Vojin Bakić – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 15:
| polje =kiparstvo
| obrazovanje =[[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Državna umjetnička akademija u Zagrebu]]
| pokret =[[Modernizam]], [[Nove tendencije]]<ref>Jaša Dengeri: Vojin Bakić i Nove tendecije; Katalog izložbe: Vojin Bakić Svjetlonosne forme, Zagreb 2013.; str. 137.; ISBN: 987-953-7615-62-8</ref>
| djela =Bik, Bjelovarac, I.G. Kovačić Razlistana forma, Svjetlonosni oblici, [[Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna|Spomenik na Petrovoj gori]]
| pokrovitelji =
Red 42:
===Rat===
Ustaše u ljeto [[1941]]. uhapsili četvoro Vojinove braće. Izgubio im se svaki trag i Vojin do podkraj rata nije otkrio što se desilo s njima. Prvo su ih odveli u [[Logor Danica|logor Danicu]] a zatim su ih pogubili u [[Logor Jadovno|Jadovnu]]. Spomen na braću kasnije je oživio u spomeniku "Bjelovarac”, koji je portret najmlađeg brata Slobodana. Vojina su ustaše također uhapsili 1941. godine ispred ulaza u stan u Zagrebu. No kako je već pokazao talent na Likovnoj akademiji izbjegao je sudbinu svoje braće, za njega je tada pismeno intervenirao njegov učitelj i mentor Frano Kršinić i sam se izloživši opasnosti.<ref>[http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Vojin-Bakic-kipar-koji-je-potreban-hrvatskoj-kulturi-i-drustvu Novi list: Vojin Bakić - kipar koji je potreban hrvatskoj kulturi i društvu]</ref>
Do kraja rata odlazi na Akademiju i pomaže Kršiniću u zahtjevnijim zadacima. Sudjeluje u Drugoj, Trećoj i Četvrtoj godišnjoj izložbi hrvatski umjetnika u [[NDH]] u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. 1942. je započeo raditi na Zavodu za stočarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu gdje izrađuje modele životinja. [[1943]]. Izlaže na Izložbi hrvatske umjetnosti u organizaciji NDH u Berlinu, Bratislavi i Beču. Tad nastaje i serija skulptura ''Bik i Europa na biku''.
Red 72:
===Put Svjetlonosnih oblika===
[[File:Svjetlonosni oblici 2.JPG|thumb|Svjetlonosni oblici 2]]
Bakić pokazuje sve veći interes za prostornu problematiku, prostor više nema samo ulogu omotača volumena. Rastvara volumen te se otkriva vrijednost unutarnjeg prostora skulpture koji poprima aktivniju ulogu. Taj proces možemo slijediti u svim njegovim daljnjim ciklusima. od ''Razvijenih površina'' ([[1960|1960.]] - 1963.), ''Prerezanih razvijenih površina'' (1962. - 1963.), ''Dijagonalno razvijenih površina'' (1962. - 1963.) u kojima zarezuje metalnu ploču i savija je u raznim smjerovima, preko skulptura koje je poetično nazvao ''Forme'' (1963.), a u kojima uvodi kružni oblik i nehrđajući čelik pa ''Svjetlonosnih oblika'' (1963. - 1968.) i ''Interferencija'' (1964.), do kulminacije tog procesa u ''Cirkulacijama u prostoru'' (1970. - [[1973|1973.]]). U ciklusu ''Svjetlonosnih oblika'' , koje je tako nazvao [[Jure Kaštelan]]<ref>[http://www.vecernji.hr/vizualna-umjetnost/svjetlonosne-forme-vojina-bakica-po-davnom-osvrtu-jure-kastelana-906974 Večernji list: “Svjetlonosne forme” Vojina Bakića po davnom osvrtu Jure Kaštelana]</ref>, metalnu ploču reže u krugove koji su organski vezani jedni za druge. Njihov visoki sjaj reflektira okolni prostor, a skulptura odražava igru punine i praznine, pozitiva i negativa, volumena i prostora. Ploha, konveksno-konkavna površina i prostor koji je obavija postaju najvažniji likovni elementi Bakićeve kiparske sinteze. Napušta klasični materijal i uz dotadašnju broncu, radi u metalu, nehrđajućem čeliku, mjedi, duraluminiju, olovu, pleksi staklu, željezu, cementu. Savršenstvo koje je do tada tražio u mramoru, sada traži u metalu i nehrđajućem čeliku.
Bakić se ovim procesom približio načelima novih plastičara okupljenih u umjetničkom pokretu [[Nove tendencije|Novih tendencija]], te sudjeluje na skupnoj izložbi Nove Tendencije 2, u Zagrebu. [[1963|1963.]] Umjetnički muzej u [[Leverkusen|Leverkusenu]], s Bakićem dogovara otkup Svjetlonosnih oblika visine dva i pol metra, koja je [[1965|1965.]] isporučena za postavljanje ispred Katoličke osnovne škole u Leverkusenu. Radovi preko 30 skulptura nastalih od 1960. do 1964. godine predstavljeni su na drugoj samostalnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti [[1964|1964.]] Slijede samostalne izložbe u beogradskom Salonu Moderne galerije i ljubljanskoj Maloj galeriji. Na 32-om Biennalu u Veneciji Bakić je predstavljen mjedenim ''Svjetlonosnim formama 5.'' Sudjeluje na skupnoj putujućoj izložbi koja nakon [[Washington D.C.|Washingtona]], [[1966|1966.]] putuje u Fresno, Denver, Portland, Andover i Milwaukee. Na Biennalu u [[Sao Paulo|Sao Paulu]] predstavlja čak osam ''Svjetlonosnih oblika (XX-XVII)'' u raznim materijalima, izložba kasnije putuje [[Brazil|Brazilom]]: Rio de Janeiro, Belo Horizonte, Brasilia. Četvrti put izlaže na venecijanskom Biennalu [[1972|1972.]] godine. Za problemsku izložbu organiziranu u sklopu 36-og Biennala, Skulptura u gradu, Bakić na živopisnom venecijanskom trgu izlaže preko dva metra visoke ''Svjetlonosne oblike'' ''XXVIII'' koji se danas nalaze u parku skulptura [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteke HAZU]]. Zagreb je prijateljskom gradu [[Mainz|Mainzu]] poklonio Bakićevu skulpturu ''Cirkulacije u prostoru II'' iz 1974. visoke tri metra, koja se i danas nalazi na trgu ispred Gradske vijećnice.
Red 82:
[[1960]]-te završava spomenik Stjepanu Filipoviću koji se postavlja u Valjevu koji je napravio prvi odmak prema modernizaciji partizanskih spomenika. Te godine pobjeđuje na natječaju za [[Spomenik pobjedi naroda Slavonije|Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije]] u Kamenskoj u blizini Požege. Spomenik razvija u tridesetmetarsku razlistanu formu, koja je dovršena [[1968]]. Tim ostvarenjem odlučno prekida s do tada vladajućim kanonima prikaza antifašističkog spomenika te u monumentalnom obliku ostvaruje jedinstvenu sintezu čiste apstraktne forme i simboličkog sadržaja, koji uzdiže do univerzalnog simbola pobjede. Vojin Bakić značajno je promijenio smjer razvoja službene spomeničke plastike socijalističke Jugoslavije i uveo je u okrilje europske umjetnosti visokog modernizma.
Šuma [[Spomen-park Dotrščina|Dotrščina]] koja se nastavlja na šume zagrebačkog Maksimira najveće je grobište zagrebačkih žrtava fašističkog terora. Projekt uređenja spomen-područja dodijeljen je 1960. kiparu Vojinu Bakiću, arhitektu Josipu Seisselu i književniku [[Jure Kaštelan|Juri Kaštelanu]]. Bakićev spomenik otvoren 1965. markira ulaz u spomen-područje. Istraživanjem je došao do savršene apstraktne, ali i simboličke forme kristala. Krenuo je od studije petokrake, njezine likovne dinamike te došao do trokuta kao dinamične borbene forme koja je osnovni element kristala. Spomenik realiziran u visokopoliranom nehrđajućem čeliku svijetlećih površina, odražava ono što pali životi predstavljaju svojom žrtvom - čistoću, trajno i vječno svjetlo. Spomenički kompleks se proširuje na ''Dolinu grobova'' [[1980|1980.]] godine kad je postavljeno šest Bakićevih kristalnih oblika u nehrđajućem čeliku, koji su svojim čistim geometrijskim formama postali glavni motiv svjetlosno-plastične-prostorne kompozicije udoline.<ref>[http://fama.com.hr/posjet-spomenicima-vojina-bakica/ Fama: Posjet spomenicima Vojina Bakića]</ref>
Nakon dva natječaja 1970. i 1974. za prvi veliki memorijalni park u Jugoslaviji na [[Petrova gora u Narodnooslobodilačkoj borbi|Petrovoj gori]] Bakićevo rješenje dobiva prvu nagradu. Spomenik je, nakon prilagodbi arhitektonskom zadatku otvoren [[1981|1981.]] Morfološki je geneza plastičkih istraživanja skulpture ciklusa ''Prorezane razvijene površine''. Iste se godine otvara i ''Spomenik naroda Hrvatske žrtvama u Kragujevcu'', u memorijalnom parku Šumarice, koristeći se temom svjetlonosnih oblika koje niže u vodoravnom nizu. Sedam krugova simbolizira žrtve koje padaju pod mecima. To je posljednja velika Bakićeva spomenička realizacija
Red 88:
Njegovi javni spomenici nakon napuštanja faze socijalističkog realizma, apstraktnim jezikom visokog modernizma, oblikovanjem strogih, elementarnih (često geometrijskih) oblika, postali su univerzalni simboli sjećanja na žrtve antifašizma.
===Kulturocid===
Kipar koji je bio predvodnik apstrakcije u skulpturi na cjelokupnom jugoslavenskom prostoru, a po značaju daleko prelazi te granice, [[90-ih]] gotovo pada u zaborav, a tragični događaji slijede i na području profesionalnog i obiteljskog života. 30. sječnja [[1992|1992.]] sin Zoran mu umire. A nakon što je doživio uništenje većine svojih spomenika u Hrvatskoj umire i Vojin u prosincu 1992. [[1991|1991.]] minirani su Bakićevi spomenici u Bjelovaru, Gudovcu i Čazmi. Spomenik u Kamenskoj 1992. miniran
==Ispiracije==
===Ivan Goran Kovačić===
[[File:Vojin Bakić radi na skulpturi I. G. Kovačića.jpg|thumb|Vojin Bakić radi na skulpturi I. G. Kovačića, 1946]]
Od 1946., započinje modeliranje portreta i figure [[Ivan Goran Kovačić|Ivana Gorana Kovačića]], a ta ga tema zaokuplja do sedamdesetih. Bio je pogoden bliskoscu teme, tragičnošću subine.<ref>Stjepan Bek, Razgovaramo sa umjetnicima, Vraćanje skulptorskim principima, Vojin Bakić, kipar, 2.9.1969., Beograd</ref> U temi
Gorana prepoznao je sličnu tragičnu sudbinu svoje braće, pogibiju mladih revolucionara koji hrabro žrtvuju svoj život u borbi protiv okupatora. Bakic je s velikim žarom prionuo radu
na Goranovu portretu. Radi nekoliko varijanti, u glini, mramoru, bronci, sadri, metalnoj, srebrnoj i zlatnoj foliji... Goranov se portret iz 1946. psihološkom karakterizacijom i oblikovnom kvaliteom izdigao iz tadašnje produkcije socrealističkog portreta pa mu donosi veliki uspijeh, javna priznanja, nagrade i nove narudžbe. Knjigu bliskog prijateIja [[Oto Šolc|Ota Šolca]] ''Goran i ja'' ( 1955. ) , crtežima je ilustrirao Vojin Bakić.
Spomenik Goranu koji od 1964. nalazi u Ribnjaku<ref>[http://spomenik.pbworks.com/w/page/40392636/Vojin%20Bakić%3A%20Ivan%20Goran%20Kovačić Javni spomenik u Zagrebu: Vojin Bakić: Ivan Goran Kovačić]</ref> i u Goranovu rodnom mjestu [[Lukovdol]], nastao je 1956. godine, te je u dvije varijante bio prikazivan na izložbama prije nego je izveden kako javna skulptura. Nakon perioda istraživanja kako Goranov lik reducirati do simbola ideje, pojednostavljivanjem elemenata antropomorfnog portreta dolazi do volumena apstraktnih geometrijskih ploha koje se spajaju pod oštrim bridovima i koje čine apstraktnu formu kristaličnog oblika. Spomenik u Ribnjaku Izveden je od prilepskog granita, visok je dva i pol metra i težak 20 tona.<ref>[http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/VO/9E59458CB74D2286C1257999004B7387?OpenDocument Galerija nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba: Park Ribnjak]</ref> Od 1964. u Lukovdolu se održava pjesnička manifestacija [[Goranovo proljeće]]. U blizini Goranove rodne kuće u kojoj je otvoren memorijalni muzej<ref>[http://hvm.mdc.hr/hrvatski-povijesni-muzej---memorijalni-muzej-ivan-goran-kovacic,762%3ALKD/hr/info/ Hrvatski povijesni muzej - Memorijalni muzej Ivan Goran Kovačić]</ref>, nalazi se [[amfiteatar]] gdje se održavaju pjesnički susreti. Na uzvisini, uz rub amfiteatra je postavljena metalna verzija istog spomenika. Oštrih bridova u nehrđajućem čeliku, skulptura svojom apstraktnom svjetlećom
površinom simbolizira vječno svjetlo i čistoću ideala tragično preminulog pjesnika<ref>[http://ineco.posluh.hr/pgz/spomenici_nob/vrbovsko.html Memorijalna baština: Spomen obilježja Primorsko goranske županije ]</ref> Bakić je 1973. oblikovao [[Goranov vijenac]] kolajnu s nanizanim ulaštenim diskovima (derivacija plošne verzije Svjetlonosnih oblika) koji se po veličini nižu u vijenac, a u največem je otisnut Goranov portret u plitkom reljefu.<ref>[http://www.jutarnji.hr/petar-gudelj-ovjencan-goranovim-vijencem-/649089/ Jutarnji list: Petar Gudelj ovjenčan Goranovim vijencem]</ref> Izradio je broš i značku s likom Gorana u plitkom reljefu, kao i reljef Goranova profila u medaljonu.
===Josip Broz Tito===
[[File:Tito - Vojin Bakić.jpg|left|thumb|Tito - Vojin Bakić]]
Bakić nije bio omiljeni Titov kipar kao što je to, primjerice, bio [[Antun Augustinčić]], nije od njega naručivao portrete. Al Bakića je [[Tito]] intrigirao i u svim razdobljima vraćao se oblikovanju ili crtanju njegova lika. Prvi portreti datiraju iz 1948., da bi se toj temi vraćao u 60-ima i pred kraj života, kada je radio dva nerealizirana spomenika Titu – zagrebački i manje poznati za [[Zadar]]. Povodom pobjede na natječaju za Titov spomenik u Zagrebu koji je izazvao ogroman interes umjetnika i arhitekata, pa je na natječaj pristiglo čak 80 prijedloga, Bakić je na upit o temi rekao sljedeće: "Tema je složena i puna mogućnosti da se zaluta. Prikazati Tita kakvog pamtimo – njegovu pojavu, figuru i sve što podrazumijevamo gledajući njegov lik – nije lako. Tito je fantastičan lik, lik za koji Francuzi imaju dobar izraz 'presence', što znači prisutnost, nazočnost". Reljef Tita, veličine preko dva metra, krasio je ulazni u atrij Muzeja revolucije naroda Hrvatske 1962. u Zagrebu, a potom je postao vlasništvo Hrvatskog povijesnog muzeja.<ref>[http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/302816/Izlozba-Vojina-Bakica-iznenadit-ce-i-likovne-znalce.html tportal: Intervju - Nataša Ivančević: Izložba Vojina Bakića iznenadit će i likovne znalce]</ref>
''Portret Maršala u bronci'', blago geometrizirane zatvorene forme izložen je u Spomen-muzeju Josipa Broza Tita u [[Veliko Trojstvo|Velikom Trojstvu]] 1980. Glava je početkom 90-ih uklonjena i čuva se u Gradskom muzeju Bjelovara.<ref>[http://www.selcom.hr/bjlist/0024/_24_22.htm Virovitički list: Sudbina Titovih muzeja u Velikom Trojstvu]</ref>
Sudjelovao je na natječaju 1982. za ''Spomenik drugu Titu i vjekovnoj borbi Zadra za slobodu'' koji je trebao biti podignut na prostoru ispred rimskog foruma. Bakićevo rješenje je bila gigantizirana Titova glava položena na tlu između dvije apstraktne geometrijske forme u obliku segmenta polukugle. Komisija nije odabrala nijedno ponuđeno rješenje pa do izgradnje nikada nije došlo.
[[File:Maketa Titovog spomenika u Zagrebu.JPG|thumb|Maketa Titovog spomenika u Zagrebu]]
Velik uspjeh Bakić je postigao na jugoslavenskom javnom, anonimnom natječaju za Titov spomenik na Trgu revolucionara (danasnji Radićev trg) u Zagrebu raspisanom 1986. Cilj je natječaja izvedba vrhunske urbanisticko-arhitektonske kiparske realizacije kojom će se ostvariti nova prepoznatljiva vizura Zagreba. Prvu nagradu osvajaju Vojin Bakić (za skulpturu) i njegov sin Zoran (za arhitekturu). Spomenik je trebao biti visok čak 36 metara, a skulptura Tita četiri metra. Tito u dugačkom kaputu samouvjereno stoji ispred velike, apstraktne mase koja se nalazi iza njega. Lice je riješeno sa samo par detalja, nije deskriptivno pa ipak je posve jasno o kome je riječ. Skulptura Tita trebala je stajati na južnoj osi. A forma koja je stajala iza njega bila je zamišljena zapravo kao slavoluk od nehrđajućeg čelika kroz koji se trebao prolaziti ustvari je gigantizirana skulptura koja pripada Bakićevim ''razvijenim površinama'' iz 1963. Sam Bakić ga ovako opisuje: "...spomenik koji nazivam simbol - simbol Titova djela, revolucije, borbe, uspona... Ova razlistala forma sadrži i oblik koji simbolizira djelo i luk kroz koji je Tito simbolično prošao". Planirano je da spomenik bude završen do 100. godišnjice Titova rođenja, 1992, ali je usljed događaja početkom 1990-ih projekt napušten. <ref>[http://www.jutarnji.hr/jedini-spomenik-titu-u-zagrebu-vojina-bakica-trebao-je-biti-visok--36-metara/1122993/ Jutarnji list: Jedini spomenik Titu u Zagrebu Vojina Bakića trebao je biti visok 36 metara]</ref>
==Nagrade==
Linija 117 ⟶ 125:
* 1980. [[Nagrada Vladimir Nazor|Nagrada "Vladimir Nazor"]] za životno djelo
== Popis kulturocida nad Bakićevim djelima ==
Početkom [[1990e|1990-ih]] veliki dio Bakićevog stvaralaštva u Hrvatskoj u sklopu masovne "[[Damnatio memoriae|damnatio memoriae]]" antifašizma je oštećen ili uništen:
*''Bjelovarac'', bronca, Bjelovar, poklon rodnom gradu s odavanjem počasti tragičnom obiteljskom gnijezdu. Miniran 1991. Ostala je šaka jedne ruke i glava, a ostali dijelovi završili su u ljevaonici ''Tonko Vinković'' u Bjelovaru. Spomenik je obnovljen i vraćen na staro mjesto 8. prosinca 2010. nakon apela 140 uglednika za obnovu skulpture Ministarstvu kulture. <ref>[http://www.bjelovar.hr/vijesti/vojin-bakic-bjelovarac/ Grad Bjelovar-Vijesti-Bjelovar obilježio vraćanje skulpture “Bjelovarac” Vojina Bakića]</ref>
* ''Gudovčan'' ili ''Pred streljanje'', bronca, selo Gudovac kraj Bjelovara. Miniran 1991., istaljen.
*''Spomenik pobjede naroda Slavonije'', nehrđajući čelik, selo Kamenska, na raskršću putova [[Slavonska Požega|Sl. Požega]], [[Pakrac]], [[Voćin]]. Miniran 21.2. 1992. Dijelovi upotrebljeni za izradu posuđa.<ref>[https://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-prn2/t1.0-9/1901170_224134384453056_299947747_n.jpg Rušitelji ispred srušenog Spomenika u Kamenskom]</ref>
*''Spomenik bilogorskim partizanima'', bronca, selo [[Bačkovica]], nekoliko kilometara od Bjelovara. Brončani partizan je miniran i istaljen 1991.
* ''Spomenik palim borcima'', bronca, ispred škole u Čazmi, srušen i uništen 1991.
*Spomen-park Dotršćina, u Dolini grobova postavljeno je 6-7 Bakićevih skulptura od nehrđajućeg čelika i kubusi, kristali od crnog mramora, različitih oblika, rasutih po prostoru. Autor je razmještaj kristala zamislio kao razgovor u prirodi. Čitav prostor pokriven je bršljanom ne bi li žrtve spokojnije bile. Sve je razbacano, pokradeno, uništeno. Kasnije obnovljen.<ref>[http://www.dotrscina.hr/ Virtulani Muzej Dotrščina]</ref>
*Ispred Gradske knjižnice ''Ivan Goran Kovačić'' u Karlovcu postavljena su poprsja [[Ljudevit Jonke|Ljudevita Jonkea]], slaviste, [[Silvije Strahimir Kranjčević|Silvija Strahimira Kranjčevića]], pjesnika i [[Ivan Goran Kovačić|Ivana Gorana Kovačića]], pjesnika. Samo je poprsje Ivana Gorana Kovačića uništeno (izrezano na komade) u noći od 16. do 17. srpnja 2004.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/karlovac-pronadjeni-dijelovi-biste-ivana-gorana-kovacica/213950.aspx Index.hr: Karlovac, pronađeni dijelovi biste Ivana Gorana Kovačića]</ref>
* Spomenik na [[Petrova gora|Petrovoj gori]], armirani beton i nehrđajući čelik. Spomenik je devastiran, odnesene su mnoge ploče i rapidno propada.
* Spomenik, nehrđajući čelik, na platou ispred ulaza u Spomen park Dotršćina, unakažen raznim fašističkim znakovima.
Linija 147 ⟶ 155:
File:Bakiceva skupltura Kovacica u Zagrebu.jpg|„Ivan Goran Kovačić“, park Ribnjak u Zagrebu, [[1963]].
File:Svjetlonosni_oblici,_Bakić.JPG|Svjetlonosni oblici,izložak na "Retrospektivi Vojina Bakića" u MSU Zagreb
File:Izgradnja_spomenika_kod_Kamenske.JPG|Izgradnja [[Spomenik pobjedi naroda Slavonije|Spomenika pobjedi naroda Slavonije]] [[1968.]]
File:Dotrscina spomenik 1a.jpg|[[Spomen-park Dotrščina|Cetralni spomenik puta mučeništva u Dotrščini]], [[1968]].
Linija 169 ⟶ 176:
* Katalog izložbe: Vojin Bakić Svjetlonosne forme, Zagreb 2013. Urednica: Nataša Ivančević ISBN: 987-953-7615-62-8
===Vanjske veze===
* [http://www.jutarnji.hr/nepoznati-bakic/1132012/ Jutarnji list: Fotogalerija - Nepoznati Bakić]
* [http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/24/Radio+Beograd+2/1497341/Grad%3A+Vojin+Bakić+.html Emisija Radio Beograda 2 - Grad: Vojin Bakić, sa iskazima samog Vojina Bakića iz emisije ''Gost Drugog programa'' iz 1987. ]▼
{{Commonscat|Vojin Bakić}}
▲* [http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/24/Radio+Beograd+2/1497341/Grad%3A+Vojin+Bakić+.html Emisija Radio Beograda 2 - Grad: Vojin Bakić, sa iskazima samog Vojina Bakića iz emisije ''Gost Drugog programa'' iz 1987. ]
{{Lifetime|1915|1992|Bakić, Vojin}}
[[Kategorija:Jugoslavenski kipari]]
| |||