Arheologija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 129 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q23498 (translate me)
BokicaK (razgovor | doprinos)
Red 11:
U Americi, [[Thomas Jefferson]] (Tomas Džeferson), vjerovatno inspirisan svojim iskustvima u [[Evropa|Evropi]], nadgledao je sistematsko iskopavanje indijanskih pogrebnih humki na svojoj zemlji u Virđiniji 1784. godine. [[Thomas Jefferson|Jeffersonove]] metode iskopavanja su bile napredne za to doba (što mu je donijelo titulu jednog od očeva arheologije), ali su bile primitivne u poređenju sa današnjim standardima. On nije jednostavno kopao u unutrašnjost humke «da bi našao nešto», već bi iskopao uzorak zemlje da bi ga proučio. Rezultati nisu inspirisali njegove savremenike da nastave tim putem, već su oni općenito neselektivno kopkali unaokolo, kako na Bliskom istoku i evropskim humkama, tako i na sjevernoameričkim lokacijama, uništavajući tako vrijedne artefakte tokom iskopavanja.
 
Nešto poslije [[Napoleon Bonaparte|Napoleonove]] armije su sprovodile iskopavanje tokom [[Egipat]]ske kampanje. Imperator je poslao s njima grupu od 500 naučnika, specijalista u poljima [[biologija|biologije]], [[hemija|hemije]] i [[lingvistika|lingvistike]], da bi oni sproveli puno istraživanje drevnih civilizacija. Rad [[Jean-François Champollion]]a na [[kamen iz Rosette|kamenu iz Rosette]] preko kojeg je uspio prevesti [[Egipatski hijeroglifi|hijeroglife]], poslužio je kao ključ za daljnje istraživanje [[Egipat|Egipta]].
 
Jedna od ključnih figura u razvoju metoda arheologije bio je Pitt Rivers. Arheologija je još uvijek bila amaterski hobi, kada je Rivers, zahvaljujući veličini britanskog kolonijalnog carstva, dobio priliku da istražuje antikvitete u mnogim zemljama. Tokom svoje vojne karijere uspio je sakupiti veliki broj artefakata sa svih strana svijete, i sve ih je smještao na svoj posjed, praveći nukleus muzeja koji je danas smješten u [[Oxford]]u i koji nosi njegovo ime. Razvio je tipologiju radeći na svojoj ličnoj kolekciji, što je bilo od neprocjenjivog značaja za budući razvoj arheologije i razvoj metode određivanja starosti.