Marko Kraljević – razlika između verzija

U pjesmama se ističe njegovo viteško junaštvo, iako je i on poput Herakla sklon naglim izljevima bijesa, on uvijek ostaje zaštitnik siromašnih i nemoćnih, čuvar zakona i reda, čak i onda kad to ide na njegovu štetu. Kraljević Marko je i milosrdan, u jednoj pjesmi on žali što je ubio boljega junaka od sebe ''Musu Kesedžiju'' ([[Albanci|albanskog]] razbojnika). U drugoj pak pjesmi Marko se odlučuje pomoći tadašnjem zakonitom srpskom vladaru [[Stefan Uroš V.|Stefanu Urošu]], iako je mogao biti bar malo nepošten, a tada bi od toga imao koristi njegov otac (pa i on). U narodnom pjesništvu on se odlučio umrijeti kad se pojavilo vatreno oružje (dotada je živio već par stotina godina) jer je otad ''svaka kukavica mogla ubiti junaka'' i izdaleka.

Njegov krilati konj -''Šarac'', također ima nadzemaljske sposobnosti, ravne onima svog gospodara, sa njim Marko dijeli sve pa i vino. ''Kraljević Marko'', poput grčkih mitoloških junaka ima svoju nadzemaljsku zaštitnicu, - ''vilu Raviojlu''

Lik ''Kraljevića Marka'' se vrlo rano proširio i do [[Hrvatska|hrvatskih]] zemalja i ušao u narodno pjesništvo, jer nikada nisu imali svojih nacionalnih junaka pa su uyimaliuzimali tuđe. Najstariji zapis cjelovite pjesme o Kraljeviću Marku potječe od hrvatskogasrpskokoga pjesnika [[Petar Hektorović|Petra Hektorovića]] ([[1487]]-[[1572]]), koji je u [[Ribanje i ribarsko prigovaranje|Ribanju i ribarskom prigovaranju]] ([[1556]]) zapisao glasovitu ''bugaršticu'' o ''Kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu''<ref>[[Petar Hektorović]]: [http://dzs.ffzg.hr/html/Hektor1.htm ''Ribanje i ribarsko prigovaranje'']</ref>