Jurij Andropov – razlika između verzija

|datum rođenja=[[15. 6.|15. lipnja]], [[1914]].

|datum smrti= [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]].

|godine u službi=[[12.studenog]] [[1982]]. - [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]].

|mandat_start=[[12. 11.|12. studenog]], [[1982]].

|mandat_kraj=[[9. 2.|9. veljače]], [[1984]].

|mandat_start2=[[12. 11.|12. studenog]], [[1982]].

|mandat_kraj2=[[9. 2.|9. veljače]], [[1984]].

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-F0417-0001-028, Berlin, VII. SED-Parteitag, 1.Tag.jpg|thumb|180px|Right|Andropov, [[W:hr:Erich Honecker|Honecker]] & [[Leonid Brežnjev|Leonid Iljič Brežnjev]]]]

'''Jurij Andropov''' ([[ruski jezik|rus]]. ''''' Ю́рий Влади́мирович Андро́пов''''', [[Nagutskoj]], [[15. 6.|15. lipnja]] [[1914]]. – [[Moskva]], [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]].) je bio sovjetski političar koji je služio kao [[Generalni sekretar KP SSSR|generalni sekretar]] [[Komunistička partija SSSR-a|KP SSSR]] i [[Vođe Sovjetskog Saveza|vođa SSSR-a]] od [[12. 11.|12. studenog]] [[1982]]. do [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]].

Andropov je bio sin željezničara i vjerojatno je rođen u mjestu [[Nagtuskoj]], gubernija [[Stavropol]]. Školovao se do [[1930]]., do priključenja [[Komsomol]]u. Andropov [[1939]]. postaje član [[Komunistička partija SSSR-a|KP SSSR-a]] i postaje prvi tajnik Komsomola u [[Karelo-Finska SSR|Karelo-Finskoj SSR]] od [[1940]]. do [[1944]]. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Anropov se upleo u [[Sovjetski partizani|partizanske]] radnje. Nakon rata preselio se u [[Moskva|Moskvu]] i priključio partijskom sekretarijatu. Godine [[1954]]. postaje sovjetski ambasador u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Andropov je bio jedan od odgovornih za sovjetsku odluku da okupira Mađarsku za vrijeme [[mađarskaMađarska revolucija 1956.|revolucije 1956]]. Njegova supruga zvala se [[Tatjana Andropova|Tatjana]].

Dva dana nakon [[Leonid Brežnjev|Brežnjevljeve]] smrti ([[12. 11.|12. studenog]] [[1982]].) postaje [[Glavni tajnik KP SSSR]] i [[Vođe Sovjetskog Saveza|vođa SSSR-a]]. Tako je postao prvi bivši [[KGB]]-ovac koji je postao Glavni tajnik KP-a i vođa SSSR-a. Njegvo stupanje u službu vođe na Zapadu je prihvaćeno sa strahovanjem, pretežito zbog njegove uloge u [[KGB]]-u i u mađarskoj revoluciji 1956.

Za vrijeme mandata, Andropov je pokušao poboljšati ekonomiju i smanjiti korupciju. Zapamćen je i zbog borbe za pojačanje radne discipline, koju je provodio pomoću tipičnog sovjetskog administrativnog pristupa i grube neodređenosti odane uspomenama prema [[Josif Staljin|Staljinovim]]ovim pravilima.

Što se tiče vanjskih poslova, napravio je jako malo – [[afganskoSovjetsko-sovjetskiafganistanski rat|rat]] u [[Afganistan]]u se nastavio. Andropova vladavina zapamćena je i po pogoršanju odnosa sa [[Sjedinjene Američke DržaveSAD|Sjedinjenim Državama]]. Dok je ispucao mnogo prijedloga koji su uključivali i redukciju srednje-dometnih nuklearnih raketa u Europi i sastanak sa američkim predsjednikom [[Ronald Reagan|Ronaldom Reaganom]], no ti prijedlozi su zanemareni od strane administracija [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] i [[Margaret Thatcher]]. [[Hladni Rat|Hladnoratovske]] tenzije pogoršane su padom sovjetskih vojnika u civilnom avionu „Korean Air Flight KAL-007“ nad [[Sovjetski Savez|SSSRomSSSR]]om [[1. 9.|1. rujna]] [[1983]]. i američkim premještanjem [[Pershing (raketa)|Pershing raketa]] kako bi se suočili sa sovjetskim oružjem u Europi. Sovjetsko-američki razgovori oko srednje-dometnih nuklearnih raketa suspendirani su od strane Sovjetskog Saveza u studenom [[1983]].

Andropov je umro od [[zatajenje bubrega|zatajenja bubrega]] [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]]., i to nakon mjeseci borbe sa lošim zdravljem. Naslijedio ga je [[Konstantin Černjenko]]. Pokopan je u [[Moskva|Moskvi]], u nekropoli [[Moskovski Kremlj|Kremlja]]a.

Unatoč Andropovljevu čvrstu stavu u [[Mađarska|Mađarskoj]] i mnogobrojnim protjerama i intrigama za koje je bio odgovoran kao dugogodišnji šef [[KGB]]-a, mnogi komentatori smatraju ga humanim reformatorom i jednim od najboljih vođa SSSR-a, osobito u usporedbi [[stagnacija (SSSR)|stagnacijom]]{{newdsm}} i korupcijom u kasnijim godinama vladavine njegovog prethodnika, [[Leonid Iljič Brežnjev|Leonida Brežnjeva]]. Općenito se smatra pristašom postepenijih i konstruktivnijih reformi nego što je bio [[Mihail Gorbačov]]. Veličina spekulacija centrira se oko pitanja bi li Andropov reformirao SSSR na takav način da ga ne bio doveo do [[Kolaps Sovjetskog Saveza|eventualnog raspada]]. No, ne može se poreći da Andropov nije podržavao, tada još mladog, [[Mihail Gorbačov|Gorbačova]] i potencirao ga kao svog budućeg nasljednika, da Gorbačov možda nikad ne bi postao vođa SSSR-a i generalni sekretar KP-a.

Kratko vrijeme koje je proveo kao vođa, većinom u vrlo slaboj državi, ostavlja debatatantima malo konkretnih indicija o prirodi ikakvih [[alternativna povijest (fikcija)|hipotetskih]]{{newdsm}} proširenih pravila. Isti slučaj je i sa kratkotrajnom [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinovom]]ovom vladavinom, takvo nešto ostavlja prostor debatantima da razviju omiljene teorije i da razviju mali [[kult ličnosti]] koji se formirao oko njega.

|'''[[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa Sovjetskog Saveza]]'''<br />[[12. 11.|12. studenog]] [[1982]].– [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]].