Srednji vijek – razlika između verzija

{{Ljudska historija}}

 

'''Srednji vijek''' razdoblje je u [[Povijest Europe|povijesti Europe]] koje je trajalo od [[5. stoljeće|5.]] do [[15. stoljeće|15. stoljeća]]. To je razdoblje počelo [[Pad Rimskog Carstva|padom]] [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog carstva]] i okončalo se [[Renesansa|renesansom]] i razdobljem [[Velika geografska otkrića|velikih geografskih otkrića]]. Srednji je vijek srednje razdoblje u klasičnoj podjeli povijesti zapadnoga svijeta, koja se dijeli na [[Antika|stari]], srednji i [[novi vijek]]. Samo srednjovjekovno razdoblje može se podijeliti na [[Rani srednji vijek|rani]], [[Razvijeni srednji vijek|razvijeni]] i [[Pozni srednji vijek|pozni srednji vijek]].{{sfn|Power|2006|loc=str. 304}}{{sfn|Mommsen|1942|loc=str. 236–237}}

{{main|Kasna antika|Rimsko carstvo|Pad rimskog carstva}}

[[Datoteka:Venice – The Tetrarchs 04.jpg|right|thumb|Poznorimski kip [[Carigradski tetrarsi|s predstavom četvorice tetrarha]], koji se danas čuva u [[Venecija|Veneciji]].{{sfn|Mommsen|Gardner|De la Croix|1986|loc=str. 242}}]]

 

Car [[Dioklecijan]] (vladao 284‒305) podijelio je 286. godine carstvo na [[Istočno rimsko carstvo|istočni]] i [[Zapadno rimsko carstvo|zapadni dio]], od kojih je svaki imao posebnu upravu; međutim, ni stanovnici ni vladari nisu zapravo svoje carstvo držali podijeljenim, budući da su zakonske i upravne odluke donesene u jednome dijelu smatrane važećima i u drugome dijelu.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 9}} Taj sistem, u kojem su u konačnici postojala dva starija cara (augusta) i dva mlađa cezara, poznat je kao [[tetrarhija]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 9}} Godine 300, nakon još jednog građanskog rata, [[Konstantin Veliki]] (vl. 306‒337) učinio je drevni grad [[Bizantijum|Bizant]] carskom prijestolnicom na istoku i nazvao ga [[Konstantinopol]]jem.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 24}} Dioklecijan je osnažio carsku birokraciju, reformirao porezni sustav i ojačao vojsku, što je sve kupilo carstvu dodatno vrijeme, ali nije riješilo osnovne probleme s kojima se ono suočavalo, a među kojima su bili i prekomjerni porezi, opadanje prirodnog priraštaja te vanjski pritisci na granicama carstva.{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 405–406}} Građanski ratovi, koji su gotovo po pravilu izbijali između dvojice suprotstavljenih careva polovinom 4. stoljeća, odvlačili su vojnike od granica carstva i olakšavali upade [[Barbari|barbara]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 31‒33}} Tijekom 4. stoljeća rimsko je društvo poprimilo nov oblik, koji se razlikuje od ranijeg [[Rimska kultura|klasičnog razdoblja]] i u kojem se procjep između bogatih i siromašnih sve više širi, a manji gradovi sve više gube na vitalnosti.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 34}} Još jedna važna promjena jest proces [[kristijanizacija|kristijanizacije]], tj. prelaska carstva na [[kršćanstvo]], koji je trajao od 2. do 5. stoljeća.{{sfn|Brown|1989|loc=str. 65‒86}}{{sfn|Brown|1989|loc=str. 82‒94}}

Godine 376. [[Ostrogoti]] su, bježeći od [[Huni|Huna]], dobili dopuštenje od cara [[Valens]]a (vl. 364–378) da se nasele u [[Rimske provincije|rimskoj provinciji]] [[Trakija|Trakiji]] na Balkanskom poluotoku. To naseljavanje nije prošlo bez poteškoća, a kad su rimski dužnosnici dodatno pogoršali situaciju, Ostrogoti su počeli pljačkati i pustošiti rimske oblasti.{{#tag:ref|Zapovjednici rimske vojske u tom su području, kako se čini, uzeli hranu i druge potrepštine namijenjene Gotima i potom ih prodavali Gotima. Do pobune je došlo kad je jedan rimski zapovjednik pokušao zarobiti gotske vođe ali ih nije uspio sve pohvatati.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 51}}|group=n}} Valens je, nastojeći ugušiti nemire, poginuo u borbi s Ostrogotima u [[Bitka kod Hadrijanopolja|bici kod Hadrijanopolja]] 9. kolovoza 378. godine.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 47‒49}} Osim prijetnji koje su dolazile od takvih plemenskih saveza sa sevjera, probleme su uzrokovale u unutaršnje podjele, osobito podjele unutar [[Kršćanska crkva|kršćanske crkve]].{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 56‒59}} Godine 400. [[Vizigoti]] su upali u Zapadno rimsko carstvo i, premda su nakratko bili odbijeni od Italije, [[Pljačka Rima (410)|poharali su Rim 410. godine]].{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 80‒83}} Potom su [[Alani]], [[Vandali]] i [[Svebi]] 406. prešli u [[Galija|Galiju]], proširili se njome tijekom iduće tri godine i 409. preko [[Pirineji|Pirineja]] ušli u [[Hispanija|Hispaniju]].{{sfn|Collins|1999|loc=str. 59‒60}} Počela je [[velika seoba naroda]], u kojoj su se različiti narodi, isprva većinom [[Germanski narodi|germanski]], kretali Europom. [[Franci]], [[Alemani]] i [[Burgundi]] smjestili su se u sjevernoj Galiji, dok su se [[Angli]], [[Sasi]] i [[Jiti]] [[Anglosaksonsko naseljavanje Britanije|naselili u Britaniji]].{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 417}} Tridesetih godina 5. stoljeća Huni su napali carstvo; njihov vođa, [[Atila]] (vl. 434–453) predvodio je napade na Balkanski poluotok 442. i 447, na Galiju 451. i na Italiju 452. godine.{{sfn|James|2009|loc=str. 67‒68}} Hunska prijetnja nije nestala sve do Atiline smrti 453, kad se njegov hunski plemenski savez raspao.{{sfn|Bauer|2010|loc=str. 117‒118}} Ove plemenske navale u potpunosti su promijenile političku i demografsku prirodu onoga što je ranije činilo Zapadno rimsko carstvo.{{sfn|Cunliffe|2008|loc=str. 417}}

 

 

== Rani srednji vijek ==

{{main|Velika seoba naroda|Pad rimskog carstva}}

 

 

[[Datoteka:Theoderic Quarter Siliqua 80000847.jpg|thumb|left|[[Teodorik I|Teodorikov]] novčić]]