Jupiter (mitologija)

Jupiter otac i gospodar bogova u klasičnoj staro-rimskoj mitologiji. Pobedio je Titane, svrgnuo svog oca Saturna, dao Neptunu more, Plutonu pakao, a za sebe zadržao nebo i zemlju. Ime je dobio po vrhovnom bogu starih Rimljana, kog su Grci zvali Zevs.

Jupiter je bog svjetla. On šalje grmljavinu i munju, zaštitnik je pravde, istine, ćudoređa, vojsku zaustavlja u bijegu i dosuđuje joj pobjedu.

U istorijsko doba je Jupiter Optimus Maksimus glavno božanstvo Rima. Najstariji hram rimskog državnog kulta na kapitoliju posvećen je Jupiteru, Junoni i Minervi; u njemu je senat donosio odluke o objavljivanju rata, tu su se potpisivali međunarodni ugovori i vojskovođe prinosili žrtve, a pobednički imperatori su na povratku u Rim u trijumfalnoj povorci najprije polazili u Jupiterov hram. Po Rimskom Carstvu podizani su mnogi hramovi u čast Jupitera (najčešće na brežuljcima) koji su predstavljali simbol rimske moći. U čast Jupiteru priređivale su se svake godine u septembru ludi Romani.

U carsko doba često ga u kultu identifikuju sa različitim, stranim, posebno orijentalnim bogovima (Jupiter Optimus Maksimus Serapis, Sabazios, Dolicksenus i dr.).