Radioaktivni otpad – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
sa hr |
|||
Red 61:
Veća [[nuklearna elektrana]] (od 1 000 [[vat|MW]]) obično troši oko 100 [[tona]] [[nuklearno gorivo|nuklearnog goriva]] ([[obogaćeni uranij|obogaćenog uranija]]) svake 3 godine. To se gorivo dobiva različitim fizikalnim i kemijskim postupcima pročišćavanja i obrade uranijevih izotopa iz [[uranij]]eve rudače, te prije uporabe još uvijek predstavlja prirodni materijal u pogledu radioaktivnosti, mada nekoliko desetaka tisuća puta aktivniji (oko 10<sup>12</sup> [[Bekerel|Bq]]) od npr. jednake mase običnog [[kamen]]a. U radioaktivni otpad, zapravo, treba ubrojiti i jalovinu iskorištene uranijeve rudače, koja svojom količinom znatno nadmašuje sve ostale radioaktivne materijale koji se koriste u nuklearnoj industriji. No, ona je vrlo male aktivnosti i može se odlagati na mjestu nastanka, odnosno u [[rudnik]]e, bez prethodne obrade.
Međutim, u nuklearnom gorivnom ciklusu stvara se u gorivu velika količina umjetnih [[radionuklid]]a (od kojih je većina mnogo aktivnija od [[uranij]]a), tako da mu je radioaktivnost u normalnom pogonu reaktora (odnosno u trenutku vađenja iz [[nuklearni reaktor|nuklearnog reaktora]]) oko milijardu puta veća nego prije ulaska u reaktor (oko 10<sup>21</sup> Bq za promatranih 100 tona). Upravo ti umjetno proizvedeni radionuklidi u iskorištenom nuklearnom gorivu najveći su dio radioaktivnog otpada koji nastaje u svim civilnim djelatnostima u svijetu. Njihova radioaktivnost mnogostruko je veća nego svih ostalih prirodnih i umjetnih radioaktivnih materijala koji se u tim djelatnostima uopće koriste. Ukupna umjetna radioaktivnost, sadržana u reaktorima svih nuklearnih elektrana na Zemlji potkraj 20. stoljeća, iznosi oko 10<sup>23</sup> Bq. To je oko 10 puta više od prirodne radioaktivnosti svih oceana, odnosno oko 100 puta manje od procijenjene radioaktivnosti cijele Zemljine kore. No, radi usporedbe, u više od 1500 pokusnih eksplozija [[nuklearno oružje|nuklearnog oružja]] između 1945. i 1985., umjetni radionuklidi ispušteni u [[Prirodni okoliš|okoliš]] imali su sveukupnu [[radioaktivnost]] oko 20 puta veću od navedenog iznosa sadržanog u [[nuklearna elektrana|nuklearnim elektranama]].
Na sreću, od trenutka vađenja nuklearnog goriva iz reaktora (ili prestanka rada reaktora), radioaktivnost mu se umanji nekoliko puta već prvoga dana, te više od 100 puta u prvoj godini, i još oko 20 puta u sljedećih sto godina. Zato s globalnog [[ekologija|ekološkog]] stajališta ukupna
| |||