Donja vilica – razlika između verzija

'''Donja vilica''' ({{jez-lat|mandibula}}) je najveća i najmasivnija [[kosti lica|kost lica]], koja je preko [[vilični zglob|viličnog zgloba]] povezana sa [[kosti lobanje|kostima lobanje]]. Zahvaljujući njenoj pokretljivosti, kao i [[zubi]]ma koji su usađeni u [[zubna čašica|alveole]] i [[mastikatorni mišići|mastikatornim mišićima]] koji se ovde pripajaju i grupišu, donja vilica učestvuje u [[žvakanje|žvakanju]], [[govor]]u, [[mimika|mimici]] i drugim značajnim funkcijama. Na njoj se opisuju: tijelo i dvije grane.

 

 

Tijelo donje vilice ({{jez-lat|corpus mandibulae}}) ima potkovičasti oblik i kod novorođenčadi se sastoji iz dva dijela koja srastaju krajem prve godine života. Tijelo ima dvije strane (spoljašnju i unutrašnju) i dijve ivice (gornju i donju).

Na gornjoj ili alveolarnoj ivici se nalaze zubne čašice za korijenove donjih zuba. Između pojedinih čašica naze se koštane pregrade ({{jez-lat|septa interalveolaria}}). Donja ivica se naziva i baza tela mandibule i ona je debela i zaobljena.

 

 

Grane donje vilice su pravougaone koštane pločice, koje polaze od zadnjeg dijela tijela i pružaju se unazad i naviše. Na svakoj grani se razlikuju dve strane (spoljašnja i unutrašnja) i četiri ivice (prednja, zadnja, gornja i donja).

Prednja ivica je tanka i oštra. Paralelno sa njom duž unutrašnje strane se pruža sljepoočni greben koji se iza posljednjeg [[donji umnjak|kutnjaka]] dijeli u dva kraka: unutrašnji i spoljašnji. Zajedno sa ivicom posljednje zubne čašice, ova dva kraka obrazuju tzv. zatkutnjački trougao. Na spoljašnjem kraku se pripaja [[obrazni mišić]]. Zadnja ivica je znatno deblja i zaobljenija i stupa u odnose sa [[parotidna žlezda|parotidnom žlijezdom]]. Donja ivica se nastavlja u istoimenu ivicu tijela mandibule, dok je gornja ivica udubljena i razdvaja dva nastavka.

 

 

Vilični ugao ({{jez-lat|angulus mandibulae}}) nastaje na mjestu spoja tijela i grana donje vilice. Njegova veličina može da varira, a obično je veći kod [[žena]] nego kod [[muškarac]]a.

 

 

Na gornjem dijelu svake grane donje vilice nalaze se po dva nastavka: koronoidni i kondilarni.

Koronoidni nastavak ({{jez-lat|processus coronoideus}}) ima trouglasti oblik i na njemu se pripaja [[sljepoočni mišić]]. Kondilarni ili zglobni nastavak ({{jez-lat|processus condylaris}}) učestvuje u formiranju [[vilični zglob|viličnog zgloba]] i sastoji se od glave i vrata. Glava donje vilice nosi zglobnu površinu koja ostvaruje vezu sa jamom [[slepoočna kost|sljepoočne kosti]]. Na vratu se pripaja [[spoljašnji krilasti mišić]].

 

 

Vilični kanal ({{jez-lat|canalis mandibulae}}) polazi od istoimenog otvora i pruža se kroz odgovarajuću granu i tijelo donje vilice. U visini korenova [[prvi donji pretkutnjak|prvog donjeg pretkutnjaka]] on de deli u spoljašnji i unutrašnji krak. Spoljašnji krak se završava bradnim otvorom, a unutrašnji krak nastavlja prvobitni pravac kanala i odlazi prema [[prednji zubi|prednjim zubima]].

Kroz kanal prolaze [[donji vilični živac]] i [[donja vilična arterija|arterija]].

 

 

* Danica Obradović, Ljilja Mijatov-Ukropina, LJubiša Stojšić: ''Osteologija za studente medicine'', Novi Sad 2000. ISBN 86-489-0274-6

 

 

<gallery>

{{Kosti čovjeka}}

 

 

[[ar:فك سفلي]]

[[sk:Sánka]]

[[sl:Spodnja čeljustnica]]

[[sr:Доња вилица]]

[[ta:தாடையெலும்பு]]