Pierre-Simon Laplace – razlika između verzija

'''Pierre-Simon''', markiz od '''Laplacea''' ([[23.3.]] [[1749]]. - [[5.3.]] [[1827]].) je [[Francuska|francuski]] matematičar i astronom poznat po tome što je cjelokupni doprinos svih svojih prethodnika na polju matematičke astronomije sažeo u kapitalno djelo ''Nebeska mehanika''. Poznat je i kao tvorac matematičke fizike i Laplaceovih jednadžbi. Smatra se jednim od najuticajnih naučnika u historiji.

 

Laplace je rođen u mjestu Beaumont-en-Auge, Normandija, Francuska 23. ožujka 1749. godine. Dugovao je svoju naobrazbu zanimanju svojih bogatijih susjeda koji su uočili njegove sposobnosti. O njegovoj ranoj mladosti zna se u biti vrlo malo, no zna se da 1765. godine kreće u Školu vojvode od Orleansa u Beaumontu i kasnije na studij teologije u Caenu gdje studira pet godina.

 

Sa sigurnim prihodom i ne previše zahtjevnim predavanjima, Laplace se sada mogao posvetiti originalnim istraživanjima i u slijedećih 17 godina, otprilike od 1771. do 1787. godine, napisao je većinu svojih radova iz područja astronomije. U kasnim tridesetima zasnovao je obitelj te imao dvoje djece. U vrijeme restauracije vlasti Bourbona nagrađen je titulom marquisa. Umro je u Parizu 5. ožujka 1827. godine.

 

 

Premda je objavom svojih ranih radova otpočeo još 1771. godine uglavnom na temu [[diferencijalne jednadžbe|diferencijalnih jednadžbi]], već je tada počeo razmišljati o pojmovima kao što su [[vjerojatnost]] i [[statistika]]. Paralelno s radom na području matematike sistematski je radio na pitanjima iz gibanja nebeskih tijela te stabilnosti sunčeva sustava. Razmatrajući zapaženu nestabilnost Jupitera i Saturna prvi je istražio i objavio mogućnost da zakon gravitacije ne djeluje trenutno, zakoračivši na taj način intelektualno više od stotinu godina u budućnost. Razvio je i hipotezu nastanka sunčeva sustava i predvidio da su planeti udaljeniji od središta sustava stariji od onih bliže suncu. Laplace je, štoviše, došao vrlo blizu i do koncepta pojma [[crna rupa|crne rupe]]. Ukazao je da negdje može biti toliko masivna zvijezda čija je gravitacija toliko jaka da čak niti svjetlo ne može pobjeći s njene površine. Nagađao je i da neke maglice nisu dio galaksije Mliječni put, već da su i same galaksije.

 

Slijedeći radove [[Leonhard Euler|Eulera]] i [[Joseph-Louis Lagrange|Lagrangea]] poduzeo je ključni korak upotrijebivši integralnu transformaciju ([[Laplaceova transformacija]]) u namjeri da cijelu integralno-diferencijalnu jednadžbu riješi u transformiranom području, postupak koji se pokazalo daleko lakšim od rješavanja originalne integralno-diferencijalne jednadžbe u originalnom obliku. Laplaceova transformacija možda je u širim krugovima njegov najpoznatiji rad koji je našao brojene primjene i to naročito u analizi linearnih dinamičkih sustava, poglavito električnih mreža i krugova.

 

== Bibliografija ==

* {{ cite journal | title=The Great Inequality of Jupiter and Saturn: from Kepler to Laplace | author=Wilson, C. | journal=Archive for the History of the Exact Sciences | volume=33(1-3) | pages=15–290 | year=1985 | doi=10.1007/BF00328048 }}

* {{cite book | author=Young, T. | authorlink=Thomas Young | title=Elementary Illustrations of the Celestial Mechanics of Laplace: Part the First, Comprehending the First Book | year=1821 | location=London | publisher=John Murray | url=http://books.google.com/books?id=20AJAAAAIAAJ&dq=laplace }} (available from [[Google Books]])

 

== Vanjske veze ==

* {{sr}} [http://statlab0.fon.bg.ac.rs/srb1/IstorijaVer/mat1.htm Biografija Pjer Simon Laplasa na sajtu Fakulteta organizacionih nauka.]

* {{sr}} [http://www.viser.edu.rs/im/htm/Radionica/Matematicari/Laplas.htm Seminarski rad: „Pjer Simon Laplas“]

 

{{Lifetime|1749|1827|Laplace, Pierre Simon}}

[[Kategorija:Francuski matematičari]]

[[Kategorija:Francuski astronomi]]