Operacija Ratweek – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 31:
Usled masovne upotrebe teških bombardera operacija je prouzrokovala znatne civilne žrtve.
 
== Pozadina ==
==Okolnosti, ciljevi i planiranje operacije==
 
{{citat|Vesti koje su stizale sa svih strana bile su istovetne: nemačka ofanziva je popuštala i, postupno, inicijativu su preuzimali partizani. I sada, iz različitih izvora, sve upornije su se javljale nove glasine — glasine da Nemci nameravaju da se povuku sa Balkana, da prekinu i smanje svoje gubitke i da se povuku na pogodniju za odbranu liniju fronta na severu.
''Ukoliko se ne želi da se rat u Evropi nepotrebno produži, onda je od izuzetnog značaja da se Nemci spreče da neometano sprovedu svoju nameru.'' Koristivši se time što su mi general Vilson i Tito bili tako reći nadohvat ruke, odmah sam obojici izneo plan kojim bi se osiguralo da se, u slučaju povlačenja, izvuče što manje Nemaca.
Ovaj plan je nazvan operacija "Retvik". Ja sam predložio da u periodu od jedne nedelje, koji treba da se poklopi što je moguće više sa očekivanim početkom nemačkog povlačenja, partizani na kopnu, a saveznici na moru i iz vazduha izvrše čitav niz pažljivo planiranih i koordiniranih napada na neprijateljeve komunikacije širom Jugoslavije. (...)
Mornarica, uvek srećna kad joj se pruži neka prilika za izvođenje pomorskih prepada, odmah se složila, a general Vilson, posle sat-dva provedenih nad kartama krupnih razmera, dao je svoj konačni pristanak.<ref name="znaci.net">Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU (Eastern Approaches, 1949), glava 14-Retvik: 1. Plan - http://www.znaci.net/00001/1_14.htm</ref>|[[Fitzroy MacLean|Ficroj Meklejn]]}}
 
Još [[1942]]. godine, četnički vođa general Mihailović je tražio bombardovanje nemačkih položaja u Srbiji i Beogradu, ali tada još nije bilo uslova za takva saveznička dejstva.<ref>http://www.znaci.net/00001/4_14_1_105.htm Dražin telegram jugoslovenskoj vladi u Londonu, 9. maja 1942. "''Potrebno hitno bombardovati vojne ciljeve ovamo. U prvom redu Savski most kod Beograda, Borski rudnik, Trepču sem električne centrale, pristanište Metković i električnu centralu Omiš. U mnogome bi diglo moral naših ljudi u narodu. Narod očekuje to. Treba izvršiti narodnu želju.''"</ref>
Linija 48 ⟶ 43:
Međutim, razvoj situacije tokom leta [[1944]]. stvorio je potrebu da se ova zajednička aktivnost znatno ojača i da joj se da veći značaj. Naime, Nemci su na [[Balkan]]u držali krupne efektive ([[Armijska grupa F]] sa 600-700.000 nemačkih vojnika). Razvoj operativne situacije činio je sve verovatnijim izvlačenje nemačkih efektiva iz [[Grčka|Grčke]] radi njihove upotrebe na susednim ratištima. Tako je stvoren plan da se upotrebe snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] za jednu veliku zajedničku operaciju sa ciljem sprečavanja Nemaca da to ostvare.
 
== Plan operacije==
Plan je potekao od brigadnog generala [[Fitzroy MacLean|Meklejna]], savezničkog vojnog predstavnika pri [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnom štabu NOV i POJ]]. On je predviđao istovremenu masivnu upotrebu savezničkog strateškog vazduhoplovstva i krupnih snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] protiv infrastrukture, ključnih objekata i strateških pozicija na komunikacijama kroz [[Jugoslavija|Jugoslaviju]]. [[Fitzroy MacLean|Meklejn]] je svoj plan predstavio savezničkom Komandantu Sredozemlja, generalu Vilsonu, koji ga je prihvatio. Prilikom sastanaka premijera [[Winston Churchill|Čerčila]] i komandanta [[Henri Maitlend Vilson|Vilsona]] sa [[Josip Broz Tito|Titom]] u [[Italija|Italiji]] između [[6. 8.|6.]] i [[14. 8.|14. avgusta]], dobijena je i [[Josip Broz Tito|Titova]] saglasnost za ovaj plan. To je konkretno bila korist i protivusluga koju su saveznici očekivali za uzvrat kad su pružili pomoć partizanima u [[Bitka za Srbiju 1944.|pohodu na Srbiju]].
 
{{citat|Iz različitih izvora, sve upornije su se javljale glasine da Nemci nameravaju da se povuku sa Balkana, da prekinu i smanje svoje gubitke i da se povuku na pogodniju za odbranu liniju fronta na severu. Ukoliko se ne želi da se rat u Evropi nepotrebno produži, onda je od izuzetnog značaja da se Nemci spreče da neometano sprovedu svoju nameru. Koristivši se time što su mi general Vilson i Tito bili tako reći nadohvat ruke, odmah sam obojici izneo plan kojim bi se osiguralo da se, u slučaju povlačenja, izvuče što manje Nemaca. Ovaj plan je nazvan operacija "Retvik". Ja sam predložio da u periodu od jedne nedelje, koji treba da se poklopi što je moguće više sa očekivanim početkom nemačkog povlačenja, partizani na kopnu, a saveznici na moru i iz vazduha izvrše čitav niz pažljivo planiranih i koordiniranih napada na neprijateljeve komunikacije širom Jugoslavije.<ref name="znaci.net">Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU (Eastern Approaches, 1949), glava 14-Retvik: 1. Plan - http://www.znaci.net/00001/1_14.htm</ref>|[[Fitzroy MacLean|Ficroj Meklejn]]}}
 
Plan je potekaoosmislio odbritanski brigadnog generalageneral [[Fitzroy MacLean|Meklejna]], savezničkogvojni vojnog predstavnikapredstavnik pri [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnom štabu NOV i POJNOVJ]]. On je predviđao istovremenu masivnu upotrebu savezničkog strateškog vazduhoplovstva i krupnih snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] protiv infrastrukture, ključnih objekata i strateških pozicija na komunikacijama kroz [[Jugoslavija|Jugoslaviju]]. [[Fitzroy MacLean|Meklejn]] je svoj plan predstavio savezničkom Komandantu Sredozemlja, generalu Vilsonu, koji ga je prihvatio. Prilikom sastanaka premijera [[Winston Churchill|Čerčila]] i komandanta [[Henri Maitlend Vilson|Vilsona]] sa [[Josip Broz Tito|Titom]] u [[Italija|Italiji]] između [[6. 8.|6.]] i [[14. 8.|14. avgusta]], dobijena je i [[Josip Broz Tito|Titova]] saglasnost za ovaj plan. To je konkretno bila korist i protivusluga koju su saveznici očekivali za uzvrat kad su pružili pomoć partizanima u [[Bitka za Srbiju 1944.|pohodu na Srbiju]].
 
{{citat|Čitava Jugoslavija je podeljena u sektore; partizanski komandant i britanski oficir pri njegovom štabu bili su odgovorni za svaki sektor i na taj način su podeljeni ciljevi. Svaki cilj, kao na primer most, vijadukt ili železnički čvor, koje je neprijatelj čvrsto držao i koje partizani ne bi mogli napasti sa mnogo izgleda na uspeh, povereni su Kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu ili teškim bombarderima američkog ratnog vazduhoplovstva. Tamo gde su bile potrebne veće količine jačeg eksploziva ili municije, organizovano je posebno dopremanje materijala. Isto tako sačinjeni su i planovi za taktičku i strategijsku podršku iz vazdušnog prostora, u trenutku kada to bude potrebno partizanskim jedinicama.<ref name="znaci.net"/>|[[Fitzroy MacLean|Ficroj Meklejn]]}}