Rembrandt van Rijn – razlika između verzija

Rembrandt Harmenszoon van Rijn je rođen u [[Leiden]]u u [[Holandija|Nizozemskoj]] kao deveto dijete roditelja Harmena Gerritsza van Rijna i Neeltgene Willemsdr van Zuytbrouck.<ref>Bull, et al, str. 28.</ref> Njegova obitelj je imala mnogo prihoda, ali i posla; otac mu je bio mlinar a majka pekareva kći. Najprije je pohađao [[latinski jezik|latinsku]] školu, a potom i [[univerzitet|sveučilište]] u Leidenu da bi završio kao šegrt kod slikara povijesnih tema [[Jacob van Swanenburgh|Jacoba van Swanenburgha]] kod kojeg je proveo tri godine. Nakon kratkog, ali važnog naukovanja kod slavnog slikara [[Pieter Lastman|Pietera Lastmana]] u [[Amsterdam]]u, Rembrandt je otvorio svoj studio u Leidenun 1624. ili 1625., koji je dijelio s kolegom [[Jan Lievens|Janom Lievensom]]. Godine 1627. Rembrandt započinje primati učenike, između ostalih i [[Gerrit Dou|Gerrita Doua]].<ref>Slive posjeduje detaljnu biografiju, str.55 ff.</ref>

Do kraja 1631., Rembrandt se i seli u Amsterdam, tada brzorastući i glavni trgovački grad Nizozemske, te tamo uspješno počinje raditi portrete. Rembrandt je 1634. oženio Saskiju van Uylenburg, nećakinju trgovca umjetninama Hendrickvan Uylenburga{{sfn|Slive||pp=60-61}} Iste godine Rembrandt postaje Amsterdamskim majstorom i članom lokalne udruge slikara, te prima u naukovanje brojne slikare kao što su [[Ferdinand Bol]] i [[Govert Flinck]].<ref name=Bull-28>Bull, et al, str. 28</ref>

Krajem 1640tih Rembrandt je započeo vezu s mnogo mlađom Hendrickje Stoffels, koja je najprije bila njegova kućopaziteljica. Godine 1654. rodila im se kći Cornelia, te je Hendrickje morala odgovarati pred Nizozemskim reformističkim sudom optužena da je “učinila prostitutski čin sa slikarom Rembrandtom”. Ona je priznala i nije joj bilo dozvoljeno da krsti kći. Ona i Rembrandt su bili u priznatoj pravnoj obiteljskoj zajednici, ali nikada u građanskom braku, jer je Rembrandt želio očuvati zakladu sinu Titusu koju mu je ostavila pokojna majka.<ref name=Slive-71/>

Rembrandt je živio iznad svojih primanja, kupujući umjetnine (pa čak i licitirajući za svoje slike), grafike i rijetkosti do te mjere da je sud, kako bi Rembrandt izbjegao [[bankrot]] 1656., odredio da mora prodati slike i veliki dio svoje kolekcije antikviteta. Iz prodajne liste 1657. i 1658. (s razočaravajućim cijenama) saznajemo kako je u posjedu pored brojnih slika starih majstora imao i biste rimskih careva, samurajske oklope, kolekciju prirodoslovnih izložaka i minerale.{{sfn|Slive||pp=84}} Također je morao prodati svoju kuću i tiskarsku prešu, te se preseliti u skromniju kuću u [[Rozengracht]]u in 1660.{{sfn|Schwarz||pp=12}}

Rembrandt je još slikao brojne portrete kada ga je 1667. god. posjetio obožavatelj, toskanski knez [[Cosimo III. de' Medici]], na svom putu u Amsterdam.{{sfn|Clark|1978|pp=34}}

Rembrandt je nadživio i svoju ženu Hendrickje, koja je umrla 1663., i svog sina Titusa, koji je preminuo 1668., ostavivši za sobom kćerkicu. Rembrandt je umro godinu dana kasnije, [[4. 10.|4. listopada]], [[1669|1669.]] u Amsterdamu, te je pokopan u neoznačenu grobnicu na groblju ''Westerkerk''.{{sfn|Slive||pp=83}}

Iako se u 20. st. mislilo kako je Rembrandt naslikao gotovo 600 [[slika]], danas se vjeruje kako je taj broj bliži brojci od 300.<ref>Te slike se dijele na "najvjerojatnije autentične", "vjerojatno autentične" and "vjerojatno neautentične" na [http://staff.science.uva.nl/~fjseins/RembrandtCatalogue/ the Online Rembrandt catalouge]</ref> Njegove [[grafika|grafike]] se obično nazivaju [[bakropis]]ima, premda je veliki broj [[bakroreza]] a ponekad i u tehnici [[suha igla|suhe igle]], a kreću se oko brojke od 300 djela.<ref>Prije dvjesto godina Bartsch navodi 375., a skoriji navodi kao Schwartz, str. 6, navodi 289; Münz 1952., 279, Boon 1963., oko 287. [http://www.printcouncil.org/search.html Print Council of America]</ref> Najvjerojatnije je za života napravio i više od 2,000 crteža.

Jednom je utvrđeno devedeset njegovih autoportreta, ali se isto tako zna da je svojim učenicima kao zadatak često davao da kopiraju neki njegov autoportret. Moderni znanstvenici smanjuju tu brojku na četrdesetak slika, kao i nekoliko crteža i 31 bakropis.<ref>White i Buvelot 1999, str. 10.</ref> Na mnogima je prikazivao sebe u kvazi-povijesnim pozama i iskreveljenim licem. Njegove slike uljenim bojama otkrivaju napredak od nesigurna mladića, preko sigurna i uspješna slikara portreta 1630tih, do nemirnih ali snažnih portreta koje je radio u starosti. One skupa daju neobično jasnu sliku čovjeka, njegova izvanjskog izgleda, ali i psihološki karakter koji je vidljiv na njegovom bogato oslikanom licu.

Od kasnih 1640tih sloboda i dubina njegovih crteža i slika ponavlja se i u njegovim grafikama. Djela su širokog raspona tema i tehnika; ponekad ostavlja velike površine praznog papira, a ponekad opet koristi kompleksnu mrežu linija kako bi stvorio bogate tamne tonove.{{sfn|Ackley||pp=14}}

1650tih, Rembrandtov stil se mijenja, slike postaju veće, boje bogatije a potezi kistom izraženiji čime se udaljio od mode vremena koja je težila glatkijim i detaljnijim radovima. Ovo se može opravdati njegovim upoznavanjem s kasnim radovima [[Tizian]]a, i željom da se djela doimlju “nedovršenima” s bogatom teksturom i brojem slojeva čineći tako prostor ne samo iluzionistički, nego i doista dubokim.<ref>van de Wetering, str. 157.-8., 190.</ref>

Rembrandt je stvarao grafike tijekom cijele svoje karijere od 1626. to 1660., jedina godina iz koje ne postoji datirana grafika je problematična 1649.<ref>Schwartz, 1994, str. 8-12</ref> Sloboda [[gravira]]nja je bila iznimno važna u njegovom djelu. Najprije je koristio stil sličan svojem crtežu, ali se kasnije približio slikarskim efektima koristeći mnoštvo jetkanja kiselinom kako bi postigao različite jačine linija. Tijekom 1640tih radio je u više faza na grafici ''Grafika od stotinu Goldena'' i bilo je to "krunsko djelo sredine njegove karijere" iz čega je iznikao njegov finalni stil.{{sfn|White|1969|pp=6}}

{{commonsCommonscat|Rembrandt}}