Vojislav Šešelj – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dejvid (razgovor | doprinos)
→‎Predsednik Srpske radikalne stranke: njihovu želju da ostanu u Jugoslaviji
Dejvid (razgovor | doprinos)
→‎Predsednik Srpske radikalne stranke: Šešelj se posebno zalagao za proterivanje [[Hrvati
Red 81:
{{citat|Naša stranka osuđuje sve takozvane izbeglice od 18 do 56 godina starosti, kojih je oko pet hiljada, što se ne odazivaju pozivu na front. Tražimo od kolektiva u Srbiji koji su ih primili da im daju otkaze i prijave najbližim vojnim vlastima radi odlaska na front.<ref name="Olovka"/>}}
 
U jesen 1991, Šešelj boravi na [[Vukovar|vukovarskom]] ratištu. Šešelj je nakon zauzeća Vukovara novembra [[1991]]. rekao da "nijedan ustaša ne sme da živ napusti grad".<ref name="optužnica"/> Ubrzo zatim, izvršen je [[ovčara|masakr na Ovčari]], kada je streljano približno 255 zarobljenika iz vukovarske bolnice, što mu tužilaštvo stavlja na teret.<ref name="optužnica"/> Šešeljevi dobrovoljci su učestvovali u [[masakr u Voćinu|masakru civila u Voćinu]] u decembru 1991.<ref>Jerry Blaskovich, Anatomy of Deceit: An American Physician's First-hand Encounter With The Realities Of The War In Croatia</ref><ref name="optužnica"/> Početkom [[1992]] Šešelj se javno zalagao za zamenu stanovništva tako što bi Srbi ušli u napuštene hrvatske domove i obrnuto, Hrvati bi naselili napuštena srpska sela. Najveća selidba bi, po Šešelju, trebalo da se obavi između [[Gorski kotar|Gorskog Kotara]] i Kosova, tako što bi sva srpska sela Kotara bila "preseljena" na [[Kosovo]].<ref>[http://www.e-novine.com/feljton/36155-Genocid-moe-pone.html Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (2)]</ref>
Sve vreme devedesetih, Šešelj je nastupao sa izrazito nacionalnih pozicija. Zagovara stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]], sa zapadnom granicom na liniji [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica]]. Prikupljao je dobrovoljce i slao ih na ratište pod komandu [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenske narodne armije]]. Obilazio je razna žarišta sukoba: [[Plitvička jezera|Plitvice]], [[Vukovar]], [[Hercegovina|Hercegovinu]] i [[Semberija|Semberiju]]. U Vukovaru je umalo poginuo od dva projektila JNA koji su promašili metu<ref name="Vreme_23_05_1994" />. Vojislav Šešelj je zahtevao da umesto slanja trupa na [[Slovenija|Sloveniju]], [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] treba da povuče sve svoje trupe na granicu [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica|Karlovac-Karlobag-Virovitica]], a ukoliko vojska bude ugrožena, smatrao je da ima pravo da se brani svime što joj je na raspolaganju, uključujući i [[napalm-bomba|napalm-bombe]] <ref>{{cite web|author=&ldquo;&rdquo; |url=http://www.youtube.com/watch?v=PEc-YazxvmE |title=Vojislav Seselj: Kavlobag - Kavlovac - Vivovitica |publisher=YouTube |date=02. 12. 2006. |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref>. Navodno je pretio nelojalnim [[Albanci]]ma<ref name="profil_bbc" /> i onima čije su se porodice naselile nakon Drugog svetskog rata <ref>http://www.hlc.org.yu/srpski/Haski_tribunal/Sudjenje_Milosevicu/Transkripti.php?file=1348.html</ref> proterivanjem sa [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]], a [[Slobodan Milošević|Miloševiću]] hapšenjem<ref name="vreme_476">[http://www.vreme.com/arhiva_html/476/05.html „Šešelj: Karijera pretnji i uvreda“] Nedeljnik „Vreme“, broj 476, 19. februar 2000.</ref>. Takođe je poznata i epizoda potezanja pištolja na taksiste i studente u toku demonstracija 1992. godine<ref name="vreme_476" />. Njegovim zalaganjem izglasano je u [[Narodna skupština Republike Srbije|Saveznoj Skupštini]] nepoverenje prvoj Saveznoj Vladi SRJ [[Milan Panić|Milana Panića]], decembra 1992, a nedugo zatim i prvom Predsedniku [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], književniku [[Dobrica Ćosić|Dobrici Ćosiću]], juna 1993. takođe nekadašnjem Šešeljevom prijatelju iz [[Udruženje književnika Srbije|Udruženja književnika Srbije]], koji je bio jedan od najzaslužnijih za njegovo oslobađanje iz zatvora, koji mu je potom i materijalno pomagao<ref name="Vreme_23_05_1994" />; kome, konačno, duguje i dobar deo svojih nacionalističkih pozicija<ref name="Vreme_23_05_1994" />. Nakon kratke [[monarhija|monarhističke]] faze na početku devedesetih, kada je zagovarao izvesnu [[Španija|špansku]] porodicu [[Dolgorukov]] kao naslednike loze [[Nemanjići|Nemanjića]] <ref>{{cite web|url=http://www.xs4all.nl/~freeserb/politics/e-srs.html |title=Free Serbia - Other voices from Serbia - Politics |publisher=Xs4all.nl |date=03. 10. 1999. |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref>, Šešelj staje iza republikanskog uređenja.
 
Šešelj se posebno zalagao za proterivanje [[Hrvati|Hrvata]] iz Srbije. On je tvrdio da se taj metod "primenjivan već u svetu" pokazao kao dobar u situaciji gde narodi ne mogu da podnesu zajednički život. Početkom [[april]]a 1992. Šešelj je u [[Apatin]]u ([[Vojvodina]]) izjavio:
 
{{citat|Tuđman je iz Hrvatske proterao nekoliko stotina hiljada Srba i mi treba da proteramo sve Hrvate iz Srbije. Nemaju Hrvati šta da traže u Srbiji. Onaj ko se poziva na ljudska prava i građanske slobode, neka ih traži u Zagrebu, i neka tamo traži uzroke, a posle razmišlja o posledicama. Hrvati, zna se, potpomažu upade Tuđmanovih gerilaca na srpsku teritoriju i pomažu bekstva ustaša iz Vukovara u Mađarsku.<ref>[http://www.e-novine.com/feljton/36421-Sarajevo-Poelo-ubijanje-grada.html Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (6)]</ref>}}
 
Sve vreme devedesetih, Šešelj je nastupao sa izrazito nacionalnih pozicija. Zagovara stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]], sa zapadnom granicom na liniji [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica]]. Prikupljao je dobrovoljce i slao ih na ratište pod komandu [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenske narodne armije]]. Obilazio je razna žarišta sukoba: [[Plitvička jezera|Plitvice]], [[Vukovar]], [[Hercegovina|Hercegovinu]] i [[Semberija|Semberiju]]. U Vukovaru je umalo poginuo od dva projektila JNA koji su promašili metu<ref name="Vreme_23_05_1994" />. Vojislav Šešelj je zahtevao da umesto slanja trupa na [[Slovenija|Sloveniju]], [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] treba da povuče sve svoje trupe na granicu [[Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica|Karlovac-Karlobag-Virovitica]], a ukoliko vojska bude ugrožena, smatrao je da ima pravo da se brani svime što joj je na raspolaganju, uključujući i [[napalm-bomba|napalm-bombe]] <ref>{{cite web|author=&ldquo;&rdquo; |url=http://www.youtube.com/watch?v=PEc-YazxvmE |title=Vojislav Seselj: Kavlobag - Kavlovac - Vivovitica |publisher=YouTube |date=02. 12. 2006. |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref>. Navodno je pretio nelojalnim [[Albanci]]ma<ref name="profil_bbc" /> i onima čije su se porodice naselile nakon Drugog svetskog rata <ref>http://www.hlc.org.yu/srpski/Haski_tribunal/Sudjenje_Milosevicu/Transkripti.php?file=1348.html</ref> proterivanjem sa [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]], a [[Slobodan Milošević|Miloševiću]] hapšenjem<ref name="vreme_476">[http://www.vreme.com/arhiva_html/476/05.html „Šešelj: Karijera pretnji i uvreda“] Nedeljnik „Vreme“, broj 476, 19. februar 2000.</ref>. Takođe je poznata i epizoda potezanja pištolja na taksiste i studente u toku demonstracija 1992. godine<ref name="vreme_476" />. Njegovim zalaganjem izglasano je u [[Narodna skupština Republike Srbije|Saveznoj Skupštini]] nepoverenje prvoj Saveznoj Vladi SRJ [[Milan Panić|Milana Panića]], decembra 1992, a nedugo zatim i prvom Predsedniku [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], književniku [[Dobrica Ćosić|Dobrici Ćosiću]], juna 1993. takođe nekadašnjem Šešeljevom prijatelju iz [[Udruženje književnika Srbije|Udruženja književnika Srbije]], koji je bio jedan od najzaslužnijih za njegovo oslobađanje iz zatvora, koji mu je potom i materijalno pomagao<ref name="Vreme_23_05_1994" />; kome, konačno, duguje i dobar deo svojih nacionalističkih pozicija<ref name="Vreme_23_05_1994" />. Nakon kratke [[monarhija|monarhističke]] faze na početku devedesetih, kada je zagovarao izvesnu [[Španija|špansku]] porodicu [[Dolgorukov]] kao naslednike loze [[Nemanjići|Nemanjića]] <ref>{{cite web|url=http://www.xs4all.nl/~freeserb/politics/e-srs.html |title=Free Serbia - Other voices from Serbia - Politics |publisher=Xs4all.nl |date=03. 10. 1999. |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref>, Šešelj staje iza republikanskog uređenja.
 
Tadašnju političku javnu scenu obeležio je kao izuzetan govornik, veoma brz i jakih živaca, gotovo nepobediv u javnim političkim sukobima. Posmatrači su opisivali kako vispreno prilagođava svoju poziciju kontekstu, „galami, viče, upada u reč, pritiska protivnika tako da ovaj ne može da dođe do daha“ <ref>{{cite web|url=http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Dec97/0212/0212_6.HTM |title="Nasa Borba" - Dr Slobodan Antonic o TV duelu Draskovic - Seselj |publisher=Yurope.com |date= |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref> i ne preza od uvreda<ref name="vreme_476" /> i obično matira protivnika. Šešelj je učestvovao u tučama sa skupštinskim obezbeđenjem <ref>{{cite web|url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=333476 |title=Vreme 633 - Granice Vojislava Seselja: Virovitica, Karlovac, Karlobag – Hag |publisher=Vreme.com |date= |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref>, a u raspravi u Saveznoj Skupštini povodom njegovog proterivanja iz [[Crna Gora|Crne Gore]] od strane tadašnjeg režima [[Momir Bulatović|Momira Bulatovića]] (posle mitinga u [[Herceg Novi|Herceg-Novom]]) je pljunuo predsedavajućeg Skupštine dr. Radomana Božovića <ref>http://www.nin.co.yu/arhiva/2407/3.html</ref>. Kasnije je proteran i iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Posle oštrog televizijskog duela na BK televiziji <ref>{{cite news|url=http://www.yurope.com/nasa-borba/arhiva/Jul97/1807/1807_6.HTM |title="Nasa Borba" - Kako je došlo do sukoba Seselja i Barovica |publisher=Yurope.com |date= |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref> Šešeljev telohranitelj nanosi teške povrede advokatu Nikoli Baroviću što se kasnije objašnjava time da se ovaj okliznuo na bananu.<ref>{{cite news|url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=364165 |title=Vreme 680 - Podsecanje - radikali na vlasti: Oni se nisu promenili |publisher=Vreme.com |date=07. 12. 1998. |accessdate=24. 06. 2010.}}</ref> Šešelj je optužio [[Dragoljub Mićunović|Dragoljuba Mićunovića]] da je „jahao popa“<ref name="vreme_476" />, a akt Prestolonaslednika [[Aleksandar II Karađorđević|Aleksandra II]] kada se ovaj sagao i poljubio zemlju pri povratku u Srbiju posle pedesetogodišnjeg izgnanstva svoje porodice opisao je kao „pašu trave“<ref name="vreme_476" />.