Bahrudin Kaletović je rođen 1971 godine u [[Tuzla|Tuzli]]. Postao je poznat široj [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenskoj]] javnosti u jeku [[Rat u Sloveniji|sukoba u SR Sloveniji]] 1991 godine.<ref name="vreme"/> U trenutku sukoba u [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Sloveniji]] Bahrudin je bio na odsluženju redovnog vojnog roka u [[Karlovac|Karlovcu]], te je kao desetar 306. lakog artiljerijskog puka PVO [[10. korpus JNA - Zagreb|10. korpusa JNA - Zagreb]] bio odaslan u SR Sloveniju.<ref name="kn">Dr Kosta Nikolić, ''Rat u Sloveniji 1991.'' (Istorija XX veka – br.2/2011)</ref> U ranim satima [[27. 6.]] 1991 godine 306. laki artiljerijski puk PVO je prešao slovensku granicu kod [[Metlika|Metlike]], da bi odmah potom bio napadnut od pripadnika [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalne odbrane]] (TO) SR Slovenije.<ref name="kn"/> Novinar Yutela [[Ivica Puljić]] je intervjuirao Bahrudina na liniji vatre na [[Krakovski Gozd|Krakovskem Gozdu]] dok je ležeći u šumi držao položaj. Taj dvominutni intervju, a i sam Bahrudin, su ušli u kolektivno sjećanje svih pripadnika [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|južnoslavenskih naroda]] koji su te večeri gledali Yutelov prilog.<ref name="vreme"/> Bahrudin je kao desetar bio zadužen za tri mlada vojnika (''Marko Bojanić 1971 godište, Fahir Imamović [[1972]] godište i Florim Kasumi 1971 godište'')<ref name="ioss">Ivan Matović, Stanoje Jovanović, 1991, str. 83, 84</ref> koji su u vojsku tek bili došlistigli. Nažalost sva trojica su poginula tokom tog sukoba.<ref name="vreme"/> Sam Bahrudin je par dana kasnije bio zarobiljen od pripadnika slovenske TO. Prema riječima njegova strica, prema Bahrudinu su se u zarobljeništvu dobro odnosili. Nešto kasnije, Bahrudin i preostali zarobljeni regruti (vojnici) su dobili civilnu odjeću i pušteni su svojim kućama. Poslije nekoliko dana odmora u rodnoj Tuzli, Bahrudin i ostali tuzlanski regruti su dobili pozive da se jave u JNA kako bi doslužili ostatak vojnog roka. Bahrudin je bio odaslan u [[Đakovo]] gdje je služio ostatak vojnog roka kao dio [[17. korpus JNA - Tuzla|17. korpusa JNA - Tuzla]]. U Đakovu je bio u vojničkom orkestru. Bahrudin je i u Đakovu bio zarobljen, sa cijelom svojom jedinicom, nakon što se [[rat u Hrvatskoj]] rasplamsao, iako kao član vojničkog orkestra nije bio na samoj liniji fronta u Hrvatskoj. Poslije je bio pušten na slobodu. Bahrudin se konačno "skinuo" iz JNA [[29. 11.]] 1991 godine, na [[Dan Republike]] koja tada više nije postojala. Na početku [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] Bahrudin se prijavio u rezervni policijski sastav. Prema vlastitom svjedočanstvu tokom rata u Bosni i Hercegovini je bio vezista, često na prvoj liniji fronta gdje je vidio pravi pakao. Demobiliziran je po završetku rata [[24. 4.]] [[1996]] godine. Bahrudin se oženio [[1993]] godine. Iz tog braka mu se rodila kći Esmeralda i sin Damir. Sanjao je da će biti muzičar i svirao je gitaru. Bahrudin je u vremenu nakon [[Ratovi u bivšoj Jugoslaviji|jugoslavenskih ratova]] svirao sa svojom grupom u [[Zagreb]]u. Nesretno je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1998 godine kada je posjetio Tuzlu da vidi porodicu tj. novorođenog sina.<ref name="vreme"/>
