekvencije niže od 16 Hz naziva se [[infrazvuk]]om, zvuk frekvencije više od 20 kHz [[ultrazvuk]]om, a ako je frekvencija viša od 1 GHz, [[hiperzvuk]]om. Zvuk nastaje više ili manje [[period]]ičnim [[titranje]]m izvora zvuka koji u neposrednoj okolici mijenja [[tlak]] sredstva ([[medij]]a), poremećaj tlaka prenosi se na susjedne [[čestica|čestice]] medija i tako se širi u obliku uglavnom [[Longitudinalan val|longitudinalnih valova]] u [[plin]]ovima i [[kapljevina]]ma i longitudinalnih i [[transverzalni val|transverzalnih valova]] u [[krutina]]ma. [[Brzina zvuka]] uglavnom ovisi o [[gustoća|gustoći]] i [[elastičnost|elastičnim]] [[sila]]ma u krutinama i kapljevinama a u plinovima o gustoći, [[temperatura|temperaturi]] i [[tlak]]u. Osim u uobičajenim [[mjerna jedinica|mjernim jedinicama]] [[brzina|brzine]] ([[Metar u sekundi|m/s]], [[Kilometar na sat|km/h]]), mjeri se i nenormiranom jedinicom [[Mach|mah]] ([[machov broj]]). Kada [[zrakoplov]] dosegne brzinu zvuka (oko 343 m/s), tlak se neposredno pred zrakoplovom poremeti, [[Otpor sredstva|otpor]] znatno poraste, pa nastaju udarni valovi, koje promatrači na tlu doživljavaju kao prasak (takozvano probijanje [[Zvučni zid|zvučnoga zida]]).
 
Zvuk se širi bez prijenosa [[masa|mase]], ali se zvukom prenose [[Impuls sile]] i [[energija]]. U svezi s tim, definiraju se [[jakost zvuka|jakost]], razina jakosti, [[glasnoća]] i razina glasnoće zvuka (akustika). Kao i u ostalim vrstama valova, i u širenju zvuka očituju se pojave svojstvene svakom [[val]]nom gibanju, kao što su [[apsorpcija]], [[Dopplerov učinak]], [[interferencija valova]], lom ([[refrakcija]]), odbijanje ([[refleksija]]), [[ogib]] ([[difrakcija]]).
 
=== Šum ===
{{glavni|Šum}}
 
'''Šum''' je skup različitih zvučnih i nadzvučnih [[val]]ova izazvanih [[Vibracije|vibracijama]] u nekom sredstvu (na primjer zraku) s kontinuiranim, vremenski nestalnim spektrom. Amplitude, faze i frekvencije tih vibracija ne stoje ni u kakvu pravilnom (harmoničnom) međusobnom odnosu. Šum je svugdje prisutan, a stvaraju ga [[vjetar]], [[strojevi]], [[promet]] i slično. Jak šum naziva se [[buka|bukom]]. <ref> '''šum''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59999] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
=== Glas ===
{{glavni|Glas}}
 
'''Glas''' je zvuk proizveden ljudskim ili životinjskim [[grlo]]m, to jest glasovnim, fonacijskim organom ([[grkljan]]). Katkad je glas sinonim za šum, topot, prasak, tutanj i slično (glas topa, grmljavine). U ljudskom glasanju sudjeluju, osim grkljana, organi [[Dišni sustav|dišnog]] i [[Ljudska probava|probavnog sustava]]. Prema načinu kako proizvodi glas, ljudsko je grlo srodno [[Puhačka glazbala|puhaćim instrumentima]]: struja zraka istisnuta iz [[pluća]] uzrokuje treperenje ([[titranje]]) glasnica, a [[ždrijelo]] i [[usna šupljina]] imaju funkciju [[rezonator]]a. Osnovne su značajke glasa: jačina, visina i boja. Ovisno o brzini titranja glasnica, nastaju jači ili tiši zvukovi, a ovisno o njihovoj napetosti i duljini, viši ili niži tonovi. <ref> '''glas''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22176] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
== Atmosferska akustika ==
[[datoteka:SDIM0241b.jpg|mini|desno|250px|[[Rayleighovo raspršenje]] uzrokuje plavu nijansu neba u toku dana, i crvenu boju Sunca kod zalaska.]]
'''Atmosferska akustika''' je grana [[meteorologija|meteorologije]] koja se bavi proučavanjem širenja valova zvuka ovisno o stanju [[atmosfera|atmosfere]] te utvrđuje apsorpciju, raspršivanje i refleksiju zvuka, a to se osobito očituje kod jakih [[temperaturna inverzija|inverzija temperature]]. Istraživanjem putanje valova zvuka u višim slojevima atmosfere izvode se zaključci o okomitom rasporedu i fizikalnim svojstvima atmosfere, osobito o temperaturi i molekularnom sastavu atmosfere (akustička sondaža). U atmosfersku akustiku ubraja se i proučavanje zvuka meteorološkog podrijetla, na primjer grmljenje (ne grmljavina) i različitih zvukova što ih proizvodi [[vjetar]].
 
== Građevna akustika ==
[[datoteka:Rockwool_4lbs_per_ft3_fibrex5.jpg|mini|250px|desno|[[Mineralna vuna]] je dobar zvučni izolator.]]
'''Građevna akustika''' bavi se zaštitom od [[buka|buke]] i sprječavanjem [[vibracije|vibracija]] koje uzrokuju zvukove. Neka je pregrada to bolji izolator od buke što joj je gustoća veća. Rupe i otvori u pregradi smanjuju njezinu sposobnost gušenja zvuka. Višestrukom pregradom povećava se zvučno gušenje na višim [[frekvencija]]ma. U pogledu [[Zvučna izolacija|zvučne izolacije]] najslabija su mjesta vrata i prozori, i to zbog njihove lagane konstrukcije. Zaštita od zvukova uzrokovanih vibracijama ili potresanjem postiže se stavljanjem objekta koji je izvor vibracija, ili koji bi mogao prenositi vibracije, na elastične podloške od pluta, gume ili na opruge.
 
=== Zvučna izolacija ===
{{glavni|Zvučna izolacija}}
 
'''Zvučna izolacija''' je svojstvo [[Građevine|građevinske]] [[konstrukcije]] da u što većoj mjeri spriječi prenošenje [[Zvuk|zvučne energije]] iz jednog [[prostor]]a u drugi. Zvučna izolacija se dijeli na:
* zvučnu izolaciju od udarne [[Buka|buke]] (prenosi se konstrukcijom ili krutim medijem) i
* zvučnu izolaciju od prostorne buke (prenosi se [[zrak]]om putem zračnih valova).
S obzirom na to da nije moguće izolirati sve izvore buke, a nije prirodno da se zaštitimo od primanja svih [[zvuk]]ova, moramo pronaći način da spriječimo dolazak samo neusklađenih i složenih zvučnih valova. Metoda koja se najčešće rabi za određivanje zvučne izolacije je '''zvučna izolacijska moć''' ''R<sub>w</sub>'', a brojčano se izražava u [[decibel]]ima (dB). Pri tome je važno upamtiti da zvučna izolacijska moć ''R<sub>w</sub>'' za neki [[Građevinski materijal|materijal]] iskazan u dB ne pokazuje koliko buke taj materijal propušta, već iskazuje za koliko dB on smanjuje njezinu razinu. To znači da vanjsku ulaznu buku od 110 dB jednostruko [[staklo]] d = 4 [[metar|mm]] (R<sub>w</sub> = 30 dB) smanjuje za 30 dB i u prostor nam ulazi buka od 80 dB.<ref> [http://www.novolit.si/hr/apsorpcija-zvuka/razlika-izmedu-zvucne-izolacije-izolacije-od-udarnog-zvuka.html] "Razlika između zvučne izolacije, izolacije od udarnog zvuka ", www.novolit.si, 2011. </ref>
 
== Prostorna akustika ==
 
'''Prostorna akustika''' bavi se problemom ''dobra i ugodna slušanja'' u [[prostorija]]ma. Bitan čimbenik koji određuje akustička svojstva neke prostorije jest trajanje odjeka. Odjek je rezultanta mnogobrojnih odbijanja ([[refleksija]]) zvučnih valova od ploha u prostoriji, pri čemu se nakon svakog odbijanja [[energija]] zvučnih valova smanjuje. U predavaonicama odjek je koristan zato što povećava [[glasnoća|glasnoću]] na udaljenijim mjestima i time pridonosi većoj razumljivosti [[govor]]a. Predug odjek smeta razumljivosti govora, jer uzrokuje preklapanje izgovorenih slogova, onoga sloga koji se upravo sluša s prethodnim, koji zbog preduga odjeka još uvijek traje. U dvoranama za glazbene priredbe trajanje odjeka treba biti prilagođeno vrsti glazbe. Općenito, za [[glazba|glazbu]] bržega ritma trajanje odjeka treba biti kraće, a slušanje simfonijske i crkvene glazbe ugodnije je u dvoranama s duljim odjekom. Trajanje odjeka smanjuje se uporabom apsorpcijskih materijala (na primjer [[tekstil]]a, mineralne vune) i s pomoću apsorpcijskih konstrukcija ([[rezonator]]a). Na razdiobu jačine (intenziteta) zvuka po prostoriji djeluje osim odjeka još i oblik prostorije. Treba izbjegavati nepovoljno smještene konkavne plohe, koje usredotočuju zvuk u [[žarište|žarištu]] i time posebno povećavaju glasnoću na tim mjestima.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
 
{{Opće grane u fizici}}
 
{{Commonscat|Acoustics}}