Interkontinentalna balistička raketa – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 177.136.224.17 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Addbot |
dopuna sa hr |
||
Red 1:
[[Datoteka:Minuteman3launch.jpg|
[[Datoteka:Moscow Parad 2008 Ballist.jpg|mini|desno|250px|[[Topol-M]], primjer modernog mobilnog ICBM-a]]
'''Interkontinentalna balistička raketa''' (ili '''ICBM''', iz {{jez-en|intercontinental ballistic missile}}) je [[Balistička raketa|balistički projektil]] s dometom od preko 5500 [[km]]. Oni su uglavnom konstruirani radi nošenja [[Nuklearno oružje|nuklearnog naoružanja]], tj. nošenje jedne ili više nuklearnih bombi. Neki noviji ICBM-ovi čak su konstruirani za nošenje konvencionalne ili čak inertne (bez eksploziva) bojne glave. Oni se pouzdaju u veliku brzinu udara bojne glave kao sredstva za nanošenje velike štete. Zbog velikog dometa i snage bojnih glava u slučaju nuklearnog rata većinu štete bi napravili ICBM-ovi lansirani iz [[raketni silos|silosa]] ili s [[podmornica]].
=== Faze leta ===
Kod većine ICBM-ova let se odvija na sličan način:
* uzlijetanje - traje od 3 do 5 minuta (kraće za projektile na kruto gorivo, duže za one na tekuće); na kraju ove faze projektil se nalazi na visini od 150 do 400 km i kreće se brzinom od oko 7000 m/s.
* let - traje oko 25 minuta - u njemu projektil izvodi podorbitalni let u eliptičnoj putanji. Apogej se nalazi otprilike na visini od 1,200 km, a veća os eliptične putanje je između 3186 i 6372 km. Time se postiže presijecanje putanje projektila s točkom na Zemlji koju projektil gađa. Prilikom ove faze projektil može izbaciti više bojnih glava, balona s metaliziranim premazom, ometače radara ili slične mamce.
* obrušavanje - zadnja faza leta koja traje oko 2 minute. U njoj se bojna glava obrušava na svoju metu brzinom od oko 4 km/s (kod prvih ICBM-ova je ta brzina bila manja od 1 km/s). Pritom bojna glava može manevrirati radi izbjegavanja i zbunjivanja obrane.
=== Historija ===
Prvi ICBM razvijan je u Njemačkoj krajem [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. [[Wernher von Braun|Von Braun]] je dobio zadatak da napravi raketu sposobnu za bombardiranje [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]. Projekt je započet kao dvostupanjska raketa [[A9/A10]] "Amerikarakete". Amerikarakete je trebala imati domet od oko 4100 do 5000 km i bojnu glavu od 1000 kg. Nakon kraja rata, nacistički naučnici koji su radili na njemačkim raketa su tajno prevezeni u [[SAD]] i [[SSSR]] nakon čega su te države i same započele razvoj raketnog naoružanja.
Godine [[1953]]. SSSR je započeo s incijativom za razvoj ICBM-a. [[Sergej Koroljov]] je postao glavni dizajner projektila i njegov rad urodio je plodom kada se 1957. pojavio projektil [[R-7]]. R-7 je prvi put testiran u augustu 1957., a 4. oktobra te godine je iskorišten za lansiranje [[Sputnjik 1|Sputnjika 1]] u orbitu.
U SAD-u je svaki pojedini ogranak vojske razvijao svoj ICBM što je usporavalo njihov razvoj. SAD je svoj program razvoja ICBM-a započeo 1946. godine s raketom [[MX-774]]. Prvi je program otkazan 1948. nakon samo tri djelomično uspješna lansiranja. Tek je 1951. SAD započeo novi program razvoja ICBM-a koji je rezultirao projektilom [[Atlas (rakete)|Atlas]]. Prvo uspješno lansiranje ICBM-a SAD je izveo 17. decembra 1957., četiri mjeseca nakon prvog leta [[R-7]].
Nastavkom utrke u naoružanju ICBM-ovi su postajali sve točniji i imali su sve veći domet. Pojavili su se projektili koji su nosili više neovisnih nuklearnih bomba. Svaka od tih bombi može pogoditi zaseban cilj udaljen i nekoliko stotina kilometara.
U želji da si osiguraju oružje "drugog udara", u slučaju da u prvom nuklearnom napadu budu uništeni silosi s raketama na kopnu, SSSR i SAD razvile su podmornice koje su bile sposobne nositi ICBM-ove. Podmornice su mogle skrivene pričekati kraj prvog napada i onda lansirati svoje projektile na neprijateljske gradove. Primjer su sovjetska klasa [[Typhoon]] s 20 projektila [[R-39]] i američka [[Ohio (podmornica)|Ohio]] s 24 projektila [[Trident II]].
ICBM-ovi i danas, nakon kraj Hladnog rata, imaju važnu ulogu u demonstraciji moći te se oni redovito unaprijeđuju radi izbjegavanja sve naprednijih sustava protuobrane.
=== Moderni ICBM-ovi ===
Moderni ICBM-ovi nose uglavnom više bojnih glava ([[MIRV]]) što omogućuje jednom projektilu da pogodi više meta. MIRV se pojavio kao odgovor na razvoj antibalističkih projektila.
ICBM-ovi danas mogu biti postavljeni na sljedeći način:
* U silosu koji pruža određenu zaštitu od napada.
* Na podmornicama: tada su ICBM-ovi poznati kao SLBM (submarine launched ballistic missiles). Oni pružaju gotovo jednak domet i nosivost kao kopneni ICBM-ovi.
* Na pokretnim lansirnim rampama: koncept koji je primijenjen kod ICBM-a [[Topol-M]]. Prednost pokretnih rampi je njihovo teže uništavanje.
* Mobilne lansirne rampe na željezničkim prugama, primjer za to je ICBM [[RT-23 Molodets]].
=== Aktivni i neaktivni projektili ===
{|
|valign=top|
{{flag|SAD}}
* [[Atlas (raketa)|Atlas]]
* [[Titan I]]
* [[Titan II]]
* [[Minuteman I]]
* [[Minuteman II]]
* [[Minuteman III]]
* [[LGM-118A Peacekeeper]]
* [[Midgetman]]
* [[Polaris]]
* [[Poseidon]]
* [[Trident]]
|valign=top|
{{flag|Rusija}} (i [[SSSR]])
* [[MR-UR-100]]
* [[R-7]]
* [[R-9]]
* [[R-16]]
* [[R-36]]
* [[R-32M2]]
* [[RS-24]]
* [[RSM-52/3M20]]
* [[RT-23]]
* [[RT-2PM|Topol]]
* [[Topol-M|RT-2UTTKh]]
* [[UR-100]]
* [[UR-100N]]
|valign=top|
{{flag|Kina}}
* [[DF-5]]
* [[DF-31]] [[CSS-9]]
* [[DF-31A]] [[CSS-9]]
|valign=top|
{{flag|Francuska}}
* [[M4]]
* [[M45]]
* [[M51.1]]
* [[M51.2]]
|valign=top|
{{flag|Indija}}
* [[Agni-V]]
|}
== Eksterni linkovi ==
* [http://es.rice.edu/projects/Poli378/Nuclear/f04.stratg_invent.html Estimated Strategic Nuclear Weapons Inventories (September 2004)]
* [http://www.fas.org/nuke/guide/usa/icbm/index.html Intercontinental Ballistic and Cruise Missiles]
* [http://www.RC135.com/ "A Tale of Two Airplanes"]
[[Kategorija:Balističke rakete]]
| |||