Razlike između izmjena na stranici "Gavrilo Princip"

Dodano 18 bajtova ,  prije 6 godina
nema sažetka uređivanja
(→‎Biografija: copyedit)
| datum_rođenja = {{Birth date|1894|7|25|df=y}}
| mjesto_rođenja = [[Obljaj]]
| datum_smrti = {{Death date and age|19181518|5|28|1894|7|25|df=y}}
| mjesto_smrti = [[Theresienstadt]]
| prebivalište =
== Biografija ==
 
Gavrilo Princip, sin poštara racku mu je ostar, rođen je u lipnju 1894. godine u mjestu Obljaj kod [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]. Bio je jedno od devetero djece, od kojih je šestero umrlo u detinstvo. Njegovo zdravlje od najranije je dobi bilo problematično i patio je od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]]. U [[Sarajevo|Sarajevu]] je pohađao Trgovačku školu, a potom gimnaziju. Gavrilo Princip je odgajan na srpskoj mitologiji, tijekom školovanja u Sarajevu na Trgovačkoj školi proširio je svoje vidike i postupno se odmicao od radikala u zatvorenim srpskim omladinskim đačkim organizacijama. Jedna od presudnih uloga za takav njegov postupak bila je prijateljstvo s Hrvatom [[Ivo Kranjčević|Ivom Kranjčevićem]] koji mu je pomogao u školi, a poslije su se obojica "''našli da jednako mislimo i osjećamo''" iako su bili različitih nacionalnosti, što je za Principa bilo svojevrsno iznenađenje. Za vrijeme gimnazijskog školovanja bio je isključen iz šestog razreda zbog veze s jednom učeničkom protuaustrijskom organizacijom. Navodno je prilikom organiziranja protestnih demonstracija đaka u Sarajevu "Princip je išao od razreda do razreda i prijetio metalnim bokserom svima koji su se kolebali da dođu na nove demonstracije."<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]</ref>. O Principovom postupnom odmicanju od čiste prosrpske struje u Mladoj Bosni svjedoči navod iz njegovog pisma prijatelju [[Marko Maglov|Marku Maglovu]], u kojem Princip nakon osnivanja Srpsko-hrvatske nacionalističke omladine [[1912.]] u Sarajevu, piše: "''Oni su nas (misli se srpski radikali, op. a.) otpočeli odmah da napadaju svim mogućim izrazima i naročito su nam predbacivali da nismo Srbi. Nastao je među nama dubok jaz i mržnja.''" Sva ta iskustva natjerala su Principa da još jače poradi na hrvatskosrpskom zbližavanju u okviru đačkih društava. Tako je na pretežno hrvatskim studentskim demonstracijama [[18. veljače]] 1912. u Sarajevu, koje je organizirao bosanski Hrvat [[Luka Jukić]], protiv mađarske vlasti u Hrvatskoj, među lakše povrijeđenima od policijskog konjičkog napada na demonstrante prve večeri bio i Gavrilo Princip, čiju je odjeću razderala policijska sablja. Princip je nakon toga još ustrajnije apelirao da se drugi srpski učenici pridruže demonstracijama.<ref>[[Željko Karaula]], »Sarajevski atentat – reakcije Hrvata i Srba u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji«, ''Interdisciplinarni je znanstveni časopis "Radovi Zavoda za hrvatsku povijest"'', vol.43, br. 1, Zagreb, prosinac 2011., str. 262., 263., {{ISSN|0353-295X}} {{Hrčak|id=113497}}</ref> Princip se u svibnju [[1912]]. preselio se u [[Beograd]]. U Beogradu je nastavio školovanje, završio srednju školu 1914. godine, i stupio u dodir s tajnom organizacijom [[Crna ruka]].<ref name="proleksis">{{Citiranje www|naslov=Princip, Gavrilo|url=http://proleksis.lzmk.hr/20906/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Proleksis enciklopedija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=15. listopada 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
 
U svibnju [[1912]]. preselio se u [[Beograd]] gdje je nastavio školovanje i stupio u vezu s tajnom organizacijom [[Crna ruka]]. Naredne dvije godine većinu svog vremena provodio je s drugim nacionalistima u planiranju ujedinjenja Bosne i Hercegovine i Srbije. Za vreme [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] prijavio se u Srpsku vojsku kao dragovoljac ali je odbijen.
Anonimni korisnik