Na Drini ćuprija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 40:
== O djelu ukratko ==
Roman počinje opisom [[višegrad]]ske kotline, [[Drina|Drine]] i Sokolovićeva mosta od 11 skladnih lukova isklesanih od banjskog kamena.
Zatim nas vraća na početak [[16. vijek|16. st.]] i opisuje otomanski [[danak u krvi]], kad ojađene majke i sestre trče uz kolonu [[Janjičari|janjičarskih sejmena]] ne bi li još jedanput ugledale glavu svog djeteta ili brata, koja viri iz sepetke na konju. Rijeka je konačan rastanak jer je majke i sestre nemogu preći, - to ostavi duboku bol u grudima jednog od tih mališana, za kojeg kasnije saznajemo da je postao [[vezir|Veliki vezir]] [[Mehmed-paša Sokolović]]. On daje da se o njegovom trošku izgradi most i tako se počinju nizati priča za pričom, naizgled nepovezane vremenom i prostorom - ali sa jednom vrhunskom misli koju izgovara '''Dauthodža Mutevelić''' {{Citat|da je naša sudbina na zemlji sva u borbi protiv kvara, smrti i nestajanja i da je čovek dužan da istraje u toj borbi i onda kad je potpuno bezizgledna.|Ivo
[[Datoteka:Visegrad Drina Bridge 1.jpg|left|thumb|280px|[[Stari most u Višegradu|Sokolovićev most u Višegradu]] na [[Drina|Drini]]]]
Jezik Andrićeva romana je naizgled jednostavan i lako razumljiv, ali svaka riječ je duboko odvagnuta i skladno uklopljena. Jezik je kako neki kažu andrićevski - ekavica sa sintaksom koja je kadkad svojstvena hrvatskom kadkad srpskom, a vrlo često bosanskom. Ustvari to je jezik koji je Anrić dobro zapamtio u djetinstvu, kako je stvarno govorio narod toga kraja - [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] (i vice versa).
| |||