Nezavisna Država Hrvatska – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Poništena izmjena 19439885 korisnika August Dominus (razgovor)
Red 137:
[[Datoteka:Prisega vlade NDH (2).jpg|thumb|250px|Polaganje prisege vlade NDH]]
Ubrzo po preuzimanju vlasti Ustaše donose zakone kako bi se povećala proizvodnja hrane i kako bi [[seljaci]] bili zakonski prisiljeni da barem dio plodova prodaju državi. Također u pokušaju borbe s [[inflacija|inflacijom]] donose se zakoni o maksimalnim cijenama i minimalnoj količini hrane koju mora dobiti svaki stanovnik, ali samoubilačka krvava politika sve te ekonomske planove ubrzo uništava što dovodi do prehrambene krize. Partizanske akcije zajedno s odbijanjem seljaka i logističkim problemima rezultiraju tako da NDH uspijeva uzeti tek 30 % uroda iz [[1943]]. godine. Gladovanja koju te, a i ostale godine traju praktički bez prestanka Pavelić pokušava rješiti ograničenim uvozom hrane bez značajnih uspjeha. Rezultat toga postaje izdavanje hrane na točkice po kojim svaki [[stanovnik]] ima pravo na 150 [[gram]]a kruha, što je bila najniža količina hrane bilo gdje u Evropi<ref>Cabas:Economic problems of Independent State of Croatia, str 13., report Josipa Cabasa ministra industrije i trgovine premijeru Nikoli Mandiću 4. 2. 1944.</ref>. Takva situacija dovodi do stvaranja crnog tržišta za bogatije slojeve s jedne strane i praktičkog umiranja od gladi siromašnijih slojeva društva<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_77.htm Izveštaj Dobrosava Jevđevića od aprila 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj i ekonomskoj situaciji u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji i o saradnji četnika sa italijanskim okupatorom u borbi protiv NOP-a]</ref>.
 
Vlada NDH osnovala je Državnu opskrbnu poslovnu središnjicu (DOPOS) za davanje obroka i planiranje distribucije [[hrana|hrane]]. U proljeće 1943., prema britanskim procjenama, tjedna dijeljenja obroka za običnog potrošača u NDH iznosila su 1050 grama [[kruh]]a, 75 grama [[brašno|brašna]], 250 grama [[meso|mesa]], 60 grama [[masti]], 50 grama [[ulje|ulja]], 75 grama [[šećer]]a, 100 grama [[sir]]a i 115 grama [[mahunarke|mahunarki]].<ref>United States, Foreign Economic Administration, ''Yugoslavia: Economic Resources During the Liberation Period'', str. 33.</ref><ref>[[Jozo Tomašević]], ''Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945 (okupacija i kolaboracija)'', EPH Liber, Zagreb 2010.</ref> Zbog iznimno ograničenih zaliha hrane isporuka širem stanovništvu bila je neredovita i znatno manja od zakonom propisanih količina. NDH se isticala po tome što je imala najmanje službene obroke hrane od bilo koje ratom zahvaćene europske zemlje.<ref>Cabas, ''Gospodarski problemi NDH'', str. 11.</ref>
 
Od siječnja do kraja listopada 1943. DOPOS je tjedno u [[Sarajevo|Sarajevu]] koje je tada imalo oko 100 000 stanovnika dijelio po osobi 795 grama brašna, 7 grama makarona, 2,4 grama [[maslac]]a, 65 grama šećera te 675 grama [[krumpir]]a iz Njemačke. Meso i mast uopće nisu dijelili. Meso je zadnji put dijeljeno prethodnog [[Božić]]a, kad je 2 000 kg podijeljeno svim žiteljima grada.
 
Tijekom određenih razdoblja u [[1944.]] Nijemci su morali organizirati dopremu pošiljaka velikih količina [[žito|žita]] (većinom iz Rumunjske) in šećera iz Njemačke u NDH. Između [[1. veljače]] i [[1. kolovoza]] uvezeni su idući proizvodi za potrebe boraca hrvatskih oružanih snaga i civilnog stanovništva. 104 475 metričkih tona žita za kruh, 11 596 metričkih tona sušenoga [[grah]]a i 145 572 metričke tone krumpira. Godišnja potreba za uvozom masti i ulja iznosila je 5 732 metričke tone i 15 230 metričkih tona šećera.
 
Osim gladi drugi važni ekonomski problem koji vlada neće uspjeti nikada rješiti je bila inflacija. Kratko vreme nakon proglašenja NDH izdano je [[Kuna (NDH)|kuna]] u vrijednosti od 6 milijardi, a ta novčana masa će porasti na 240 milijardi [[Kuna (NDH)|kuna]] četri godine kasnije. Kada se te promjene novčane mase primjene na podatke o inflaciji dolazi se do toga da je indeks cijena kontroliranih od države porastao s 100 iz 1939. (osnivanje banovine Hrvatska) na 473 u decembru 1942. i na 8350 u decembru 1944., dok će nekontrolirane cijene porasti s indeksa 100 1939 godine na indeks 21857 u decembru 1944. kada su izdani posljednji statistički podaci.<ref>Hrvatska državna banka 1944. godine, str.12-15 i 32</ref>