Osmansko Carstvo – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke
m razne ispravke
Red 44:
Osvajanjem Konstantinopolja to jest Carigrada, dovodi do sudbinskih promena Otomanske države koja sada postaje evropska velesila. Jedna od prvih stvari koju su muslimanski Turci učinili je bila promjena imena grada, koji je od sada postao poznat kao "Istanbul" (postoje mnoga nagađanja i teze o tome šta "Istanbul" znači: od "Islambol," što se na [[turski jezik|turskom]] može protumačiti kao "pun islama," do grčke intepretacije koja tvrdi da je to iskvareni oblik [[grčki jezik|grčkih]] riječi "istan polos," tj. "na putu za grad"; osmanlijski [[defter]]i iz tog period često koriste riječ "Konstantiniye").
 
[[Datoteka:Portrait of Mehmed II by Gentile Bellini (Cropped).png|thumb|left|120px|thumb|thumb120px|[[Mehmed II.|Mehmed II (Osvajač)]]]]
 
=== Širenje Osmanlijskog carstva (1453–1683) ===
Jačanje osmanlijske sile može se podijeliti na dva glavna i karakteristična perioda. Prvi period označava stabilna osvajanja i uspon - od zauzimanja [[Carigrad]]a, [[1453]], do smrti [[Sulejman Veličanstveni|Sulejmana Veličanstvenog]], [[1566]]. Bio je to period zapanjujućih postignuća Osmanlijskog carstva. Nakon osvajanja Konstantinopolja, Osmanlije su porazili [[Srbi|Srbe]] u [[Kosovska bitka|Kosovskoj bici]], [[1389]], što je utrlo put daljnjem širenju u Evropu. Sultan [[Selim I.]] Mrgodni ([[1512]]-[[1520]]), proširio je istočne granice carstva, poražavanjem [[Safavidi|safavidske]] [[Persija|Persije]] u [[Bitka kod Čaldirana|Bici kod Čaldirana]], [[1514]], i osnivanjem [[mornarica|mornarice]] na [[Crno more|Crnom moru]]. Selimov nasljednik, Sulejman Veličanstveni će još dalje proširiti carstvo i njegovu moć. Nakon osvajanja [[Beograd]]a, Sulejman osvaja [[Mađarska|Mađarsku]] u [[Bitka kod Mohača|Bici kod Mohača]], marširajući pravo do pred zidine [[Opsada Beča|Beča]], [[1529]]. (Kao što će se kasnije pokazati, bio je ovo krajnji domak Osmanlijskog carstva, nakon kojeg više nije bilo moguće dalje napredovati.) Na Istoku, [[suni]] [[sultan]] i [[halifa]] Sulejman je od iranskih [[šija|šiita]] oduzeo [[Bagdad]], [[1535]], omogućavajući Osmanlijama kontrolu nad Bliskim Istokom.
 
[[Datoteka:Suleyman I of the Ottoman Empire.jpg|thumb|left|120px|thumb|thumb120px|[[Sulejman I|Sulejman I (Veličanstveni)]]]]
 
Tokom ovog perioda, vješti [[arhitekt]] i [[inženjer]] bio je čuveni [[Mimar Sinan]], tj. "Arhitekt Sinan," koji je bio član Selimove inženjerske ekipe. Kasnije je Sinan je unaprijeđen u glavnog arhitektu što mu je dalo privilegiju da dizajnira, razije i nadogradi osvojene gradove, zasnivajući se na gradskom planu.
Red 62:
Tokom perioda stagnacije, Osmanlije su oslabili ratovi, posebno oni protiv [[Iran|iranskih]] [[šiiti|šiita]], [[Litvansko-poljska kraljevina|Litvansko-poljske kraljevine]], [[Rusija|Rusije]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Osmanlije su uspjele da poraze Ruse u Bici kod [[Prut]]a, [[1712]], i Austrijance, [[1736]], ponovo zauzimajući prethodno izgubljene teritorije u Evropi. Kasnije, u [[Krimski rat|Krimskom ratu]], Osmanlije će stupiti u savez sa Britancima i francuzima da bi porazili Ruse.
 
[[Datoteka:Koceks - Surname-i Vehbi.jpg|thumb|thumb|120px|Koćeci (''köçekler'') na vašaru]]
 
[[Požarevački sporazum]] je dao daha kratkom miru, koji je uslijedio između [[1718]]–[[1730]].
Red 89:
Pred kraj [[19. vijek]]a stvorene su tri nove [[balkan]]ske države, [[Srbija]], [[Bugarska]] i [[Grčka]], koje su, zajedno sa [[Crna Gora|Crnom Gorom]], tražile dodatne teritorije unutar [[Albanija|Albanije]], [[Makedonija|Makedonije]] i [[Trakija|Trakije]], prostranih oblasti pod turskom upravom. Ovo je bio jedan od uzroka [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]], [[1912]]-[[1913]]. U početku, ove su države, ohrabrene [[Rusija|Rusijom]], potpisale niz sporazuma iz [[1912]]: Srbija i Bugarska, u martu, a Grčka i Bugarska, u maju iste godine. Crna Gora je potom potpisala sporazume sa Srbijom i Bugarskom, u oktobru [[1912]]. Srpsko-bugarski sporazum je izričito zahtijevao podjelu Makedonije, što je dovelo do [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]]. Ovom je uslijedio [[Drugi balkanski rat]].
 
[[Datoteka:TreatyOfSevres (corrected).PNG|thumb|thumb|250px|Karta nakon [[Sporazum u Sevru|Sporazuma u Sevru]] (Sèvres)]]
U konačnom pokušaju zadržavanja vlasti i povraćaja barem nekih od izguljenih teritorija, osmanlijski [[trijumvirat]], pod vođstvom [[Enver Paša|Enver Paše]], je stavio Osmanlijsko carstvo na stranu [[Centralne sile|Centralnih sila]]. Na početku [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], carstvo je imalo izvijesnog uspjeha. [[Savezničke sile u Prvom svjetskom ratu|Saveznici]], u čijim su redovima bile i [[ANZAK]] snage, su poraženi u [[Bitka kod Galipolja|Bici kod Galipolja]]. Na [[Kavkaz]]u, Osmanlijsko carstvo je poraženo u nizu bitaka, tako da su [[Rusi]] osvojili [[Trabzon]], na [[Crno more|Crnom moru]], i [[Erzurum]] i [[Van]], u sjeveroistočnoj [[Anadolija|Anadoliji]].
 
Red 123:
=== Državni propusti ===
== Privreda ==
[[Datoteka:Timbre Ottoman 1901 20paras bright.jpg|thumb|thumb|100px|Poštanska marka iz 1901.]]
Osmansko carstvo počivalo je na specifičnom poretku feudalnog tipa. Taj se poredak nazivao timarsko-spahijski sistem. Timar je predstavljao najmanji zemljišni posjed koji je država to jest sultan davao na korištenje spahiji (konjaniku) za ratne zasluge. Veći posjed od timara, a najveći has. Zeameti su dodjeljivani krupnim spahijama, a hasovi visokim državnim službenicima.
Osmanlije su većinu svojih prihoda dobijali od harača. Godišnji prihodi od harača u evropskom dijelu Osmanskog carstva iznosili su 1.469.000 dukata. U isto vrijeme prihodi iz azijskog dijela Osmanskog carstva bili su 331.000 dukata. Sultani su širom svoga Carstva podizali velike građevinske komplekse koji se nazivaju sultanovim zadužbinama. Tako su vrlo bogati prihodi bili zemljišta, hanovi, hamami, dućani, kuće i čaršije u okviru sultanovih zadužbina.