|
Ciceron nije izgradio svojega sustava. On, željan općega znanja, vidi, da znanja nema bez poznavanja filozofije, pa iz te težnje marljivo čita različite ([[eklektik]]) filozofske knjige, napose iz područja etike (npr. [[Panetije|Panetija]]), i ono, što pročita, hoće da preda drugima, a to čini u savršeno dotjeranom latinskom jeziku. Kod toga je on posla u Rimljana, može se reći, prvi. On sam kaže: "Filozofija je spavala sve do ovoga doba i nije imala nijedne viđenije osobe u rimskoj književnosti" (''Tusc. disp. I'', 2, 5). U tom je važnost njegovih filozofskih djela, a ne u zalaženju u dubljine filozofskih pitanja.
=== CiceronoviCiceronova listovipisma ===
Pod Ciceronovim imenom sačuvala su se 864 listapisma, što ih je pisao rođacima, prijateljima i znancima. Od toga su 774 Ciceronova, a 90 njih potječe od različitih osoba, koje su pisale Ciceronu. Računa se, da je to tek polovica od svibsvih listova,pisama što ihkoja je on pisaonapisao. Po listovimapismima uz druge vijesti moguće nam je upoznati Ciceronov i javni i privatni život tako, kako nijednoga čovjeka staroga vijeka. Jednako tako moguće je po njima upoznati se s tadašnjim načinom života uopće i s djelovanjem najistaknutijih osoba toga najzanimljivijega razdoblja u rimskoj povijesti.
TiTa listovipisma obuhvaćaju, uz male prekide, vrijeme od 68-43. Za javnost su izdani istom u [[Neron]]ovo vrijeme, negdje oko 60. pos. Kr. - Svrstani su prema osobama, na koje su upravljeni, u četiri skupine. Prvu čine listovi,pisma upravljeniupućena različitim osobama, koju je Stephani u 16. st. nazvao ''Epistolae ad familiares'', u 16 knj., a obuhvaćaju vrijeme od 62-43. Slijedeće tri skupine sadržavaju posebno dopisivanje. ''Epistolae ad Q. fratrem'' u 3 knj. skupina je listova, što supisama pisaniupućenih bratu Kvintu između 60. i 54. Zbirka ''Epistolae ad Atticum'' u 16 knj. sadržava dopisivanje s prijateljem Atikom između 68. i 44. ''Epistolae ad M. Brutum'' u 2 knj. obuhvaćaju dopisivanje s Markom Brutom od travnja 43. dalje.
Iz listovapisama Ciceronovih, napose iz onih, koji su pisani Atiku, dobiva se o posljednjim godinama rimske republike tako jasna slika, kao ni o jednom razdoblju povijesti staroga vijeka. U njima se naime priopćivane činjenice iznose s punom otvorenošću i pouzdanjem, kako je to moguće samo među najiskrenijim prijateljima, koji jedan pred drugim ne moraju ništa prikrivati. Ako u ljudi i nema apsolutne objektivnosti, zanimljivo je upoznati i subjektivno njihovo prosuđivanje događaja, pogotovu onda, kad su i sami osobe, koje stvaraju povijest svojega vremena.
U drugim pismima ima više ili manje namještenosti i prilagođivanja adresatima, prema tome, u kakvim je Ciceron odnosima s njima. Ali ipak iz njih govori nešto, što je neposredno blizu samim događajima, nešto, što se gleda drugim očima nego iza desetak, dvadesetak, sto ili više godina. Ipak nije uzalud rekao Ciceronov suvremenik [[Kornelije Nepot]], da bi jedva još što bilo, što bi čitatelj Ciceronovih listovapisama poželio znati iz suvisle povijesti onih vremena.
S jednakom otvorenošću i iskrenošću iznose se i privatne prilike i neprilike, pa i slabosti, te su baš CiceronoviCiceronova listovipisma skrivili,doprinela tome da je o Ciceronu izrečeno tako mnogo nepovoljnih sudova i da mu se oduzima u povijesti onaj položaj, koji zaslužuje po svome djelovanju (Drumann, Mommsen). C. nije pomišljao na to, da će mu listovipisma biti kada objelodanjivaniobjelodanjivana, zato u njima iznosi i sebe i druge onako, kako doista u času njihova pisanja nešto osjeća ili misli bilo o sebi, bilo o drugim ljudima, bilo o doživljajima i prilikama. Time se oni bitno razlikuju od [[Plinije]]vih listovapisama, kod kojih je Plinije, jer su unaprijed bili određeni za objelodanjivanje, već kod pisanja imao pred očima ne samo adresate, na koje su upravljeni, nego i široko općinstvo. Oni su zbog toga književno dotjeraniji nego Ciceronovi, ah im je mnogo manja vrijednost kao povijesnim izvorima.
=== Ostali Ciceronovi spisi ===
|
