Rimska ljubavna elegija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
 
mNema sažetka izmjene
Red 1:
'''Rimska ljubavna elegija''' brzo je procvetala u periodu prelaza s [[Rimska Republika|republike]] na [[Rimsko Carstvo|carstvo]] i isto tako brzo zamrla, ostavivši kao svoj spomenik dela četvorice uglednih pesnika: Gala, [[Albije Tibul|Tibula]], [[Sekst Propercije|Propercija]] i [[Publije Ovidije Nazon|Ovidija]]. Premda je u Rimu postojala samo kratko vreme, ljubavna je elegija ipak značajna prevashodno iz dva razloga: prvo zato štpšto je predstavljala originalni izum rimskih pesnika te zato što je kasnije bila jedan od najvažnijih antičkih modela za evropsku ljubavnu liriku. S rimskom su elegijom, naime, mnogim nitima sjedinjeni ljubavni izlivi srednjovekovnih latinskih vaganata (»pesnika-lutalica«) i provansalskih [[trubadur]]a, [[lirika]] [[humanizam|humanista]] i poezija 17. i 18. veka.
 
Rimska elegija potekla je od uzora mnogih i različitih, kako grčkih tako i rimskih. Već vrlo dugo postavlja se u savremenoj nauci pitanje prvobitne sadržine [[grčka elegija|starogrčke elegije]] pa i značenje same grčke reči ''elegeíon'', kao da je to odlučujuće za rasvetljavanje ove književne vrste. Danas je najrasprostranjenije mišljenje da je pesma koju su Grci zvali ''élegos'', a koja je dala ime stihu – ''elegeíon'' (tj. ''métron'') – dobila naziv po frigijskoj reči ''elegn'' »frula«, pa bi tako elegija bila negrčka reč i označavala bi prvobitno »pesmu uz frulu«. Mada sa stanovišta filologije i komparatistike zanimljivo, odgonetanje termina »elegija« za istoriju klasične grčke, a posebno [[rimska književnost|rimske književnosti]] sasvim je nevažno jer i najstarije sačuvane grčke elegije obrađuju veoma različite teme. Osim toga, već najstariji pomeni termina elegija u [[helenska književnost|grčkoj književnosti]] odnose se na svaku pesmu pisanu u distihu sastavljenom od [[heksametar|heksametra]] i [[pentametra]], bez obzira na njenu sadržinu.