Petar Iljič Čajkovski – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nbumbic (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 1:
[[Image:Der_junge_Tschaikowski.jpg|thumb|right|'''Petar Iljič Čajkovski''']]
'''Petar Iljič Čajkovski''' ([[ruski jezik|ruski]]: Čaйkovskiй, Pёtr Ilьič) ({{Audio|Ru-Pyotr Ilyich Tchaikovsky.ogg|poslušaj}}) bio je [[Rusi|ruski]] [[kompozitor]] [[Romantizam|poznog romatizma]]. Rođen je [[7. maja]] [[1840]]. godine. Pojavio se u ruskoj muzici istovremeno sa kompozitorima [[Ruska petorka|'Ruske petorke']], ali nije bio njihov član. NJegova muzika, koja je sadržala ruski karakter, bila je jako dobro prihvaćena. Ipak, sadržala je više zapadnih elemenata i ako je uspešno kombinovao internacionalne elemente sa elementima ruske narodne muzike. Predavao je harmoniju na konzervatorijumu u Moskvi i pisao muzičke kritike. Materijalnu nezavisnost i boravak u inostranstvu omogućila mu je njegova mecenatkinja Nadežda von Mek, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskog. Nastupao je kao dirigent sopstvenih dela po Rusiji, Evropi i SAD.
'''Petar Iljič Čajkovski''' ([[ruski jezik|rus]]. '''Пётр Ильич Чайковский''', [[Votkinsk]], [[7. svibnja]] [[1840]]. - [[Petrograd|Sankt Petersburg]], [[6. studenog]] [[1893]].), [[Rusija|ruski]] skladatelj
 
==Detinjstvo==
Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi i pisao glazbene kritike. Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je njegova mecenatkinja Nadežda von Meck, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po [[Rusija|Rusiji]], [[Europa|Europi]] i [[SAD]]-u. Javio se u ruskoj glazbi istodobno sa skladateljima ''Novoruske škole'', tzv. grupom ''Petorice'', a njihovo stvaralaštvo se međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom nizrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera.
Petar Iljič Čajkovski rođen u gradiću [[Votkinsk|Votkinsk]] (u današnjoj Ruskoj republici [[Udmurtija|Udmurtiji]], u to vreme [[Vjatka]] [[Gubernija]], administrativna pokrajina [[Carska Rusija|Carske Rusije]]). NJegov otac je radio u vladinim rudnicima kao rudarski inženjer. NJegova majka (druga od tri žene njegovog oca), zvala se Aleksandra (Ruskinja [[Francuzi|francuskog]] porekla). NJegov deset godina mlađi brat bio je [[Modest Iljič Čajkovski]], [[Dramaturgija|dramaturg]], [[Liberali|liberal]] i [[Prevodilac|prevodilac]]. Od svoje pete godine išao je na časove [[Klavir|klavira]] i već za nekoliko meseci svirao je odlično. [[1850]], njegov otac je dobio posao na [[Državni univerzitet u Petrogradu|institutu za tehnologiju]] u [[Petrograd|Petrogradu]]. Na tom univerzitetu Čajkovski je završio [[Pravo|filozofiju prava]] i nastavio sa časovima klavira kod direktora muzičke biblioteke. Čajkovski je sa četrnaest godina komponovao [[Valcer|valcer]] u pomen na svoju majku koja je umrla od [[Kolera|kolere]].
 
Napustio je školu [[1859]] i zaposlio se kao sekretar u ministarstvu pravde, gde se ubrzo zatim priključio horu ministarstva. [[1861]] Čajkovski je nastavio da proširuje svoje znanje o muzici. Počeo je da uči teoriju muzike uz pomoć prijatelja Nikolaja Zarembe. Zaremba se upisao na Petrogradski konzervatorijum. Od [[1862]] do [[1865]] Čajkovski je nastavio da proučava harmoniju i kontrapunkt sa Zarembom a orkestraciju i kompoziciju sa direktorom i osnivačem konzervatorijuma [[Anton Rubinštajn|Antonom Rubinštajnom]].
'''Djela:'''
 
* Opere:
==Muzička karijera==
** "Romeo i Julija"
 
** "Evgenij Onjegin"
Nakon što je Čajkovski diplomirao, Nikolaj, mlađi brat Antona Rubinštajna, mu je ponudio mesto profesora harmonije, kompozicije i istorije muzike. Čajkovski je vrlo rado prihvatio tu ponudu jer se njegov otac bio penzionisao i izgubio imanje. Sledećih deset godina je bio predavač i kompozitor. Pokazalo se da je posao predavača iscrpljujući pa je 1877. godine doživeo nervni slom. Nakon jednogodišnje pauze pokušao je da se vrati poslu predavača ali se ubrzo povukao sa tog položaja. Neko vreme je živeo u Italiji i Švajcarskoj, ali se na kraju nastanio kod svoje sestre, koja je imala posed u neposrednoj blizini Kijeva.
** "Pikova dama"
 
Čajkovski se posvećuje orkestarskom [[dirigovanje|dirigovanju]] nakon premijere u [[Moskva|Moskvi]] njegove[[opere]] ''[[Trnoružica]]'' (1885-7). Nakon što je prevazišao [[glosofobija|strah od javnog nastypa]], koji ga je pratio tokom čitavog života, samopouzdanje mu vremenom raste do te mere da se u potpunosti posvećuje dirigovanju svojih dela.
* Baleti:
 
** "Labuđe jezero"
Čajkovski je boravio u [[SAD]] tokom [[1891]], kao dirigent svojih dela na trijumfalnoj turneji. [[5. maja]], dirigovao je [[NJujorškim simfonijskim orkestrom]] prilikom izvođenja ''[[Marš Solenel]]'' na otvaranju [[njujorškog]] [[Karnegi Hola]]. Nakon te večeri slede izvođenja njegovih dela ''Third Suite'' [[7. maja]], i [[a kapela]] horova ''[[Pater Noster]]'' i ''[[Legenda]]'' [[8. maja]].
** "Trnoružica"
 
** "Ščelkunčik"
Samo devet dana nakon premijere njegove [[ 6. simfonije]], '' Patetična simfonija'', [[1893]], u Sankt Petersburgu, Čajkovski je preminuo (pogledajte odeljak ispod).
 
Neki muzikolozi (npr. Milton Kros, Dejvid Even) veruju da je Čajkovski svesno napisao Šestu simfoniju kao sopstveni rekvijem. Čajkovski je sahranjen na [[Tikvin groblju]] kod [[Manastira Aleksandra Nevskog]] u Sankt Petersburgu.
 
NJegova muzika obuhvata neke od najznačajnijih komada iz romantičarskog perioda. Mnoga od dela Čajkovskog inspirisana su događajima iz njegovog života.
 
==Privatni život==
[[Slika:Tchaikovsky.jpg|okvir|Čajkovski u zrelijem dobu]]
Tokom svog školovanja u Jurisprudensu, Čajkovski se zaljubio u soprana, ali se ona udala za drugoga. Jedna od njegovih konzervatvnih studentkinja, [[Antonjina Miljukova]], je počela da mu šalje strastvena pisma otprilike u vreme kad je odlučio da "oženi bilo koju koja ga prihvati." Nije je se čak ni sećao sa svojih predavanja, ali je bila veoma uporna u svojim pismima, tako da se na brzinu oženio njom [[18. jul]]a, [[1877]]. Kroz nekoliko dana, dok su još bili na medenom mesecu, gorko se pokajao zbog svoje odluke. Dve nedelje nakon venčanja kompozitor je pokušao da se ubije u hladnoj reci. Kasnije je pobegao u [[Sankt Petersburg]], i razišao se sa suprugom nakon samo šest nedelja. Nikad se više nisu videli. Antoljina Miljukova je preminula u ustanovi za mentalno obolele 1917. godine. Zvanično su bili u braku do njegove smrti.
 
Kompozitoreva [[homoseksualnost]], kao i njen uticaj na njegov život i muziku, je dugo vremena bila priznata, mada je ova činjenica naročito bila zataškavana tokom sovjetskog perioda .<ref>http://www.glbtq.com/arts/tchaikovsky_pi.html</ref> Iako ga neki istoričari i dalje smatraju heteroseksualcem, mnogi drugi - kao što su [[Riktor Norton ]] i Aleksandar Poznanski - prihvataju to da su neke od veza Čajkovskog bile homoseksualne, kao na primer njegova veza sa slugom Aljošom i sa njegovim nećakom Vladimirom Davidovim. Dokazi da je Čajkovski bio homoseksualac se izvode iz njegovih pisama i dnevnika, kao i iz pisama njegovog brata, Modesta, koji je takođe bio homoseksualac.
 
Žena koja je imala daleko veći uticaj na život Čajkovskog je bogata udovica, [[Nadežda fon Mek]], sa kojom je razmenio 1200 pisama u periodu između [[1877]] i [[1890]]. Na njeno insistitanje nikad se nisu sastali; sasvim slučajno su se susreli dva puta ali nisu razmenili ni reči. Pored finansijske podrške u vidu 6 000 [[ruskih rubalja ]] godišnje koju mu je pružala, bila je veliki ljubitelj njegove muzike i bila je zainteresovana za njegovu muzičku karijeru. Međutim, iznenada je prekinula njihov odnos nakon 14 godina, navodeći bankrot kao razlog. Upravo je u ovom periodu Čajkovski doživeo veliki uspeh širom Evrope a [[1891]], još veće hvale u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama ]]. Zapravo, bio je [[glavni dirigent]], [[5. maj]]a, [[1891]], na zvaničnom otvaranju [[Karnegi Hol|Karnegi Hola]].
 
Tvdrnju Mekove o finansijskoj propasti osporavaju neki istoričari koji veruju da je prekinula pokroviteljstvo Čajkovskog zato što je navodno saznala za njegovu homoseksualnost. Moguće je da je planirala da uda jednu od svojih ćerki za Čajkovskog, kao što je navodno pokušala da jednu od njih uda za [[Klod Debisi|Kloda Debisija]], koji je neko vreme živeo u Rusiji kao profesor muzike za njenu porodicu. Takođe, jedan od njenih sinova, Nikolaj, je bio oženjen Anom Davidovom, nećakom Čajkovskog.
 
Život Čajkovskog je tema filma [[Ken Rasel|Kena Rasela]] ''[[ LJubitelji muzike ]]''. Druga dva filma zasnovana na njegovom životu su - niskobudžetni i u velikoj meri fiktivni [[Pesma moga srca ]], pušten u prodaju 1948, a iz 1969 je film na ruskom jeziku "Čajkovski " , nominovan za [[Oskar]]a za [[najbolji strani film ]]. NJegovo prezime je izvedeno od reči ''čajka'' (čaйka), što znači [[galeb]] u mnogim slovenskim jezicima. Moguće je da njegovo poreklo nije u potpunosti rusko. U jednom od prvih pisama upućenih [[Nadeždi fon Mek ]], Čajkovski kaže da se zove [[Poland]] i da su njegovi preci "verovatno bili [[Poljaci]]."
 
==Dela==
 
* ===Baleti: ===
Čajkovski je poznat po svojim [[Balet|baletima]]. Balete je počeo da komponuje poslednjih godina svog života. Nakon poslednja dva, njegovi savremenici su počeli da ga cene kao jako dobrog kompozitora baleta.
* ([[1875]]&ndash;[[1876]]): ''Labudovo jezero'', op. 20. Prvi balet Petra Čajkovskog. Prvi put je izveden [[1877]] u [[Boljšoj teatar|Boljšoj teatru]] u [[Moskva|Moskvi]] sa nekoliko propusta. Konačna verzija je predstavljena [[1895]], a pisali su je Marius Petipa i Lev Ivanov. Poslednju preradu napisao je kompozitor Rikardo Drigo i tako se izvodi i dan danas.
* ([[1888]]&ndash;[[1889]]): ''Uspavana lepotica'', op. 66. Čajkovski je ovaj balet smatrao za svoje najbolje delo. Prvi put je izveden [[1890]] u teatru [[Marinski teatar|Marinski]] u Petrogradu.
* ([[1891]]&ndash;[[1892]]): ''Krcko Oraščić'', op. 71. To je poslednji balet koji je napisao Čajkovski. On sam nije bio mnogo zadovoljan ovim delom. Nerado je prihvatio ponudu da komponuje ovaj balet. Između ostalog ovaj balet je poznat po upotrebi [[Čelesta|čeleste]], instrumenta koji je već koristio u svom manje poznatom simfonijskom delu ''Vojvoda'' (premijera [[1891]]).
 
* ===Opere:===
Čajkovski je završio deset opera, mada su neke od njih izgubljene ili postoje u dve značajno različite verzije. NJegove napoznatije opere su ''Evgenije Onjegin'' i ''Pikova dama''.
* ([[1867]]&ndash;[[1868]]): ''Vojvoda'', op. 3. Čajkovski je uništio ceo notni tekst, ali je posthumno rekonstruisan.
* ([[1869]]): ''Undina''. Nedovršena. Samo je marš iz ove opere ugledao svetlost dana kao drugi stav Simfonije br. 2. I pored toga što je Čajkovski dva puta revidirao Simfoniju br. 2, drugi stav je oba puta ostao nepromenjen. Čajkovski je uništio preostali deo notnog teksta Undine.
* ([[1870]]&ndash;[[1872]]): ''Opričnik''. Premijerno je izvedena [[1874.]] u [[Sankt Peterburg|Sankt Peterburgu]].
* ([[1874]]): ''Kuznec Vakula'', op. 14. Premijerno je izvedena [[1876.]] u [[Sankt Peterburg|Sankt Peterburgu]].
* ([[1877]]&ndash;[[1878]]): ''Evgenije Onjegin'', op. 24. Premijerno je izvedena [[1879.]] na Moskovskom konzervatorijumu.
* ([[1878]]&ndash;[[1879]]): ''Orleanska devojka''. Premijerno je izvedena [[1881.]] u [[Sankt Peterburg|Sankt Peterburgu]].
* ([[1881]]&ndash;[[1883]]): ''Mazepa''. Premijerno je izvedena [[1884.]] u [[Moskva|Moskvi]].
* ([[1885]]): ''Čerevički''. Premijerno je izvedena [[1887.]] u [[Moskva|Moskvi]].
* ([[1885]]&ndash;[[1887]]): ''Čarobnica''. Premijerno je izvedena [[1887.]] u [[Sankt Peterburg|Sankt Peterburgu]].
* ([[1890]]): ''Pikova dama'', op. 68. Premijerno je izvedena [[1890.]] u [[Sankt Peterburg|Sankt Peterburgu]].
* ([[1891]]): ''Jolanta'', op. 69. Premijerno je izvedena [[1892.]] u Marinski teatru zajedno sa ''Krckom Oraščićem''.
 
===Simfonije===
Ranije simfonije Petra Čajkovskog su optimistična dela nacionalnog karaktera, dok su kasnije simfonije, koje su duboko dramatične (posebno Šesta simfonija), tumačene kao izliv očaja. NJegove poslednje tri simfonije ocenjene kao veoma originalni primeri simfonijskog oblika i često se izvode.
 
* ([[1886]]): Simfonija br. 1, op. 13
* ([[1872]]): Simfonija br. 2, op. 17, ''Mali Rus''
* ([[1875]]): Simfonija br. 3, op. 29, ''Poljska''
* ([[1878]]): Simfonija br. 4, op. 36
* ([[1885]]): ''Manfred'' simfonija, op. 58; nadahnuta je [[Bajron]]ovom poemom ''Manfred''; Čajkovski je ovo delo nazvao "simfonijska poema u četiri stava"
* ([[1888]]): Simfonija br. 5, op. 64
* ([[1893]]): Simfonija br. 6, op. 74, ''Patetična''
 
====Za [[hor]], [[pesme]], [[kamerna muzika]] i solističke kompozicije za [[Klavir|klavir]] i [[Violina|violinu]]====
* ([[1871]]) Gudački kvartet Br. 1 u D duru, Op. 11
* ([[1876]]) Varijacije na Rokoko temu za čelo i orkestar, Op. 33.
* ([[1876]]) Klavirski komadi "Meseci godine", Op. 37a
* Tri komada: Meditacija, Skerco i Melodija Op. 42, za violinu i kalvir
* ([[1882]]) Trio klavira u a molu, Op. 50
* ([[1886]]) Dumka, klavirski komad u C duru Op. 59
* ([[1890]]) Gudački sekstet "Suvenir iz Firence", Op. 70
 
Za kompletan spisak dela po brojevima opusa pogledajte: [http://w3.rz-berlin.mpg.de/cmp/tchaikovsky_works.html]. Za više detalja o datumima pogledajte: [http://www.geocities.com/Vienna/5648/DCalend.htm].
 
== Vidi još ==
*[[Slovenski marš]]
 
* Koncerti:
** 1. koncert za glasovir i orkestar u b-molu op.23
** 2. koncert za glasovir i orkestar u G-duru op.44
** 3. koncert za glasovir i orkestar u Es-duru op.75
** Koncert za violinu i orkestar u D-duru op.35
 
{{Romantizam}}