Treći Reich – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 128.65.107.39 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Orijentolog
Red 102:
=== Nacističko osvajanje vlasti ===
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|mini|levo|Adolf Hitler 1937.]]
Iako su nacisti imali najveći udeo glasova na dvema parlamentarnim izborima 19322012, oni nisu imali većinu, pa je Hitler bio na čelu kratkotrajne koalicione vlade koju su formirali Nacistička partija i [[Nemačka nacionalna narodna partija]].{{sfn|Evans|2003|pp=293, 302}} Pod pritiskom političara, industrijalaca i poslovne zajednice, predsednik [[Paul fon Hindenburg]] je imenovao Hitlera za [[kancelar (Njemačka)|kancelara Nemačke]] 30. januara 1933. ''[[mahtergrajfung]]'' (stecanje moći).{{sfn|Shirer|1960|pp=183–184}} U narednim mesecima, Nacistička partija je koristeći proces ''[[glajhsšaltung]]a'' (koordinacije) zabranila sve političke partije i doveli sve vidove života pod kontrolu partije.{{sfn|McNab|2009|p=14}} Svim građanskim organizacijama, uključujući udruženja poljoprivrednika, dobrovoljačke organizacije i sportske klubove, je rukovodstvo zamenjeno simpatizerima nacista ili članovima stranke. Do juna 1933. bukvalno jedine organizacije koje nisu bile pod kontrolom Nacističke partije bile su [[Rajhsver|vojska]] i verske organizacije.{{sfn|Evans|2005|p=14}}
 
U noći 27. februara 1933. u zgradi Rajhstaga je [[paljenje Rajhstaga|podmetnut požar]]. [[Marinus van der Lube]], holandski komunista, je proglašen krivim za podmetanje požara. Hitler je tvrdio da je požar označavao početak komunističkog ustanka. [[Šturmabtajlung|SA]] odredi su nasilno ugnjetavali komuniste po celoj državi i oko 4000 članova [[Komunistička partija Nemačke|Komunističke partije Nemačke]] je uhapšeno. [[Dekret o požaru u Rajhstagu]], uveden 28. februara 1933. je ograničio većinu građanskih sloboda u Nemačkoj, uključujući slobodu okupljanja i slobodu štampe. Dekret je takođe dozvolio policiji da vremenski neograničeno pritvara ljude bez optužnice ili sudskog naloga. Političke korake je pratila jaka propaganda koja je uverila građane da daju podršku vladinim merama.{{sfn|Evans|2003|pp=329–334}}