Antonijo Šimunović – razlika između verzija

Antonijo Šimunović je rođen 19. 8. 1972 godine u Jablanici u porodici Petra i Jelke Šimunović.<ref name="ncl">{{Citiranje www|naslov=Hrvat žrtva slovenskog ratnog zločina|url=http://www.nacional.hr/clanak/24444/hrvat-zrtva-slovenskog-ratnog-zlocina|autor=Stanko Borić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Nacional|format=|rad=|stranice=|dan=10. 4. 2006|mjesec=|godina=|preuzeto=15. 10. 2014|arhivurl=http://archive.is/zNgnO|arhivdatum=12. 9. 2013|citat=}}</ref> Antonijo je otišao na redovno odsluženje vojnog roka [[16. 12.]] [[1990]] godine iz [[Mostar]]a.<ref name="n">{{Citiranje www|naslov=Jelke Šimunović: "Nisu mi rekli kako je ubijen moj Antonio"|url=http://www.nezavisne.com/dnevne/dogadjaji/dog04112006-02.php|autor=M. Krilić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Nezavisne|format=|rad=|stranice=|dan=10. 4. 2006|mjesec=|godina=|preuzeto=15. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/GRnnn|arhivdatum=15. 10. 2014|citat=}}</ref><ref>Nihad Halilbegović, 2002, str. 42</ref> Tokom 1991 godine bio je u sastavu [[31. korpus JNA - Maribor|31. korpusa JNA - Maribor]] (VP 7646 [[Dravograd]]). Antonija je rat u [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Sloveniji]] snašao u karauli JNA na Holmcu u blizini graničnog prijelaza [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] i [[Austrija|Austrije]].<ref name="ioss">Ivan Matović, Stanoje Jovanović, 1991, str. 83</ref> Antonijo je u pismima svojoj porodici pisao kako već tri mjeseca ne izlazi iz karaule i rovova te da je zabrinut za budućnost, a svoju je jedinicu zlosutno nazivao "vodom smrti". Posljednje Antonijevo pismo njegova je porodica dobila tjedan dana prije njegove smrti.<ref name="ncl"/> Bitka za [[Granični prijelaz Holmec|granični prijelaz Holmec]] i karaulu JNA je počela [[27. 6.]] 1991 godine kada je TO Slovenije napala karaulu. U tom neuspješnom napadu na karaulu poginula su dva slovenska policajca. Sljedeći dan je nastavljena razmjena paljbe između slovenskih teritorijalaca i vojnika (većinom regruti) JNA. 28. 6. 1991 godine, prijepodne oko 10.30 sati, jedna grupa vojnika JNA se predala, dok su ostali pružali otpor do otprilike 11 sati, kada su se i oni predali. Čin predaje je zabilježila TV ekipa austrijskog [[ÖRF]]-a tj. snimatelj Ivan Klarić. Na toj snimci se vidi izlazak 6 vojnika JNA iz karaule s bijelom plahtom i podignutim rukama. Nakon toga čula se brzometna paljba slovenskih teritorijalaca koja je oborila dio vojnika, dok su se ostali bacili na pod. Uz Antonija ubijeni su regruti [[Goran Maletić]] (19 g.) iz [[Novi Sad|Novog Sada]] i [[Zoran Ješić]] (18 g.) iz Sakula kod [[Opovo|Opova]].<ref name="ncl"/> U trenutku svoje smrti Antonijo nije imao niti dvadeset godina. Prema nalazima patologa, Antonijo i Zoran Ješić su odmah umrli, a Goran Maletić je iskrvario nakon nekog vremena. Slovenski teritorijalci isprva su govorili kako je vojnike JNA s leđa ubio njihov prepostavljeni koji im nije dopustio da se predaju. Međutim, na snimci se jasno vidi kako su pogođeni sprijeda i s boka, što su potvrdili i nalazi patologa. U smrtnom listu se kao mjesto Antonijeve smrti naveo granični prijelaz Holmec.<ref name="ncl"/> Antonijevo tijelo je njegovoj porodici dopremljeno u lijesu bez ikakvog objašnjenja.<ref name="bbc">{{Citiranje www|naslov=Hrvatski ugao slučaja Holmec|url=http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2006/04/printable/060416_holmec_croatian.shtml|autor=Maroje Mihovilović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=BBC|format=|rad=|stranice=|dan=16. 4. 2006|mjesec=|godina=|preuzeto=15. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/yOOmb|arhivdatum=15. 10. 2014|citat=}}</ref> Lijes nisu smjeli otvoriti nego su mu mogli vidjeti samo glavu.<ref name="ncl"/> Antonijo je pokopan na mjesnome groblju u selu [[Hudutsko]]me kraj Jablanice, gdje je rođen njegov otac Petar.<ref name="ncl"/><ref name="n"/> Antonijeva majka Jelka je dan prije vijesti o njegovoj smrti zlosutno sanjala Antonija da je došao na prozor njihovog stana u Jablanici u vojničkom odijelu, a na što ga je ona pitala: "''A što si mi, sine, došao?''", Antonijo je odgovorio: "''Majko, zaratit će se.''".<ref name="ncl"/><ref name="n"/><ref name="jl">{{Citiranje www|naslov=Nismo znali da su nam sina 1991. ubili Slovenci|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=144570|autor=|autorlink=|prezime=Pavić|ime=Snježana|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=11. 4. 2006|mjesec=|godina=|preuzeto=15. 10. 2014|arhivurl=http://archive.is/haGPC|arhivdatum=13. 9. 2013|citat=}}</ref> Sve do [[2006]] godine članovi porodice nisu znali kako je Antonijo poginuo, niti su čuli za slučaj Holmec.<ref name="bbc"/><ref name="jl"/> Antonijev otac je ogorčen što mu niko nije rekao kako mu je sin poginuo, dok se njegova majka Jelka obratila i jednom advokatu iz [[Đakovo|Đakova]] kako bi saznala pod kojim okolnostima je poginuo njen sin, ali ni on ništa nije saznao.<ref name="ncl"/> Ubojstvo Antonija i dvojice njegovih drugova aktualizirao je slovenski Helsinški odbor koji je [[1999]] godine podnio tužbu slovenskom državnom odvjetništvu protiv nepoznatih počinitelja za ratni zločin i kršenje [[Ženevske konvencije|Ženevskih konvencija]].<ref name="ncl"/><ref name="n"/> U nastojanjima da se nađu krivci i utvrdi činjenično stanje, Slovenski helsinški odbor za ljudska prava obratio se i [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Haaškom tribunalu]], no glavna tužiteljica [[Carla del Ponte]] nije imala sluha za navedeni slučaj. Del Ponte je izjavila kako se tribunal u Haagu ne želi baviti "manjim" kršenjima ratnoga prava već isključivo slučajevima s većim brojem žrtava, iako niti u Statutu suda niti u Ženevskim konvencijama nigdje ne stoji koliko ljudi mora biti ubijeno kako bi se protupravne radnje klasificirale kao ratni zločin.<ref name="ncl"/> Antonijevu porodicu je u ratu, uz pogibiju sina, zadesila i izbjeglička havarija. Kad je izbio [[rat u Bosni i Hercegovini]], sklonili su se u [[Split]]. Potom su se vratili u Jablanicu, ali zbog [[Bošnjačko-hrvatski sukob|bošnjačko-hrvatskog sukoba]], iz ratom zahvaćene Jablanice pobjegli su u Huducko, pa u [[Prozor (BiH)|Prozor]] i [[Tomislavgrad]] da bi se na kraju skrasili u [[Raštani (Mostar)|Raštanima]], izbjegličkom naselju kod [[Mostar]]a.<ref name="n"/><ref name="jl"/> Danas tu žive Antonijeva majka, otac i brat Goran. Druga dvojica braće, Miro i Bernard, su se oženili i žive sa svojim porodicama.<ref name="ncl"/><ref name="n"/>