Aleksandar II od Rusije – razlika između verzija

Događaji na [[Balkan]]u gdje su se slavenske državice zaratile s [[Osmansko Carstvo|Osmanskim carstvom]] i počele potpuno očekivano gubiti svoj rat navodi '''Aleksandra''' da kao njihov zaštitnik objavi rat [[Istanbul]]u [[24. travnja]] [[1877]]. godine. U ratu tijekom kojega će [[Rusija]] biti spašena od katastrofalnog poraza tek uz pomoć svoga saveznika [[Rumunjska|Rumunjske]] ona ipak ostvaruje nekakvu pobjedu pošto [[Turska]] zatražuje mir koji je potpisan [[31. siječnja]] [[1878 godine. Tijekom mirovnog sporazuma iz ovog posljednjeg [[Rusko-Turski rat|Rusko-Turskog rata]] Rusija izlazi praznih ruku. Na mirovnim konferencijama u [[San Stefano|San Stefanu]] i [[Berlin]]u [[Srbija]] će dobiti status kraljevstva, [[Crna Gora]] nezavisnost, [[Bugarska]] autonomiju, [[Velika Britanija]] koja nije metak ispalila [[Cipar]], a [[Austro-Ugarska]] s sličnim vojnim angažmanom nakon političkih peripetija [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]]. Jedina država koja dobiva jedno potpuno ništa ( s izuzetkom velikih žrtava ) je [[Rusija]]. Objava ovog mirovnog sporazuma je u svim ruskim gradovima dočekana s velikim ogorčenjem i ubrzo dovodi do velikog broja atentata na cara kojega se ispravno smatra glavnim i odgovornim krivcem za žrtve.