Paul Henri Thiry d’Holbach – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Proširenje članka. Oprostite ako sam prekršio koje pravilo, ovo je moje prvo opširnije uređivanje. |
|||
Red 19:
Njegova najpopularnija knjiga je ''[[Système de la Nature ou Des Loix du Monde Physique et du Monde Moral]]'' (1770.; ''Sustav prirode ili zakoni svijeta fizike i svijeta morala''), objavljena pod pseudonimom J.B. Mirabaud jer je zagovarao materijalizam u njoj i [[Kritika religije|odbacivao religiju]] kao neistinitu i štetnu. Slavna je i ''Christianisme dévoilé'' (1761.; ''Otkriveno kršćanstvo''), objavljeno pod pseudonimom preminulog prijatelja, N.A. Boulangera, u kojoj je kritički i objetkivno analizirao [[kršćanstvo]] kao nešto što je u suprotnosti sa razumom, znanjem i prirodom. Očekivano, taj je spis zapaljen i zabranjen.
== Biografija ==
==Pogledi na religiju==▼
=== Rođenje i školovanje ===
D'Holbach je rođen u Edelsheimu u sadašnjoj Njemačkoj u [[buržoazija|buržoaskoj]] obitelji i biva kršten [[8. prosinca]] [[1723.]] iako se smatra da je rođen nekoliko dana prije.<ref name=pietroni>[http://www.uaar.it/uaar/premio-laurea-uaar/2007/pietroni-d-holbach-il-buon-senso-dell-ateismo.pdf Chiara Pietroni, ''D'Holbach: il buon senso dell'ateismo'' UAAR, 2007.]</ref>
O njegovom školovanju se brinuo stric Franciscus "Franz" Adam von Holbach, koji je emigrirao u [[Francuska|Francusku]] i naglo se obogatio špekulativnim poslovima na pariškoj burzi, dovoljno da [[1720.]] dobije plemićku titulu pod krunom regenta [[Filip II. Orleanski|Filipa II. Orleanskog]]<ref>Cushing, Max Pearson: ''Baron D’holbach A Study Of Eighteenth Century Radicalism.'' Izdavač: Kessinger Pub. Co. (2004.), str. 5.</ref>. Pošto nije imao djece, veći je dio svog imetka i plemićku titulu pustio nećaku koji se s njim doselio u Francusku već u svojoj 12. godini života. D'Holbach se kasnije školovao na pravnom fakultetu sveučilišta u [[Leiden]]u u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], u ono doba vrlo otvorenoj protoku novih ideja.<ref name="plato.stanford.edu">Michael LeBuffe, "Paul-Henri Thiry (Baron) d’Holbach", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Izdanje ljeto 2006.), Edward N. Zalta (ed.)[http://plato.stanford.edu/entries/holbach/]</ref>
U Leidenu je osim [[Pandekte|pandekti]] i [[rimsko pravo|rimskog prava]] naučio [[engleski jezik]] i usavršio svoj [[Francuski jezik|francuski]], koji će mu postati jezikom kojeg će najviše koristiti. Znanje engleskog jezika mu je povećalo dostupnost novih filozofskih djela, kao onih [[Thomas Hobbes|Thomasa Hobbesa]] i engleskih [[deizam|deista]].<ref name="plato.stanford.edu"/>
Završivši školovanje u Nizozemskoj, cijeli je život proveo u Francuskoj. D'Holbach se sprijateljio s [[Denis Diderot|Denisom Diderotom]] i bio je jedan od najznačajnijih suradnika u pisanju ''[[L'Encyclopédie]]'', koju je uređivao uglavnom anonimno, bojeći se političkih i pravnih posljedica zbog poglavlja o politici i religiji koje je napisao. Organizirao je debatne salone u svom domu koji su ubrzo postali najživlje druženje [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetitelja]] onog doba u Francuskoj i [[Europa|Europi]] i jedini salon za diskusije vođen od samo jednog čovjeka.<ref name=pietroni/>
=== Osobni život ===
[[Datoteka:Alexander Roslin-889958.jpg|mini|200px|Charlotte-Suzanne d'Aine, D'Holbachova druga supruga.]]
D'Holbach se nakon školovanja preselio u [[Pariz]] [[1749.]] godine i godinu dana kasnije oženio se s Basile-Geneviève d'Aine, kćerkom svoje dalje rođakinje. Stric Franz Adam Holbach se otvoreno zalagao za sklapanje ovog braka, pošto je Basile-Genevieve podrijetlom iz vrlo bogate [[buržoazija|buržujske]] obitelji. Vjenčanje s pripadnicom pariške buržoazije čvrsto je vezalo d'Holbacha za pariški društveni i kulturni krug i Francusku općenito.<ref>Pietroni, ''op. cit.''</ref>
D'Holbachova supruga umire vrlo mlada već [[27. kolovoza]] [[1754.]] u svojoj 25. godini života, godinu dana nakon što je rodila njihovo prvo dijete, Françoisa-Pierre-Nicolasa. Talijanski pisac [[Alessandro Verri]] koji je u ono doba živio u [[Pariz]]u u svom pismu bratu iznosi mišljenje da je d'Holbachov filozofski [[ateizam]] i njegova agresivna [[kritika religije]] djelomično vezana za tragičnu smrt supruge.<ref>Gianmarco Gasparri (a cura) Viaggio a Parigi e Londra (1766-1767) - Carteggio di Pietro ed Alessandro Verri, Milano, Adelphi, 1980.</ref> Suvremeni autori uglavnom odbacuju ovo objašnjenje, pošto je poznato da je d'Holbach već ranije zauzeo stavove [[Skepticizam|skepticizma]] i filozofskog ateizma. <ref>Pietroni, ''op. cit.''</ref>
Dvije godine nakon smrti supruge, d'Holbach stupa u svoj drugi brak u rujnu [[1754.]] ovaj put s mlađom sestrom svoje prve žene, Charlotte-Suzanne d'Aine<ref>Pietroni, ''op. cit.''</ref>. S njom je imao troje djece, jedno muško dijete [[1757.]] i dvoje ženske djece, jednu početkom i jednu krajem [[1759.]] Veliki d'Holbachov prijatelj [[Denis Diderot]] će u svojim pismima ljubavnici Sophie Volland opisati njegov drugi brak kao brak bez ljubavi, za razliku od prvog.<ref>In: Diderot, ''Siamo tutti libertini. Lettere a Sophie Volland. 1759-1762''</ref><ref>Sebastiano Timpanaro, ''Introduzione a "Il buon senso" del barone d'Holbach, con osservazioni di Voltaire'', Garzanti, 1985</ref>
===D'Holbachov salon===
Iako je većinu svog vremena provodio na svom ladanjskom imanju u Granvalu, D'Holbach je koristio svoje bogatstvo na organiziranje jednog od najpoznatijih i najraskošnijih pariških salona, koji su ubrzo postali važno mjesto okupljanja autora Enciclopedie.<ref>{{cite web|url=http://www.shas.fr/images/GrandVal1.JPG |title=Old photograph of the in 1949 destroyed building. |date= |accessdate=2012-08-16}}</ref> ([[Sucy-en-Brie]] today ''N° 27 rue du Grand-Val'' on the outskirts of Paris ([[Val-de-Marne|Département Val-de-Marne]]).<ref>Cushing, Max Pearson: ''Baron D’holbach A Study Of Eighteenth Century Radicalism.'' Kessinger Pub. Co. (2004), p.11</ref><ref>{{cite web|url=http://fr.topic-topos.com/ferme-du-chateau-du-grand-val-sucy-en-brie |title=Pictures and a short presentation of the history of the building in french language |publisher=Fr.topic-topos.com |date= |accessdate=2012-08-16}}</ref>
Sastanci su se redovito održavali od [[1750.]] do [[1780.]] dvaput tjedno, četvrtkom i nedjeljom, u D'Holbachovoj kući u rue Royale. Uzvanici su bili isključivo muškarci, a sadržaj diskusija je često bio puno širi i na višoj razini nego na sličnim pariškim salonima.<ref>For an in-depth discussion of d'Holbach's "coterie", see Alan Charles Kors, ''D'Holbach's Coterie: An Enlightenment in Paris'' (Princeton University Press, 1976). Also Dena Goodman, ''The Republic of Letters: A Cultural History of the French Enlightenment'' (Cornell University Press, 1996)</ref> To je privlačilo mnoge ugledne posjetitelje, koji su uz diskusije imali na raspolaganju i knjižnicu s više od 3000 svezaka i raskošnu gozbu. Drućenja u salonu nisu bila namijenjena samo [[Materijalizam|materijalistima]] i [[Ateizam|ateistima]]. Prisustvovali su političari i diplomati iz različitih europskih zemalja, uz filozofe i intelektualce različitih ideja i svjetonazora, od racionalističkih kršćana, preko [[Deizam|deista]] voltaireovskog tipa, do otvorenih materijalista i ateista. Uobičajeni sudionici su bili: [[Denis Diderot|Diderot]], [[Friedrich Melchior, baron von Grimm|Grimm]], [[Étienne Bonnot de Condillac|Condillac]], [[Marquis de Condorcet|Condorcet]], [[Jean le Rond d'Alembert|D'Alembert]], [[Jean-François Marmontel|Marmontel]], [[Anne-Robert-Jacques Turgot, Baron de Laune|Turgot]], [[Charles Marie de la Condamine|La Condamine]], [[Guillaume Thomas François Raynal|Raynal]], [[Claude Adrien Helvétius|Helvétius]], [[Ferdinando Galiani|Galiani]], [[André Morellet|Morellet]], [[Jacques-André Naigeon|Naigeon]] i neko vrijeme [[Jean-Jacques Rousseau]].<ref>[http://www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rde_0769-0886_1989_num_7_1_1036 Frank A. Kafker: ''Notices sur les auteurs des dix-sept volumes de « discours » de l'Encyclopédie. Recherches sur Diderot et sur l'Encyclopédie.'' 1989, Volume 7, Numéro 7, p. 143–144]</ref> D'Holbachov salon su posjetili i neki poznati britanski i američki intelektualci kao [[Adam Smith]], [[David Hume]], [[John Wilkes]], [[Horace Walpole]], [[Edward Gibbon]], [[David Garrick]], [[Laurence Sterne]] i [[Benjamin Franklin]].<ref>Blom, Philipp, ''Enlightening the world: Encyclopédie, the book that changed the course of history'', New York, Palgrave Macmillan, 2005, p. 124, ISBN 1-4039-6895-0</ref>
[[Datoteka:D'Holbach.jpg|mini|200px|Paul Henri Thiry d'Holbach, u posljednjim godinama života, portret [[Louisa Carmontellea|Louis Carmontelle]] ([[1717.]]-[[1806.]])]]
D'Holbach je bio poznat po svojoj velikodušnosti, te je često financijski pomagao svoje prijatelje, uključujući i Diderota. Pretpostavlja se da je velikodušni ateist Wolmar iz [[Jean-Jacques Rousseau]]ove ''[[Julie, ou la nouvelle Héloïse]]'' inspiriran D'Holbachom.<ref name="plato.stanford.edu"/>
===Posljednje godine života i smrt===
Tijekom posljednjih godina života, d'Holbachovo se zdravlje naglo pogoršalo, djelomično i zato što su redom umrli gotovo svi njegovi bliski suradnici s kojima je obilježio francusko doba [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]]. Već je u [[1777.]] godini doživio jak napad [[giht]]a i [[pijelonefritis]]a, što ga je gotovo usmrtilo. Diderot je u svojim bilješkama naveo da osim same bolesti zdravlje mu se pogoršala i navika agresivnih pokušaja samoliječenja pri kojima je znao uzimati i deset različitih lijekova na dan. Godine [[1771.]] umire [[Helvetius]], [[1778.]] umire [[Voltaire]], [[1783.]] umire [[Jean Baptiste Le Rond d'Alembert|D'Alembert]], a [[1784.]] umire i njegov najvjerniji prijatelj [[Denis Diderot]].
D'Holbach umire [[21. siječnja]] [[1789]] u 66. godini života. Pošto su sva njegova protureligijska filozofska djela izdana u tajnosti i pod pseudonimiom, nisu postojale zapreke tome da se njegovo tijelo pokopa uz religijski obred. Pokopan je po kršćanskom obredu na groblju crkve Saint-Roch, uz svog prijatelja Diderota. D'Holbach nije doživio [[Francuska revolucija|Francusku revoluciju]] koja je izbila nekoliko mjeseci nakon njegove smrti i koja će zauvijek promijeniti Francusku i Europu.<ref>Pietroni, ''op. cit.''</ref>
==Pisanje i filozofske misli==
▲===Pogledi na religiju===
Holbach je 1761. objavio esej ''Otkriveno kršćanstvo'' u kojem je razmatrao razne problematične dijelove u toj religiji. U uvodu je kritizirao razvoj ranog kršćanstva, koje je i samo počelo proganjati druge religije različite od nje:
{{citat3|Zapanjujuće je da će, u tim ranim danima, ljudi koji su i sami proganjani a s njima se postupalo sa nezadovoljstvom, i sami kasnije propovijedati netrpeljivost i progon.<ref>[[#Holbach|Holbach 1761.]], str. 12</ref>}}
Linija 43 ⟶ 77:
Holbach smatra da su kršćani preuzeli ideju o raspodjeli duša na pakao, čistilište i raj od [[Platon]]a koji je podijelio duše u tri razreda: čiste, ona koje se mogu izliječiti i neizlječive.<ref>[[#Holbach|Holbach 1761.]], str. 28</ref>
{{citat3|Znanje [[Sokrat]]a, [[Konfucije|Konfucija]] i [[gimnosofisti|gimnosofista]] iz Indije nije nipošto inferiorno u usporedbi sa učenjima Mesije ili kršćana.<ref>[[#Holbach|Holbach 1761.]], str. 32</ref>}}
=== Protureligiozno djelovanje ===
Iako je neizmjerno doprinjeo pisanju opće enciklopedije, više je poznat po svojim pisanim djelima iz filozofije. Sva su njegova djela pisana anonimno ili pod pseudonimima i tiskana izvan [[Francuska|Francuske]], najčešće u [[Amsterdam]]u u izdavačkoj kući Marc-Michel Rey, često potpisujući djelo imenom umrlih autora i s lažnom oznakom mjesta i vremena tiskanja<ref>Pietroni, ''op. cit.''</ref>. U to je doba [[Apsolutna monarhija|kraljev apsolutizam]] i utjecaj [[kler]]a u [[Francuska|Francuskoj]] nametnuo cenzuru određenim filozofskim idejama za prekršaje kojih su bile predviđene dugogodišnje zatvorske kazne i mučenje. Izdavanje svojih djela u tajnosti omogućavala su mu da izrazi svoja razmišljanja jasno i bez cenzure i autocenzure. D'Holbachovi filozofski radovi promicali su [[materijalizam]] i [[ateizam]], te se danas uvrštavaju u filozofski pokret francuskog materijalizma. Godine [[1761.]] pojavljuje se traktat pod naslovom ''Christianisme dévoilé'' ("[[Razotkriveno kršćanstvo]]") koje žestoko napada [[kršćanstvo]] i općenito religiju tvrdeći da je ona kočnica moralnom procvatu čovječanstva. Iako je djelo anonimno, povjesničari su ga na temelju njegovih drugih djela sa sigurnošću pripisali d'Holbachu.
Ovo je djelo kritizirao i [[Voltaire]], koji je odbio optužbe za autorstvo i definirao opisane ideje "odbojnima". Voltaire se zalagao za filozofski stav [[deizam|deizma]].<ref>Voltaire, ''Oeuvres'', xxxvii. 23.</ref> Ovom je filozofskom djelu slijedio niz sličnih: ''La Contagion sacrée'' ([[1768.]] - "Sveta zaraza"), ''Théologie portative'' ([[1768.]] - "džepna teologija") i ''Essai sur les préjugés'' ([[1701.]] - "Esej o predrasudi"). D'Holbachu je u promicanju svojih ideja pomagao [[Jacques-André Naigeon]], njegov najuvjereniji sljedbenik.
=== Suradnja na projektu ''L'Encyclopédie'' ===
D'Holbach je u [[Pariz]]u upoznao Denisa Diderota, koji će mu kasnije postati nerazdvojni prijatelj. Diderot ga je već [[1751.]] uključio u izazovni projekt'' L'encyclopedie'' koji je imao za cilj stvoriti opću zbirku znanja onog doba. D'Holbach je napisao oko 400 članaka za enciklopediju, od drugog sveska na dalje, pišući uglavnom članke o [[Kemija|kemiji]] i [[Geologija|geologiji]] i obilno se koristeći u to doba vrlo naprednom njemačkom tiskanom literaturom. Svoje je članke u pravilu objavljivao anonimno, potpisujući se samo znakovima kao što su crtice i točke. Osim članaka o prirodnim znanostima, pisao je i o političkim i religioznim temama, često opisujući [[religija|religiju]] u negativnom svjetlu.
===Sustav prirode===
{{glavni|Sustav prirode}}
[[Datoteka:Systemedelanature.jpg|mini|lijevo|170px|Prva stranica d'Holbachovog "Sustava prirode".]]
Godine [[1770.]] D'Holbach je objavio njegovo najpoznatije književno djelo "[[Sustav prirode]]" (''Le Système de la nature''), pod lažnim imenom [[Jean-Baptiste de Mirabaud]], sekretara Francuske akademije [[Academie Francaise]] koji je umro dest godina prije objave. U ovom filozofskom djelu D'Holbach niječe postojanje [[Bog]]a, te odbija prihvaćanje argumenata "a priori" kao dokaza. Opisuje svemir kao skup materije u pokretu, determiniranu neumoljivim prironim zakonima uzroka i posljedice. Tvrdi da nema potrebe pozivati se na nadnaravne sile da bi se objasnilo nastajanje i postojanje stvari u prirodi.<ref>Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, ''System of Nature; or, the Laws of the Moral and Physical World'' (London, 1797.), svezak. 1, str. 25.</ref>
''Sustav prirode'' je opširno djelo koje opisuje čvrsti [[Naturalizam (filozofija)|naturalistički]] pogled na svijet. Neki su d'Holbachovi sljedbenici ukazali na to je ovakav pogled na svijet posljedica utjecaja njegovog bliskog prijatelja [[Denis Diderot|Denisa Diderota]]. Diderot bi čak mogao biti i autor nekih dijelova "Sustava prirode".<ref>Virgil V. Topazio, "Diderot's Supposed Contribution to D'Holbach's Works", in ''Publications of the Modern Language Association of America'', LXIX, 1, 195.4, str. 173.-188.</ref> Neovisno o stupnju Diderotova utjecaja na stvaranje "Sustava prirode", d'Holbach je ovim djelom dosegao kulminaciju francuskog [[materijalizam|materijalizma]] i ateizma onog doba.<ref>Virgil W. Topazio, ''D'Holbach's Moral Philosophy: Its Background and Development'' (Geneva: Institut et Musée Voltaire, 1956.), str. 117.</ref>
D'Holbachova kritika religije je imala za cilj prvenstveno kritiku tadašnjeg [[moral]]a. Po njegovom mišljenju, institucija [[Crkva|Crkve]] je najveća prepreka društvenom boljitku. Temelji moralnosti se stoga ne bi trebali tražiti u [[Biblija|svetim spisima]], već u sreći:
{{citat|"Beskorisno je i gotovo nepravedno inzistirati na tome da čovjek bude moralan, ako istovrewmeno ne može biti i sretan. Dok god grijeh čini čovjeka sretnim, on će voljeti grijeh."<ref>Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, ''System of Nature; or, the Laws of the Moral and Physical World'' (London, 1797), Vol. 1, p. 109</ref>}}
D'Holbachove radikalne ideje temelje se na pretpostavci da bi ljudi trebali odbaciti pohlepu i da bi u svom postojanju morali biti motivirani potragom za "prosvijećenom sebičnošću", etičkim principom prema kojem promicanje interesa bližnjega suži i vlastitom interesu. On suprotstavlja ovaj princip praksi sebičnog zadovoljavanja samo vlastitih potreba. Petnaesto poglavlje prvog djela "Sustava prirode" nosi naslov "O istinskom čovjekovom interesu, ili o si on stvara iz sreće. Čovjek ne može biti sretan bez vrline."<ref>{{cite web|url=http://www.ftarchives.net/holbach/system/a15.htm |title=Chapter XV, Pt I, English translation, 1820 |publisher=Ftarchives.net |date= |accessdate=2012-08-16}}</ref>
Mnogi su d'Holbachovi suvremenici ovo eksplicitno ateističko i materijalističko književno djelo smatrali posebno uznemirujućim, tako da je došlo do žestokih reakcija od strane [[Crkva|Crkve]] i nekih filozofa. [[Katolička crkva]] je je zaprijetila francuskoj kraljevskoj kući uskraćivanjem financijske podrške ako ne zabrani tiskanje i opticaj ove knjige. Velik se broj intelektualaca u svojim djelima bavio pobijanjem teza iz "Sustva prirode". Katolički teolog [[Nicolas-Sylvestre Bergier]] napisao je kritiku ovog djela koju je naslovio "[[Pregled materijalizma]]" (''Examen du matérialisme''). Odgovor na ovo djelo je napisao i [[Voltaire]] u članku "Dieu" u ''Dictionnaire philosophique'' te [[Fridrik II. Veliki]].
==Sloboda govora==
U eseju ''Ethocratie Ou Le Gouvernement Fonde Sur La Morale'' iz 1776., Holbach otvoreno zagovara i [[Sloboda govora|slobodu govora]] i [[sloboda tiska|slobodu tiska]]. Po njemu, samo vladavina tiranina bi se bojala slobode misli i izražavanja, dok bi mudra i pravedna vlada "uvijek prepoznavala povlastice slobode" koja unapređuje društvo. Ipak, on smatra da bi trebale postojati neke granice te dijeli pisce na one koji "smatraju da duguju nešto vrlini, moralu i svojim bližnjima" (kojima se treba dati potpuna sloboda) i one koji "kleveću, javno lažu ili iskvaruju nevinost, te je njihovo nečisto pisanje opasno za dobar moral."<ref>[[#Powers|Powers 2011.]], str. 137</ref>
==Izvori==
===Reference===
| |||