'''Safaridska Monarhija''' ([[Perzijski jezik|perz.]] سلسله صفاریان) je naziv za [[iran]]sku državu koja je od [[9. stoljećevijek|9.]] do [[11. stoljeće|11. stoljećavijek]]a obuhvaćala jugoistok današnjeg [[Iran]]a, jugozapadni [[Afganistan]] i sjeverozapadni [[Pakistan]]. Dinastija Safavida nazvana je po njenom osnivaču [[Jakub Laith Safari|Jakubu Laithu Safariju]], čovjeku skromne obiteljske pozadine koji je karijeru započeo kao kovač [[Bakar|bakra]] ([[Perzijski jezik|perz.]] ''ṣaffār''), a potom je krenuo u ratničke vode. U početku vojne karijere osvojio je regiju [[Sistan]], a potom je proširio vlast na veći dio [[Iranska visoravan|Iranske visoravni]] prilikom čega je pala i iranska [[Tahiridska Monarhija]]. Vladao je iz [[Zarandž]]a u današnjem [[Afganistan]]u, a kraj vojne karijere obilježio je poraz protiv [[Abasidi|Abasida]] u bitci kraj [[Bagdad]]a. Moć Safaridskog Carstva nije potrajala dugo nakon njegove smrti; njegov brat i nasljednik [[Amr bin Laith]] poražen je [[900.]] godine u bitci protiv [[Ismail Samani|Ismaila Samanija]], nakon čega je bio prisiljen predati kontrolu nad većinom teritorija. Safaridi su kratko nastavili vladati kao [[Samanidska Monarhija|samanidski]] vazali, te su konačno [[1003.]] godine potpuno politički apsorbirani u [[Gaznavidska Monarhija|Gaznavidsku Monarhiju]].
