Ivan Pavao II. – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Vraćene izmjene 78.3.127.171 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357-Bot
Red 28:
Godinu dana kasnije postaje kapelan krakovske crkve [[Sveti Florijan|sv. Florijana]], a od [[1954]] na Katoličkom sveučilištu u [[Lublin]]u predaje etiku. Krakovski biskup postao je [[1959]]. godine, a pet godina kasnije papa [[Pavao VI|Pavao VI.]] imenovao ga je nadbiskupom. [[Kardinal]]ski šešir dobiva [[1967]]. kao najmlađi u [[Ybor kardinala|Zboru kardinala]]. Kardinalska je [[konklava]] Karola Wojtylu izabrala za papu (264. po redu) [[16. 10.|16. listopada]] [[1978]] godine. Bilo je to prvi puta nakon 456 godina da papa nije bilo Talijan. Želeći ipak naglasiti politiku kontinuiteta Karol uzima ime Ivan Pavao II.
 
Novi papa obilato se služio dostignućima suvremenog svijeta - od bankovnog računa do mlaznog aviona. Liberalni ga teolozi ipak drže antimodernistom. Neki od razloga su i to što je svojedobno [[abortus|pobačaj]] izjednačio s [[holokaust]]om, a u isti koš s najtežim grijesima strpao je predbračni seks, masturbaciju i pijanstvo. Također je bio žestoki protivnik zaređivanja žena, a o ukidanju [[celibat]]a ne htio ni čuti. Prije nekoliko godina 160 srednjoeuropskih teologa sročilo je tzv. [[Kölnska izjava|Kölnsku izjavu]], u kojoj ga optužuju za srednjovjekovno i autokratsko ponašanje. U Izjavi se, između ostalog, kaže:
Papa Ivan Pavao II. imao je poseban odnos s Hrvatskom. Rodio se u dijelu Poljske, koji se zove i Bijela Hrvatska. Tu su boravili Hrvati, tijekom seobe u današnje krajeve. Aktivno se zalagao za ostvarenje hrvatske težnje za samostalnom državom i za prestanak ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Vatikan je prvi u svijetu objavio 3. listopada 1991., da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju, a službeno je priznao Hrvatsku i Sloveniju 13. siječnja 1992. Hrvatskoj je pružao višeslojnu i trajnu političku potporu. Upravo je papin pritisak bio odlučujućim činiteljem kod priznanja Republike Hrvatske, dok je do svoje smrti ostao zagovornikom i prijateljem RH u svim političkim zavijutcima i društvenim mijenama.
''Sada ponovo imamo papu čiji je profil pretkoncilski, koji ne poznaje kolegijalnost i pokušava nametnuti svoju osobnu misiju.''
Blagdan Male Gospe 8. rujna 1991. godine proglasio je svjetskim danom molitve za mir u Hrvatskoj [15]. Katolici diljem svijeta molili su za Hrvatsku, a papa je održao koncelebriranu svetu misu na tu nakanu. Papa Ivan Pavao II Hrvatsku je posjetio tri puta. Drugi je papa, koji je uz Papu Aleksandar III. posjetio Hrvatsku. Papa je za vrijeme svog pontifikata proglasio dva Hrvata svetima: sv. Leopolda Mandića 16. listopada 1983. i sv. Marka Križevčanina u Košicama u Slovačkoj, 2. srpnja 1995. Postavio je hrvatskog svećenika Nikolu Eterovića za glavnog tajnika Biskupske sinode, nakon što je vrlo uspješno organizirao zahtijevno papino putovanje u Ukrajinu 2001. godine. Hrvatski svećenik Martin Vidović djelovao je u papinskom Državnom tajništvu. Papa ga je postavio za apostolskog nuncija u Bjelorusiji 2004. godine. Posljednji dokument, koji je napisao prije smrti, bio je vezan uz beatifikaciju Ivana Merza.
U Selcima na otoku Braču 1997. godine podignut je u Europi prvi spomenik papi Ivanu Pavlu II. u prirodnoj veličini, i to u znak zahvalnosti za sve što je učinio za pravednu hrvatsku stvar.[16] Prilikom sprovoda, na njegovom lijesu bila je knjiga evanđelja, koju je dobio na dar prigodom trećeg posjeta Hrvatskoj.[17] Prvi spomenik papi Ivanu Pavlu II. nakon njegove smrti postavljen je pred Trsatskim svetištem, na mjestu gdje je 8. lipnja 2003., tijekom svoga jubilarnog 100. putovanja svijetom, bio kao hodočasnik.[18]
 
Prilikom prve posjete [[Hrvatska|Hrvatskoj]] sa [[zagreb]]ačkog hipodroma Ivan Pavao II. poručio je: ''Misao s nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim krajevima. Kao [[Sava]], koja izvire u [[Slovenija|Sloveniji]], protječe vašom domovinom te u [[Srbija|Srbiji]] utječe u [[Dunav]]. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i narodi koje one povezuju.''