Razlike između izmjena na stranici "Srednji vijek"

m/м
=== Križarski ratovi ===
{{main|Križarski ratovi|Rekonkvista|Sjeverni križarski ratovi}}
{{see also| Bizantsko carstvo pod Makedonskom dinastijom| Bizantsko carstvo pod Dinastijomdinastijom KomninaKomnena}}
 
[[Datoteka:Crac des chevaliers syria.jpeg|thumb|[[Krak des Chevaliers]] sagrađen je sagrađen tijekom križarskih ratova za [[Ivanovci|Ivanovce]].<ref name=Fortress268>{{sfn|Kaufmann and |Kaufmann ''Medieval Fortress'' |2001|loc=str. 268–269</ref>}}]]
 
U 11. stoljeću [[Seldžuci]] su osvojili veći dio SrednjegBliskog Istokaistoka, zauzevši Perziju tijekom 1040-ih, Jermeniju tijekom 1060-ih i Jeruzalem 1070. godine. Turska je vojska 1071. pobijedila bizantsku vojsku u [[Bitka kod Mancikerta|Bicibici kod Mancikerta]] i zarobila bizantskog cara [[Roman IV Diogen|Romana IV]] (vladavinavl. 1068–711068–1071). Turci su nakon toga mogli slobodno napasti Malu Aziju, što je nanijelo jak udarac Bizantskom carstvu, zato što su mu oduzeli veći dio populacijestanovništva i glavni izvor prihoda. Iako su se Bizantinci regrupiralipregrupirali i donekle oporavili, nikada nisu potpuno vratili Malu Aziju i često su se morali braniti. I Turci su imali poteškoće, izgubivšibudući da su im Jeruzalem zbogproteli egipatskihegipatski [[FatmidskiFatimidski Kalifat|FatimidaFatimidi]] i pretrpivšida su pretrpjeli niz unutrašnjihunutarnjih građanskih ratova.<ref name=Davies332>{{sfn|Davies ''Europe'' |1996|loc=str. 332–333</ref>}} Bizantinci su se također suočili sa oživljenom [[Drugo bugarsko carstvo|Bugarskom]], koja se u kasnomkrajem 12. i u 13. stoljeću proširila na Balkanu.<ref name=Davies386>{{sfn|Davies ''Europe'' |1996|loc=str.&nbsp; 386–387</ref>}}
 
Cilj križarskih ratova bilo je oduzimanje [[Jeruzalem]]a iz muslimanske vlasti. [[Prvi križarski rat]] objavio je papa [[Urban II]] (papa 1088–991088–1099) na [[Koncil u Clermontu|Koncilukoncilu u Clermontu]] 1095. kao odgovor na zahtjevmolbu bizantskog cara [[Aleksije I Komnen|AleksijaAlekseja I Komnena]] (vladavinavl. 1081–1118) za pomoć protiv naknadnogdaljnjeg muslimanskog napredovanja. Urban je obećao [[oprost]] bilo komesvakome tko bibude sudjelovao. Desetci tisućaTisuće ljudi iz svih slojeva društva mobilizirali su se u čitavoj Europi i osvojili Jeruzalem 1099. godine.<ref name{{sfn|Loyn|1989|loc=MACrusades/>str. 106–107}} Jedno Jednaod osobinaobilježja križarskih ratova bili su [[pogrom]]i lokalnih JevrejaŽidova, do kojihčega je često dolazilo kadakad su križari napuštali svoje zemlje i išli na Istok. Oni su bili naročito brutalni tijekom Prvog krstaškogkrižarskog rata,<ref name{{sfn|Loyn|1989|loc=Jews191/>str. 191}} kada su jevrejske zajednice u [[Köln]]u, [[Mainz]]u i [[Worms]]u iskorijenjene, a ostale zajednice u gradovima između rijeka [[Sena|Sene]] i Rajne znatno ozlijeđenesmanjene.<ref name{{sfn|Lock|2006|loc=Comp397>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 397–399</ref>}} Još jednajedan izdanak križarskih ratova bilo je osnivanje novih vrsta monaškog redaredovništva, [[Viteški red|viteških redova]] [[Templari|Templara]] i [[Ivanovci|Ivanovaca]], koji su spojili monaški život sas vojnom službom.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber145/>str. 145–149}}
 
Križari su učvrstili svoja osvajanja u [[križarske države|križarskim državama]]. Tijekom 12. i 13. stoljeća došlo je do niza sukoba između tih i okolnih muslimanskih država. Molbe tih država papinstvupapstvu dovele su do jošnovih križarskih ratova,<ref name{{sfn|Loyn|1989|loc=MACrusades>Riley-Smith "Crusades" ''Middle Ages'' str. 106–107</ref>}} poput [[Treći križarski rat|Trećeg križarskog rata]], objavljenih u svrhu ponovnog osvajanja Jeruzalema, kojegkoji je [[Saladin]] (umro 1193) osvojio 1187. godine.<ref name{{sfn|Payne|2000|loc=Payne204>Payne ''Dream and the Tomb'' str. 204–205</ref>}}{{efn-ua#tag:ref|Tada Vojnosu osnovani i vojno-religijski redovi poput [[templari|Templara]] i [[ivanovci|Ivanovaca]], osnovanikoji su ipotom igrali suimali sastavnuvažnu ulogu u križarskim državama.<ref name=Lock353>{{sfn|Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' |2006|loc=str. 353–356</ref>}}|group=n}} [[Četvrti križarski rat]] 1203. bio je usmjeren na KonstantinopoljCarigrad umjesto na Svetu zemlju, te je on zauzet 1204. godine, što je dovelo do uspostavljanja [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva Konstantinopolja]]<ref name=Lock156>Locksa ''Routledgesredištem Companion to the Crusades''u Carigradu{{sfn|Lock|2006|loc=str. 156–161</ref>}} i jakogdo značajnog slabljenja Bizantskog carstva. Bizantinci su ponovo osvojilizauzeli taj gradCarigrad 1261. godine, ali nikada nisu dostigli svoju prethodnunekadašnju snagu.<ref name=Backman299>{{sfn|Backman ''Worlds of Medieval Europe'' |2003|loc=str. 299–300</ref>}} Do 1291. godine sve križarske države bile su ponovo osvojene ili izgurane sa kopna, mada je titularno [[Jeruzalemsko Kraljevstvokraljevstvo]] opstalo na [[Kraljevina KiparCipar|KipruCipru]] još nekoliko godina nakon toga.<ref name{{sfn|Lock|2006|loc=Lock122>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 122</ref>}}
 
Pape su pozivali na križarske ratove i drugdje osim u Svetoj Zemlji: u Španjolskoj, južnoj Francuskoj i duž Baltika.<ref name{{sfn|Loyn|1989|loc=MACrusades/>str. 106–107}} ŠpanskiŠpanjolski križarski ratovi spojili su se sa ''Rekonkvistomrekonkvistom'' Španjolske od muslimana. Iako su Templari i Ivanovci sudjelovali u španskim križarskim ratovima, osnovani su i slični španskišpanjolski vojno-religijski redovi, većinaod kojih jese postalado diopočetka 12. stoljeća većina utopila u dva glavna reda, [[Red Kalatrava|Red Kalatrava]] i [[Red Santiaga|Red Santiaga]], do početka 12. stoljeća.<ref name{{sfn|Lock|2006|loc=Lock205>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 205–213</ref>}} Sjeverna Europa također je ostala izvan kršćanskog utjecaja do 11. stoljeća ili kasnije, te je postala mjestopoprište križarskih ratova kao dio Sjevernih križarskih ratova od 12. do 14. stoljeća. Ti križarski ratovi također su izrodili jedan vojni red, [[Livonijska braća mača|Red braće mača]]. Još jedan red, [[Teutonski viteški red]], iako izvorno osnovan u križarskim državama, fokusiraousredotočio je mnogoveći dio svoje aktivnosti na BaltikuBaltik nakon 1225. godine, a 1309. je premjestio je glavno sjedište u [[Zamak u Malborku|Marienburg]] u [[Pruska|Pruskoj]].<ref name{{sfn|Lock|2006|loc=Lock213>Lock ''Routledge Companion to the Crusades'' str. 213–224</ref>}}
 
=== Intelektualni život ===