Drevna sela sjeverne Sirije – razlika između verzija

'''Antička sela sjeverne Sirije''' čini skupina od 40 sela (od oko njih 700) grupiranih u osam parkova koji se nalaze u sjeverozapadnoj [[Sirija|Siriji]], jugozapadno od [[Alep]]a, a pružaju izvanredno svjedočanstvo seoskog života u [[Kasna antika|kasnoj antici]] i tijekom [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantskog]] razdoblja. Napuštena od 8. do 10. stoljećavijeka, sela koja datiraju od 1. do 7. stoljećavijeka (kao što su: Serjilla, Al-Bara, Telanissos, i dr.), poznata i kao '''Mrtvi gradovi Sirije'''<ref>[http://www.sacred-destinations.com/syria/dead-cities Mrtvi gradovi Sirije] {{en icon}} Preuzeto 14. srpnja 2011.</ref>, imaju izuzetno dobro očuvan [[krajolik]] i arhitektonske ostatke stambenih zgrada, poganskih hramova, crkava (kao što je Crkva Svetog Simeona Stupnika iz 475. god. u mrtvom gradu Telanissosu<ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Church_of_Saint_Simeon_Stylites Crkva Svetog Simeona Stupnika] na en.wikipedia.org {{en icon}} Preuzeto 14. srpnja 2011.</ref>), cisterni, termi, itd. Reliktni kulturni krajolik ovih sela također predstavlja važnu ilustraciju prijelaza iz antičkog poganskog svijeta [[Rimsko Carstvo|rimskog carstva]] do bizantskog [[hrišćanstvo|kršćanstva]]. Poneki posjedi ilustriraju hidrauličke tehnike, obrambene zidove i planiranje rimskih poljoprivrednih parcela kao svjedočanstvo majstorstva mještana u poljoprivrednoj proizvodnji.

Nakon islamskog osvajanja bizantskoga svijeta, politički i demografski centar preselio se iz Antiohije u [[Damask]] i ovoj regiji, koja je ovisila o Antiohiji, počelo je propadati. Njegovi stanovnici su se odselili ostavljajući za sobom duh gradova. U nedostatku provala ili prirodnih katastrofa, ti gradovi i sela su ostali izvanredno dobro očuvani kroz stoljećavjekove. Zbog toga su od 2011. godine upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]].