Galileo Galilei – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dopuna
mNema sažetka izmjene
Red 33:
 
Nakon smrti crkvene vlasti nisu dopustile da mu se podigne nadgrobni spomenik. Tek 1737. položen je u zajednički grob sa svojim učenikom V. Vivianijem i tada mu je podignut nadgrobni spomenik, a 16. travnja 1757. skinuta je zabrana s Galileijevih djela, u kojima on zastupa načelo pomičnosti Zemlje, nasuprot geocentričkomu sustavu, koji je branila Crkva. Prvo kompletno izdanje Galileijevih djela izdano je u Firenci (od 1842. do 1856.) u 16 svezaka. <ref> '''Galilei, Galileo''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21093] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
U okviru [[znanstvena revolucija|znanstvene revolucije]] odigrao je značajnu ulogu u razvoju [[povijest znanosti|moderne znanosti]]. Unaprijedio je [[teleskop|teleskopski instrumentarij]] i sustavno promatrao nebo, što je za posljedicu imalo otkriće i analizu [[Jupiter|Jupiterovih satelita]], [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]], [[Mjesec|Mjesečevih kratera]] i [[Mliječna staza|Mliječne staze]]. Drugi veliki Galilejev doprinos je pozitivan nastavak istraživanja [[Nikola Kopernik|Kopernikovog]] [[heliocentrični sustav|heliocentričnog sustava]], naročito otkrićem [[Venera|Venerinih]] mijena.<ref>Faktopedija, Borovac, I. (ur.), Mozaik knjiga, 2004., str. 32.; usporedi s http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24853</ref> Istraživao je također [[Newtonovi zakoni gibanja|zakonitosti gibanja tijela]], [[Gravitacija|zakon gravitacije]] i začeo ideju [[Teorija relativnosti|principa relativnosti]]. Zbog napretka u [[znanstvena metoda|metodologiji znanstvenog eksperimenta]] i empirijski utemeljenog povezivanja astronomije i kozmologije, Galileja se dogovorno naziva ''ocem moderne astronomije'',<ref>{{Cite journal|title = A Short History of Science to the Nineteenth Century|first = Charles|last = Singer|year = 1941|publisher = Clarendon Press|url = http://www.google.com/books?id=mPIgAAAAMAAJ&pgis=1|page =str. 217.}}</ref> ''ocem moderne fizike'',<ref name="Einstein">Weidhorn, M, ''The Person of the Millennium: The Unique Impact of Galileo on World History'', iUniverse, 2005., str. 155.</ref> ''ocem znanosti''<ref name="Einstein" /> i ''ocem moderne znanosti''.<ref>Finocchiaro, Maurice A, "Book Review—The Person of the Millennium: The Unique Impact of Galileo on World History", ''The Historian'' 69 (3), 2007., str. 601.–602.</ref>
 
Iako [[Rimokatolička crkva|rimokatolik]] i pionir [[Papinska akademija znanosti|Papinske akademije znanosti]] (''Accademia dei Lincei''),<ref name="Vinko">Vinković, K, "Nedemokratski obračun s papom. La Sapienza popustila manjini. Ukupan broj profesora i predavača na Sveučilištu La Sapienza je 4500, peticiju je potpisalo njih 68.", ''[[Hrvatsko slovo]]'', 25. siječnja 2008., str. 29.</ref> a u mladosti sklon ideji zaređenja, Galileo je inzistiranjem na heliocentričnom sustavu kao ispravnoj astronomskoj teoriji ušao u polemične sukobe s Crkvom i drugim astronomima zbog njihove tadašnje sklonosti [[Geocentrični sustav|klasičnom geocentričnom sustavu]], odnosno izostanku dokaza za [[Paralaksa|paralaksu zvijezda]], ali i [[Tycho Brahe|Braheovom sustavu]] istraživača koji je vlastitim pronalascima konkurirao Galilejevim.<ref>Pantin, I, "New Philosophy and Old Prejudices: Aspects of the Reception of Copernicanism in a Divided Europe", ''Stud. Hist. Phil. Sci.'' 30, 2005., str. 237.–262.</ref> Pod sumnjom za [[hereza|herezu]] i optužbom za pokušaj potkopavanja [[Aristotel|aristotelijanske filozofije prirode]] i [[Biblija|Biblije]], [[Rimska inkvizicija|Rimska inkvizicija]] je [[1615.]] godine istražila Galilejev slučaj, potom po zaključku zabranila Galileju da promiče heliocentrični sustav, a njegova istraživanja uvrstila je u popis zabranjenih djela.<ref> Sharratt, M, ''Galileo: Decisive Innovator'', Cambridge University Press, 1995., str. 127.-131., McMullin, E, "The Church's Ban on Copernicanism, 1616", u McMullin, E. (ur.), ''The Church and Galileo'', Notre Dame, 2005., str. 150.-190.</ref> Nakon ''bestseller'' djela iz [[1632.]] godine ''Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo'',<ref>{{cite news| url=http://v1.theglobeandmail.com/servlet/story/RTGAM.20080829.w50booksdialogue/BNStory/DAVA+SOBEL | work=The Globe and Mail | first=Dava | last=Sobel | title= Galileo's Dialogue}}</ref> u kojem u obliku dijaloga između učenika i učitelja uspoređuje ptolomejski i kopernikanski sustav i implicitno napada [[Urban VIII.|Papu Urbana VIII.]], protiv Galileja je pokrenut proces koji je doveo do kućnog pritvora,<ref>Finocchiaro, Maurice A, ''Galileo on the world systems: a new abridged translation and guide'', University of California Press, 1997., str. 47.; Hilliam, R, ''Galileo Galilei: Father of modern science'', The Rosen Publishing Group, 2005, str. 96; </ref><ref name="Vinko"></ref> gdje [[1638.]] dovršava ''Discorsi e dimostrazioni matematiche, intorno à due nuove scienze'', subverzivno djelo u romanističkom dijalogu, koje kasnije postaje temeljem [[kinematika|kinematike]].<ref>Plotnitsky, A; Reed, D, "Discourse, Mathematics, Demonstration, and Science in Galileo's Discourses Concerning Two New Sciences". ''Configurations'' 9 (1), 2001, str. 37.–64.</ref> Godine [[1992.|1992.]] [[Papa Ivan Pavao II.]] službeno je ustanovio pogrešku Rimske inkvizicije, zatražio oprost i tom prilikom pozvao druge na dijalog znanosti i vjere po uzoru na Galilea.<ref> http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/speeches/1992/october/documents/hf_jp-ii_spe_19921031_accademia-scienze_it.html; usporedi s ''L'Osservatore Romano'', N. 44 (1264), 4. studenog 1992.</ref>