Srednji vijek – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 40:
[[Datoteka:Theoderic Quarter Siliqua 80000847.jpg|thumb|left|[[Teodorik I|Teodorikov]] novčić]]
 
Između 5. i 8. stoljeća novi narodi i moćni pojedinci ispunili su prazninu koju je u politici ostavio nestanak centralne rimske uprave.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 96‒97}} Ostrogoti su se naselili u [[Italija (Rimsko Carstvo)|Italiji]] krajem 5. stoljeća i pod [[Teodorik I|Teodorikom]] (umro 526) uspostavili [[Ostrogotsko Kraljevstvo|kraljevstvo]], za koje je bila karakteristična međusobna suradnja romanskog i ostrogotskog stanovništva, barem do posljednjih godina Teodorikove vladavine.{{sfn|James|2009|loc=str. 82‒85}} Burgundi su naselili [[Galija (rimska provincija)|Galiju]] i, nakon što su 436. Huni srušili njihovu prvu državu, tijekom četrdesetih godina 5. stoljeća utemeljili su novo kraljevstvo. To se kraljestvo prostiralo na području između današnje [[Ženeva|Ženeve]] i [[Lyon|Lyona]] i krajem 5. i početkom 6. stoljeća razvilo se u moćno [[Burgundsko Kraljevstvo|kraljevstvo]].{{sfn|James|2009|loc=str. 77‒78}} U sjevernoj Galiji [[Franci]] i [[Briti]] uspostavili su svoje male državne entitete. Središte [[Franačka|Franačke]] nalazilo se u sjeveroističnoj Galiji, a prvi franački kralj o kome se zna nešto više bio je [[Hilderik I]] (umro 481).{{#tag:ref|U njegovom grobu, otkrivenom 1653. godine, pronađeno je oružje i velika količina zlata.{{sfn|James|2009|loc=str. 79‒80}}|group=n}} Pod Hilderikovim sinom [[Klovis I|Klovisom]] (vl. 509‒511) franačko se kraljevstvo proširilo i prešlo na kršćanstvo. Briti, poreklom iz [[Britanija (rimska provincijeprovincija)|Britanije]] ― današnje [[Velika Britanija|Velike Britanije]] ― nastanili su se u oblasti današnje [[Bretanja|Bretanje]], koja je i nazvana tako po njima.{{sfn|James|2009|loc=str. 78‒81}} Svoja su kraljevstva utemeljili i [[Vizigotsko Kraljevstvo|Vizigoti u Hispaniji]], Svevi u sjeverozapadnoj Hispaniji te [[Vandalsko Kraljevstvo|Vandali u sjevernoj Africi]].{{sfn|James|2009|loc=str. 77‒78}} U 6. stoljeću [[Langobardi]] su se nastanili u sjevernoj Italiji, gdje su ostrogotsko kraljevstvo zamijenili [[Langobardsko Kraljevstvo|skupinom gofovija]] koje su povremeno birale jednoga zajedničkog kralja. Krajem 6. stoljeća tu je praksu već zamijenila stalna monarhija.{{sfn|Collins|1999|loc=str. 196‒208}}
 
Seoba naroda dovela je u Europu nove etničke skupine, premda su neke oblasti pretrpjele veći, a neke manji upliv novih naroda. Primjerice, u Galiji su se pridošlice u većoj mjeri naselile u sjeveroistočnom dijelu, a u manjoj mjeri u jugozapadnome. [[Slaveni|Slavenski narodi]] nstanili su se u središnjoj i istočnoj Europi i na Balkanskom poluotoku. Naseljavanje su pratile i promjene u jeziku. Latinski su u zapadnom dijelu nekadašnjeg Rimskog carstva postupno zamijenili jezici koju su izrasli iz latinskoga, ali su se ipak od njega razlikovali i koje se skupno nazivaju [[Romanski jezici|romanskim jezicima]]. Ove lingvističke promjene događale su se tijekom mnogih stoljeća. U [[Bizantsko Carstvo|Bizantskom carstvu]] i dalje se govorio [[Srednjovjekovni grčki jezik|grčki jezik]], no Slaveni su sa sobom u istočnu Europu donijeli i [[Slavenski jezici|slavenske jezike]].{{sfn|Davies|1996|loc=str. 235‒238}}