Srpska pravoslavna crkva – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m razne ispravke; kozmetičke promjene
Red 30:
| Karta = [[Datoteka:Map of Eparchies of Serbian Orthodox Church-sr.svg|270px]][[Datoteka:Map of Eparchies of Serbian Orthodox Church (Orthodox Ohrid Archbishopric)-sr.svg|270px]][[Datoteka:Map of Eparchies of Serbian Orthodox Church in Europe-sr.svg|270px]][[Datoteka:Map of Eparchies of Serbian Orthodox Church in North America-sr.svg|270px]][[Datoteka:Map of Eparchies of Serbian Orthodox Church in Latin America-sr.svg|270px]][[Datoteka:Map of Eparchies of Serbian Orthodox Church in Oceania-sr.svg|270px]]
}}
 
 
 
 
Linija 67 ⟶ 65:
{{main|Žičko-pećka arhiepiskopija}}
[[Datoteka:Žiča Monastery, overview. Near Kraljevo, Serbia.jpg|thumb|[[Manastir Žiča]], sedište [[Žičko-pećka arhiepiskopija|arhiepiskopije]].]]
U Savino vreme, raška crkva je bila podređena [[ohridska arhiepiskopija|ohridskoj arhiepiskopiji]], i imala je samo tri eparhije ([[Ras]], [[Lipljan]] i [[Prizren]]) u kojima su vladike bili [[Grci]]. Nakon što mu je brat [[Stefan Nemanjić]] [[1217]]. od [[papa|pape]] dobio kraljevsku krunu, [[Sava Nemanjić]] odlazi u maloazijski grad [[Nikeja|Nikeju]], gde se nalazila prestonica vizantijskog cara i carigradskoga patrijarha u egzilu (od kako su Latini osvojili Carigrad), te od njih isposlova da raška crkva postane [[arhiepiskopija]] [[1219]]. godine. Sedište [[Žičko-pećka arhiepiskopija|nove arhiepiskopija]] je smešteno u novoizgrađeni [[Manastir Žiča]].
 
Po povrtaku u Rašku, Sava [[1221]]. saziva državno-crkveni sabor u [[Manastir Žiča|Žiči]] na kom kruniše svog brata za kralja, i organizuje [[progoni bogumila u Raškoj|nove verske progona]]. Tom prilikom, Sabor proklinje ne samo bogumile, već i poglavare [[bosanska crkva|bosanske crkve]], koja je pružala utočište prognanih hrišćanima.<ref name="Žitije Svetog Save">[http://www.rastko.org.rs/knjizevnost/liturgicka/teodosije-zitije_sv_save_c.html Teodosije, Žitije Svetog Save]</ref> Nakon sabora one koji nisu pristali da se odreknu svoje vere i pređu na pravoslavlje, "''s velikim beščašćem iz cele svoje zemlje izgonjahu''."<ref name="Fajfrić"/>
Linija 205 ⟶ 203:
 
== Kriticizam ==
 
Istoričar [[Milorad Tomanić]] navodi da je upravo zahvaljujući [[car Dušan|Dušanovim]] osvajačkim ratovima Srbija je postala carevina, a samim tim i Srpska crkva - [[patrijaršija]]: