Robert Domani – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 2:
|slika=[[File:Robert Domani.jpg]]
|didaskalija=Robert Domany
|datum rođenja=[[8.{{birth date|1908|3.]]|16|df=y}} [[1908]]
|mesto rođenja=[[Orahovica]], kod [[Osijek]]a, [[Austro-Ugarska]]
|datum smrti=[[3.{{death 3.]]date [[1942]]and ('''34'''age|1942|3|3|1908|3|8|df=y}} god.)
|mesto smrti= Balinka Peć, [[Lika]], [[Kraljevina Jugoslavija]]
|profesija=student
|član KPJ od=[[1937]]
|za narodnog heroja proglašen=[[1024. 7.|24. jula]] [[1953]]
}}
 
'''Robert Domany''' ([[16. 3.]] [[1908]] — [[3. 3.]] [[1942]]), [[Komunistička partija Jugoslavije|jugoslavenski komunist]], [[narodni heroj Jugoslavije]], učesnik [[Španski borci|španskog građanskog rata]] i [[Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe]].
 
== Biografija ==
Rođen je 16. marta3. 1908 godine u [[Orahovica|Orahovici]], kod [[Osijek]]a, u [[Židovi u Hrvatskoj|jevreskoj]] obitelji.<ref>Snješka Knežević, 2011, str. 114</ref> Pre rata studirao je na Tehničkom fakultetu u [[Zagreb]]u. Još na studijama je pristupio revolucionarnom omladinskom pokretu. Godine [[1937]] je primljen u članstvo [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Iste godine otišao je u [[Španija|Španiju]], gde se u redovima internacionalnih brigada borio protiv [[Fašizam|fašizma]]. Već od prvog dana pokazao je na ratištima Španije izuzetnu hrabrost i vojničku spremnost, i napredovao do čina artiljerijskog [[kapetan]]a Republikanske armije. Krajem 1937 godine postaje komandir baterije u Drugom divizionu teške artiljerije „[[Škoda]]“, koji je bio u sastavu 21. korpusa, a početkom [[1938]] u sastavu je 45. divizije.
 
U proleće 1938 godine, prebačen je s divizionom na [[Aragona|Aragonski]] front, gde je neprijatelj koncentrisao znatno veće snage zbog nastupanja prema morskoj obali. U ogorčenim borbama neprijatelj je, zahvaljujući velikoj nadmoćnosti svoje artiljerije i avijacije, uspeo da potisne republikanske snage, uz obostrano velike gubitke. Drugi divizion se istakao u borbama pod Moskitom de Harku, kada je baterija, pod komandom Roberta Domania, vatrom zaustavila napad fašističkog bataljona i nanela mu osetne gubitke. U nastupanju prema [[Valensija|Valenciji]] i uz morsku obalu od Vinarosa do Kasteljona de la Plate, u ogorčenim borbama koje su vođene naročito na komunikaciji Teruel-Valensija, fašističke snage su dolazile tako blizu da ga je artiljerija diviziona mogla tući neposrednim gađanjem.
Red 25:
Preko tada već uspostavljenog kanala za povratak Španskih dobrovoljaca u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]], Robert se vraća u [[Zagreb]], i odmah se uključuje u pripreme za podizanje ustanka. U avgustu 1941 godine je radio na organizovanju partizanskih jedinica na [[Kordun]]u, koristeći iskustvo koje je stekao u Španiji. Ubrzo je postavljen za komandanta Drugog kordunaškog partizanskog odreda. Sa svojim odredom se istakao u mnogim borbama, a naročito kod [[Slunj]]a, [[Vojnić]]a, [[Veljun]]a i [[Plaški|Plaškog]].
 
Robert Domani je poginuo kao žrtva izdaje. Jedan vod Treće čete Trećeg bataljona Drugog odreda je prišao [[četnici]]ma, pa su je tada na prevaru razoružali. Tada se s Trećom četom nalazio i komandant Odreda Robert, kojeg su četnici iste noći, zajedno s političkim komesarom Trećeg bataljona [[Branko Latas|Brankom Latasom]], komandirom i političkim komesarom Treće čete [[Stevan Čuturilo|Stevom Čuturilom]] i [[Drago Štajnberger Adolf|Adolfom Štajnbergerom]], ubili kod Balinka Peći, u [[Lika|Lici]], 3. aprila3. 1942 godine.
 
Da se ne bi pronašla njihova tela, bačeni su u jamu Balinka, duboku oko 360 metara. Tek 1966 godine [[engleska]] speleološka ekipa je pronašla njihove ostatke pa su sahranjeni u zajedničkoj grobnici u [[Plaški|Plaškom]].