Koločep – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m sredjivanje |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
▲<!--{{otok|
|Ime = Koločep
|zemljovid = [[Datoteka:Croatia_-_Elafit_Islands - Kolocep.PNG|250px|]]
Linija 12 ⟶ 11:
|stanovništvo = 150
|slika = [[datoteka:Island of Koločep.JPG|250px]]<br>Pogled na Koločep iz [[Orašac|Orašca]]
}}
'''Koločep''' (dubr. ime Kalamota) je otok u [[Elafiti|Elafitskim otocima]], a ujedno i najjužniji hrvatski naseljeni otok. Smješten je zapadno od [[Dubrovnik]]a od kojeg je udaljen 3 km. Zapadno od Koločepa nalazi se [[Lopud]], a južno [[Sveti Andrija (Elafiti)|Sv. Andrija]]. Na najužem dijelu [[Koločepski kanal|Koločepskog kanala]], udaljenost između kopna i Koločepa je oko 1 km.
== Ime ==
Koločep je jedan od rijetkih, ako ne i jedini jadranski otok koji ima dva naziva. Mjesno stanovništvo gotovo isključivo rabi neslužbeni naziv Kalamota, a sebe naziva Kalamotezima. U prošlosti je otok uvijek nazivan ''Calamotta''. U najstarijem spisu Župnog arhiva na Koločepu iz [[1497.]] godine otok je označen imenom ''Calamotta''. Po svemu se može zaključiti da je naziv [[starogrčki jezik|grčkog]] podrijetla, tim više što grčka riječ ''Kalamos'' znači ribarski štap. Koločepljani ribarski štap, odnosno ribarsku trs, i danas nazivaju ''kalamuća''.
== Biljni pokrov ==
Na otoku su od drvnih kultura, značajne [[maslina|masline]] i [[Bor (biljka)|borovi]].
== Promet ==
Na samom otoku nema cesta, jedina značajna prometnica na otoku je betonski put koji spaja dva naselja, dovoljno širok za pješake, ne i za vozila. Dva naselja su udaljena petnaestak minuta ugodne šetnje kroz zapuštena poljoprivredna dobra. Otok ima putničku brodsku vezu sa Dubrovnikom.
== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Hotel na Koločepu.JPG|thumb|mini|Hotel na Koločepu]]
[[turizam]] - na otoku postoji hotel, koji je danas u vlasništvu neprofitne udruge Otok znanja. Osim hotela, turizmom se bave i brojni privatni iznajmljivači.
Linija 32 ⟶ 38:
== Stanovništvo ==
[[Slika:LighthouseKolocep.jpg|minijatura|desno|250px|[[Svjetionik]] na Koločepu.]]
Apsolutno većinsko i autohtono stanovništvo na otoku su [[Hrvati]]. Kalamotezi žive u dva naselja, ''Gornjem Čelu'' koje se nalazi bliže Dubrovniku i ''Donjem Čelu'' - smještenom u dubokoj uvali koja gleda prema zapadu-sjeverozapadu. U [[14. stoljeće|14.]] i [[15. stoljeće|15.]] stoljeću na otoku je živjelo oko 2 000 stanovnika koji su posjedovali 37 većih brodova koji su plovili po cijelom Jadranu, pa čak i do [[Sicilija|Sicilije]]. Tijekom 15. stoljeća broj brodova narastao je na 65 (postojalo je i brodogradilište), ali preusmjerenjem pomorskog središta sa Sredozemlja na Atlantski ocean stanovništvo se raseljava uslijed propasti pomorstva. Koraljarstvo je također bilo unosna grana privređivanja, budući da su stari Koločepljani posebnim mrežama vadili [[koralj]]e iz Jadranskog i Egejskog mora i prodavali ih po Dubrovniku i Italiji. Godine [[1571.]] Turci su opustošili otok i odveli veliki broj stanovnika u sužanjstvo, ali ih je Dubrovačka Republika oslobodila plativši veliku otkupninu.
== Kultura ==
[[Datoteka:Crkva sv. Nikole (Koločep).JPG|thumb|mini|Ranosrednjovjekovna Crkva sv. Nikole na Koločepu]]
Na cijelom otoku postoji oko 17 vrijednih spomenika kulture, uglavnom manjih crkvica i kapelica koje potječu iz razdoblja do 16. stoljeća. Osim toga i veći dio stambenih i fortifikacijskih objekata predstavlja vrijedne i vrlo atraktivne primjere stare arhitekture. Nad samom lukom u Donjem Čelu nalazi se tvrđava Kaštio u čijim se podrumima za vrijeme napada gusara i pljačkaša moglo skloniti nekoliko stotina ljudi. Gornji dio Kaštia posve je uništen, ali sačuvani su podrumi dugi 30 m i široki 3 m. Iznad crkve matice nalazi se kula Toreta, visoka oko 14 m i široka oko 4 m sa svake strane. Povrh ulaza u kulu nalazi se maleni prozor kroz koji bi se na napadače lijevalo vruće ulje, smola i sl. ljetnikovce, polja i vinograde na Koločepu imale su vlastelinske obitelji Đorđići, Zamanje, Ranjine, Držići, Sorgo itd.
Najveća i najvažnija crkva na otoku je crkva matica posvećena Blaženoj Gospi, a potječe iz 12. ili 13. stoljeća. Iznutra je duga 13.6 m bez apside, a široka je 5 m. Najznačajnije očuvane kapelice su: kapela sv. Antuna Opata na predjelu Kaštio, sv. Trojstvo u zaseoku Mačus nasuprot glavnog pristaništa u Donjem Čelu, sv. Nikola na groblju i sv. Antun Padovanski u Gornjem Čelu. Na predjelu koji se danas zove ''Ispod Sv. Petra'' nekoć je bila kapela posvećena sv. Petru. Neko je vrijeme njen upravitelj i kapelan bio poznati dubrovački komediograf [[Marin Držić]]. U kapeli sv. Nikole na groblju pronađene su [[freske]] koje upućuju na zaključak da je kapela starija nego što se mislilo.
== Zanimljivosti ==
Dvoje članova posade [[Kolumbo|Kolumbu]] na brodu ''[[Santa Maria]]'' su bili sa Koločepa.
Jedan od najbogatijih hrvatskih iseljenika u Čileu, [[Pasko Baburica|'''Pasko''']] (a ne Paško, kako je često krivo nazivan) '''Baburica''' je rođen i odrastao na Koločepu, odakle se uputio u svijet.
==
{{
== Vanjske
{{WProjekti
|commons=
Linija 50 ⟶ 63:
|commonscathr=Koločep
}}
*
*
== Literatura ==
1. Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka IX., "Kulturno-prosvjetno društvo Primorac", Dubrovnik, 2006.
==
{{
[[Kategorija:Otoci u Hrvatskoj]]
| |||