Smrtna kazna – razlika između verzija

Tijekom duge povijesti smrtne kazne pojavljivali su se mnogi oblici egzekucije. Razne su metode kojima se ubijaju zatvorenici, no upitno je govoriti o tome koja je vrsta egzekucije humanija. Najčešće metode su odrubljivanje glave u [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]] i [[Irak]]u, električna stolica u [[SAD]]-u, vješanje u [[Egipat|Egiptu]], [[Iran]]u, [[Japan]]u, [[Pakistan]]u, [[Singapur]]u i drugim zemljama, strijeljanje u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]], [[Kina|Kini]], [[Somalija|Somaliji]], [[Tajvan]]u, [[Uzbekistan]]u, [[Vijetnam]]u i ostalim zemljama, a u [[Afganistan]]u i [[IranSudan]]u žrtve kamenuju. Na Bliskom Istoku je tijekom povijesti najčešća metoda bila [[kamenovanje]], koju je provodila zajednica, a prvi kamen je obično bacao tužitelj. U zemljama poput Irana i danas se kamenuje osobe koje su počinile preljub. U [[Stari Rim|Starom Rimu]] su koristili iznimno ponižavajuću i okrutnu metodu razapinjanja na križ odbjeglih robova, kriminalaca bez rimskog državljanstva te pobunjenika. [[Razapinjanje]] potječe iz [[Historija Irana|drevnog Irana]] u kojem su osuđeni na smrt ubijani i [[zmija]]ma ili crvima. Tijekom srednjeg vijeka u [[Europa|Europi]] nije zadržana metoda razapinjanja zbog velikog utjecaja [[Katoličanstvo|katoličanstva]] ali su zato u to vrijeme osmišljene mnoge nove metode egzekucije. Za posebno teška kaznena djela bili su uobičajeni vješanje i spaljivanje na lomači gdje se češće umiralo od gušenja dimom prije nego što su izgorijeli. Ova metoda se jako često upotrebljavala tijekom španjolske inkvizicije te pred kraj 15. stoljeća za vrijeme ''lova na vještice''. Odrubljivanje glave mačem bila je često povlastica privilegiranih pojedinaca i plemstva. Tijekom povijesti je smrtnu kaznu provodila obično jedna, samo za taj posao, određena osoba tzv. krvnik. On i njegova obitelj su u mnogim kulturama bio omraženi, izbjegavao se kontakt sa njima i postavljalo ih se nisko na društvenoj ljestvici usprkos činjenici da je izvršavanje smrtne kazne u većini kultura bilo slavljeno kao javni prizor. Iz tog razloga su najčešće nosili maske preko lica i njihov pravi identitet je bio poznat samo malom broju ljudi. Razvojem [[Tehnologija|tehnologije]] i modernizacijom uslijedile su i nove metode egzekucije. 1792. godine u [[Francuska|Francuskoj]] je uvedena Giljotina te se od tamo proširila u ostale dijelove Europe. Također je uz razvoj [[Vatreno oružje|vatrenog oružja]] strijeljanje postalo učestala metoda egzekucije. U dvadesetom stoljeću su se još razvile i plinske komore, električna stolica te smrtne injekcije. Različite metode egzekucije se u društvu različito procijenjuju i odobravaju. Dok neke metode služe izričito ponižavanju optuženika, druge se smatraju časnima, kao npr. strijeljanje u vojsci.

Iako je još 1997. g. Kina izvršila reviziju svog kaznenog zakona u pravcu ukidanja smrtne kazne za maloljetne osobe starosti 16 i 17 godina, izvještaji koji govore o tome i dalje potvrđuju egzekucije maloljetnika zbog toga što sudovi ne vode dovoljno računa da se utvrdi točna dobna starost osuđenika. [[2006.]] godine, Iran je pogubio četiri maloljetna prijestupnika, a [[Pakistan]] jednog. Poznato je da je od 1990. g. devet zemalja pogubilo osuđenike koji su u vrijeme zločina imali manje od 18 godina – [[Kina]], [[DR Kongo]], [[Iran]], [[Nigerija]], [[Pakistan]], [[Saudijska Arabija]], [[Sudan]], [[SADJemen]] i [[JemenSAD]]. SAD i Iran pogubili su svaki više maloljetnih prijestupnika nego ostalih sedam zemalja zajedno prije nego što je Vrhovni sud SAD-a u ožujku 2005. g. odredio je da su smaknuća djece mlađe od 18 godina protuustavna. IranIste je ugodine tomeiranski čakglasnogovornik nadmašiopravosuđa SAD,Džamal gdjeKarimirad jenegirao odoptužbe 1990da [[Iran]] provodi takve oblike pogubljenja nazvavši ih [[Propaganda|propagandom]]<ref>[[BBC]] (11. gsiječnja 2005.): pogubljeno[http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/4166137.stm ukupno''Iran 19-erodenies djece.execution by stoning'']</ref>.